Četnici, fašisti, jugovići i hrvatski sluge

Pred Višim sudom u Beogradu započeo je postupak za rehabilitaciju zapovjednika tzv. Jugoslavenske vojske u otadžbini generala Dragoljuba Draže Mihailovića, koga je vojni sud proglasio krivim za izdaju i ratne zločine, nakon čega je bio streljan 17. srpnja 1946.g. Zahtjev za rehabilitaciju podnijeli su njegov unuk Vojislav Mihailović, Srpska liberalna stranka, dio društava političkih zatvorenika i pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini. Neovisno o tome kakav će biti ishod ovoga postupka, sam je četnički pokret u Srbiji već rehabilitiran. Naime, pripadnici četničkog pokreta po svim su pravima izjednačeni s pripadnicima partizanskog pokreta, tako da Srbi danas ponosno ističu kako su u vrijeme Drugoga svjetskog rata imali "dva antifašistička pokreta". Srbija je tim potezom onemogućila daljnje podjele unutar srpskoga naroda, a kako "međunarodna zajednica" ne vidi nikakav problem u rehabilitaciji četnika, već, štoviše, dijeli odlikovanja "đeneralu" Draži, to je Srbija tim potezom još dodatno učvrstila svoj međunarodni ugled "antifašističke zemlje".

Prema pisanju beogradskoga Blica, rehabilitaciji Mihailovića žestoko se je usprotivio Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske. Međutim, hrvatski su "antifašisti" tijekom povijesti uvijek bili sluge i panduri beogradske čaršije, tako da ih se ni u ovome slučaju ne će pitati baš ništa. Štoviše, izgradnja spomenika u Srbu - kojim se slavi četničko-srbokomunistički pokolj civila i ustanak protiv NDH - daje nam naslutiti da bi se uskoro i u Hrvatskoj mogao rehabilitirati četnički pokret. Tko misli da su takve prognoze pretjerane i nerealne, neka se prisjeti da je i tijekom povijesti uvijek bilo onako kako su rekli gazde iz Beograda. A u novoj Jugoslaviji, zvala se ona regija, Zapadni Balkan ili Jugosfera, posve je jasno da će Srbi ponovno imati glavnu riječ, dok će hrvatski političari – koji tradicionalno pate od kompleksa manje vrijednosti, ulizuju se svakome stranome gospodaru, preuveličavaju "hrvatske grijehe" iz prošlosti te se žestoko i strasno obračunavaju s hrv. suverenitetom - imati ulogu trećerazrednih terazijskih trčkarala. Da je tome tako, pokazuje nam i šutnja hrv. političara na velikosrpsku propagandu koja se svakoga tjedna bljuje iz velikosrpskoga političkoga tjednika zvanog Novosti. No, istini za volju, bilo bi suludo očekivati ikakvu reakciju hrv, političara, kad je upravo hrvatska država i sponzor toga velikosrpskog glasnika. Ruka ruku mije, zar ne?

Od kompleksa manje vrijednosti, ako ne i od izdajofilije, pate i hrvatski političari u Istri. Nema tako nijedne pogodnije prilike a da razni kajini i jakovčići ne prozivaju i ne traže obračun s fiktivnim hrvatskim šovinistima, ustašama i klerofašistima. Posljednjih je godina na udaru tih malih jurišnika stranih centara moći posebno domoljubni pjevač Marko Perković Thompson, kome ne daju nastupiti u pulskoj areni zbog optužbe da je fašist. Dakako, otpužba za fašizam samo je krinka da mu se zabrani koncert, a koncert je potrebno zabraniti jer Thompson promiče vrijednosti kao što su vjera, domovina i obitelj – one vrijednosti koje venecijanskim nalogodavcima istarskih političara tako jako smetaju u njihovim suludim kulobabilonskim planovima. U protivnom bi istarski politikanti – da im je doista do osude fašizma - reagirali na ne tako rijetke iredentističke ispade i pokušaje ponovno nasilne talijanizacije Istre i nametanja talijanskog jezika kao obveznog u školama u Istri. U Pulu tako 21. rujna o.g. dolazi predsjednik donjeg doma parlamenta Republike Italije Gianfranco Fini, što samo po sebi ne bi bio nikakav problem da taj isti onaj Gianfranco Fini nije Mussolinija označio kao najznačajnijeg europskog političkog lidera 20. stoljeća. Hoće li Kajin i Jakovčić zatražiti od Finija da se ispriča hrvatskom stanovništvu u Istri za bestijalne zločine koje je nad njima izvršio talijanski fašistički režim? Naravno da ne će. Veća je vjerojatnost da će ga pozvati da sljedeće godine besplatno ljetuje na Brijunima, zajedno s Radom Šerbedžijom vukovarskim. Time će se nastaviti stara hrvatska tradicija nagrađivanja protivnika hrvatske neovisnosti i samostalnosti, dok će Rade i Gianfranco zasigurno pronaći zajednički (protuhrvatski) jezik. Četnici su, naime, i fašisti i tijekom Drugoga svjetskog rata vrlo prisno surađivali protiv Hrvatske, pa nema razloga da se suradnja ne nastavi i dalje!

