Naftogaz Ukrainy - 901 milijuna € dobiti i 682 zaposlenika

Svaka svjetska kriza, pa i ova u Ukrajini, u današnje vrijeme ima i vrlo naglašenu medijsku stranu. Koliko god bi se moglo pomisliti da je uloga medija objektivno informiranje o događajima, znamo da to zbog „nezavisnosti" medija i nije tako. Dobar su primjer i događaji u Ukrajini. S jedne su strane najveći mediji (uključujući i hrvatske) sve do prije nekoliko dana unisono optuživali Janukovičevu vlast za dosadašnje krvoproliće, a s druge strane u potpunosti zanemaruju dvije važne sastavnice ukrajinske zbilje, onu religijsku, o kojoj smo pisali, i onu gospodarsku.

Velika većina hrvatskih (i ne samo hrvatskih) medija još do pred par dana je sugerirala posve crnu-bijelu sliku događaja, u kojoj je bilo jasno tko su dobri momci (prozapadni prosvjednici), a tko su zli (Janukovič i Rusi), naglašavala se spontanost prvih, prozapadnih „demokrata", te proračunatost i brutalnost drugih.

I sama ukrajinska povijest, prvenstveno povijest ukrajinskog naroda, govori u prilog takve slike. Dovoljno se samo sjetiti Gladomora, genocida sovjetskih komunista nad ukrajinskim narodom u prvoj polovici četrdesetih godina prošlog stoljeća, kao i ostalih brutalnosti sovjeta tijekom komunizma. Na duhovnoj razini sovjetski ekspanzionizam slijedila je ruska pravoslavna crkva. Posve je jasno da je sovjetska komunistička diktatura ostavila teško izbrisive osjećaje i uvjerenja kod ljudi koji danas čine stanovništvo Ukrajine.

Kao pokriće svom izvještavanju, na tragu navedenih povijesnih činjenica, najveći su hrvatski mediji povezivali, gotovo izjednačavali po karakteru, zbivanja u Ukrajini danas s onima prije velikosrpske agresije na Hrvatsku, znajući da će tako ljudima koji ovlaš prate ta zbivanja najlakše „objasniti" tko je tko u Ukrajini.

Neodrživa medijska podjela na „dobre dečke" i „loše dečke"

No, dok je u slučaju Hrvatske i njenog razdruživanja od Srbije/Jugoslavije posve jasno i tko je bio u pravu, formalno-pravno, a tko je, i uz čije i javno i prešutno odobravanje, RazgovoriSnimljeni telefonski razgovor europske povjerenice za vanjsku politiku i sigurnost Catherine Ashton i estonskog ministra vanjskih poslova Urmasa Paeta ukazuje na to da su isti snajperisti pucali na prosvjednike i policiju u Kijevu s očitim zadatkom izazivanja krvoprolića između dviju strana, kao i da svi vođe prosvjednika nisu baš moralne vertikale, već oboje sugovornika o mnogima od njih govore kao o kriminalcima.krenuo „riješiti spor" brutalnom policijskom represijom i vojnom agresijom, pokazalo se da su današnja zbivanja u Ukrajini u samoj srži drugačija.

Naime, snimljeni telefonski razgovor europske povjerenice za vanjsku politiku i sigurnost Catherine Ashton i estonskog ministra vanjskih poslova Urmasa Paeta ukazuje na to da su isti snajperisti pucali na prosvjednike i policiju u Kijevu s očitim zadatkom izazivanja krvoprolića između dviju strana, kao i da svi vođe prosvjednika nisu baš moralne vertikale, već oboje sugovornika o mnogima od njih govore kao o kriminalcima.

Ono što je sasvim izvjesno je da je ukrajinska zbilja vrlo složena, i da se ne može svesti tek na sukob Ukrajinci-Rusi (bez obzira na povijesne okvire koji zasigurno imaju nezanemarivi utjecaj) , odnosno na sukob demokrati-imperijalisti, kako su to danima nametali vodeći mediji, ponavljamo, ne samo u Hrvatskoj.