Jedan od sponzora te suradnje nesumnjivo bi mogao biti i svjetski humanist, altruist, filantrop, borac za ljudska prava, prava ježeva, buha, vinskih mušica i nilskih konja, planetarno poznati tajkunski velemecena George Soros. Prema pisanju medija Soros se ponovno namjerava vratiti u Hrvatsku s novim financijskim projektima. Budući da nam je svima poznato da je cilj Sorosevog "Otvorenog društva" samo formalno bio rušenje "režima Franje Tuđmana" i tobožnja politička demokratizacija Hrvatske, a stvarno rušenje hrvatske države i njezina dekroatizacija, što je šestojanuarska i sanaderovska vesela družina kao Soroseva ekspozitura u RH uspješno odradila, nameće nam se pitanje koji bi mogli biti motivi ponovnog Sorosevog vraćanja u Hrvatsku? Mislim da su oni prilično jasni: potrebno je dati konačni udarac ostacima ostataka hrvatske suverenosti te je što prije u potpunosti transferirati na Balkan, u novu balkansku uniju, koja će biti samo transmisija prema ponovnom državnopravnom okviru kojega smo već upoznali, i to dva puta: jednom dolaskom Acinih, a drugi put dolaskom Titovih opančara u Zagreb. Kako nas obavještava zapadnobalkanski glasnik Globus, sa Sorosem će se tijekom skorašnjeg posjeta Sjedinjenim Državama susresti predsjednik-pravednik Ivo Josipović, nakon čijeg je izbora za predsjednika jugosferaška politika bitno ojačala (što je, opet, posve očekivano, jer su mu glavni savjetnici britanska potrčkala i nekadašnji suradnici jugoslavenske obavještajne službe). Ivo će dakle odraditi onaj poštarski dio posla i u Hrvatsku donijeti nove instrukcije velemecene i filantropa Sorosa, a izvršitelja i praktičara i ovako ne će nedostajati. Barem je Hrvatska oduvijek obilovala Judama. Oni su naime, najpoznatiji hrvatski brend i kad bi kojim slučajem mogli biti predmet izvoza Hrvatska bi njihovim izvozom u vrlo kratkom vremenu sanirala trgovinski deficit.

Kad smo se već dotaknuli ekonomskih tema i termina, valja dodati da "Jugosfera" sve više napreduje i na ekonomskome planu. Nakon ulaska Hrvatske u CEFTU, koja je danas zapravo balkanska ekonomska organizacija, uspostavljanja željeznice SHS, osnivanja zajedničke lutrije, na red je došla i zajednička burza. Tako će se prema pisanju Business.hr na miločerskom razvojnom forumu koji će se održati 27. i 28. rujna izvršiti preliminarne pripreme za polaganje kamena temeljca za regionalno tržište dionica i uspostavljanje jugoburze. U raspravi će sudjelovati predstavnici iz Crne Gore, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Makedonije te Bosne i Hercegovine. Nije, međutim, naznačeno koji su razlozi za formiranje zajedničke burze. Ako zemlje Beneluxa i skandinavske zemlje nemaju zajedničku burzu, zašto bi ju onda imale zemlje bivše Jugoslavije? Upravo zato što se nova Jugoslavija – osim putem športskih i kulturnih – uspostavlja i putem formiranja zajedničkih ekonomskih institucija. O tome nam piše – pozivajući se na američku novinsku agenciju Bloomberg - i jugosferaško glasilo Jutarnji list, pa tako u njemu možemo čitati da će Atlantic grupa, Gorenje i NIS, u želji za povećanjem profita, "oživjeti jugosferu" te da ljudi, iako možda nisu spremni za "novu jugosferu", u njoj već žive. Te će tri kompanije – piše Jutarnji list dalje - oživjeti stare veze kako bi razvile "novu Jugosferu". Pritom je simptomatično da Jutarnji list piše o "oživljavanju Jugosfere" i razvijanju "nove Jugosfere". Ako, naime, Jugosfera nije naziv za novu Jugoslaviju, a strani sponzori Jugosfere – očito u strahu od nepovoljne reakcije građana - tvrde da nije, zašto se onda govori o "oživljavanju Jugosfere"? Jer, oživjeti se može samo ono što je već postojalo! A kako u povijesti nikada nije postojala tvorevina zvana Jugosfera, već je postojala Jugoslavija, to se se sasvim jasno može izvesti zaključak da je Jugosfera zapravo eufemizam za Jugoslaviju. To uostalom proizlazi i iz sintagme "nova Jugosfera" – s obzirom da Jugosfera nikada prije nije postojala, moguća je samo nova Jugoslavija.

I tako, dok se u Srbiji i Hrvatskoj rehabilitiraju četnici Draže Mihailovića, iredentisti posjećuju mjesta u kojima su Hrvati u vrijeme fašističke okupacije upoznavali blagodati ricinusovog ulja, a domaći beogradsko-bruxellski "BB" konjušari rade na oživljavaju Jugoslavije, tzv. desnica bavi se osnivanjem novih i novih strančica i zadovoljavanjem privatnih interesa. Hoće li ih upozorenje da već živimo u Jugosferi možda trgnuti iz sna? Ili će ipak i dalje nastaviti po starome? Poznavajući ih, kladim se na potonje!

Davor Dijanović