Ukratko, posve je izvjesno da su interesi Rusije u Ukrajini ogromni, i da će se Rusija boriti za njih, ne brinući mnogo za mišljenje Ukrajinaca. Nadajmo se samo da to ne će imati katastrofalne posljedice za Ukrajince kao što su imale intervencije komunista tijekom sovjetske komunističke diktature. No, istovremeno se ne smije zanemariti ni pitanje u kojoj se mjeri stvarni, životni interesi Ukrajinaca podudaraju s interesima Zapada, koji deklarativno podupire „demokraciju" u Ukrajini zbog demokracije same.

Gospodarska sastavnica ukrajinske zbilje

Već je na ovom portalu bilo riječi o u medijima zapostavljenoj, a uistinu značajnoj religijskoj sastavnici ukrajinske podijeljenosti (poveznica), a sigurno je da nemalu ulogu u ukrajinskim zbivanjima (kao, uostalom, i u mnogim drugim nedavnim krizama u svijetu, poput onih u Iraku, Afganistanu, Libiji, Siriji, itd.) igra, naravno, gospodarstvo, odnosno, novac.

Stoga je zanimljivo pogledati popis 15 najjačih ukrajinskih tvrtki, koji se može pronaći na Wikipediji, i koji smo preuzeli preračunavši ukrajinsku valutu (grivna) u euro.

Odmah je jasno da se gospodarstvo Ukrajine vrti oko dvije grane, naftno-plinskog poslovanja i teške metalurgije, budući da su jedine tvrtke na popisu iz drugih djelatnosti teleoperater na 13. mjestu i automobilska industrija na 14.

Privatizirano i neprivatizirano

Zalihe nafte u Ukrajini su uglavnom iscrpljene, dok domaća proizvodnja plina pokriva otprilike jednu trećinu potreba Ukrajine. To jednostavno znači kako je osnova naftno-plinskog poslovanja u Ukrajini transport tih ugljikovodika iz Rusije u Zapadnu Europu.

MetalurgijaMetalurgija Ukrajine zasniva se na bogatim domaćim nalazištima metalnih ruda i ugljena, tako da je, između ostalog,Ukrajina među deset najvećih proizvođača čelika na svijetu. Ova proizvodnja u pravilu se nalazi na istoku zemlje, koji je politički znatno stabilniji u odnosu na stanje u Kijevu.Metalurgija Ukrajine zasniva se na bogatim domaćim nalazištima metalnih ruda i ugljena, tako da je, između ostalog, Ukrajina među deset najvećih proizvođača čelika na svijetu. Ova proizvodnja u pravilu se nalazi na istoku zemlje, koji je politički znatno stabilniji u odnosu na stanje u Kijevu.

No, između te dvije privredne grane u Ukrajini postoji danas jedna temeljna razlika, a to je da je metalurgija u cijelosti privatizirana, a naftno-plinsko poslovanje je u državnom vlasništvu, i tek ga očekuje privatizacija. Ne želeći ništa ovdje prejudicirati, ipak primijetimo kako silne milijarde koje obrću državne tvrtke koje posluju s naftom i plinom (samo najveće dvije, sa samo 708 zaposlenika (!) imaju godišnji prihod od oko 8 milijardi eura) moraju biti mete „velikih igrača". Kad se uzme u obzir da je plin koji prolazi kroz Ukrajinu od vitalnog interesa za zapadnoeuropsko gospodarstvo, jasno je da će borba za ukrajinske državne tvrtke koje se bave plinom i naftom biti bespoštedna. Bit će to zacijelo pravi „ratovi", gdje se nadamo kako znakovi navoda nikada ne će postati suvišni.

Je li privatizacija naftno-plinskog poslovanja u Ukrajini već započela pucnjevima proeuropskih" demokratskih" prosvjednika na prorusku demokratski izabranu „nedemokratsku" vlast, vidjet će se. Jedino je izvjesno da će, ako se u Ukrajini ne pojave snažne političke opcije koje se brinu o interesima svoje nacije, ceh „ratovi" najviše platiti sami stanovnici Ukrajine.

D. J. L.