Balkan Express ide dalje!

Izbor savjetnika predsjednika dr. Ive Josipovića jasno ukazuje na nastavak kontinuiteta politike kakva se u Hrvatskoj provodi od 2000. g., a koja se jednostavno može opisati servilnom politikom koja ponavlja dvaput skupo plaćene pogrješke iz prošlosti gradeći u formi Zapadnog Balkana nadomjestak za razbijenu Jugoslaviju. S obzirom da su o savjetnicima Ive Josipovića mediji posljednjih dana opsežno pisali, osvrnut ćemo se ovdje samo na neke od njih koji nam se čine najzanimljivijima, posebno u kontekstu regionalnog povezivanja i dobrosusjedskih odnosa.

Uz dobro nam poznatog Sašu Perkovića, koji je funkciju savjetnika za sigurnost obavljao i za mandata Stjepana Mesića (ta morao je Stipe u Ivin savjetnički team u(d)baciti i pokoji svoj kadar!), među predsjednikovim savjetnicima pronašlo se mjesta i za Dragu Pilsela. Pilsel je izabran za šefa novoosnovanog odjela za analitiku koji će se pretpostavljam baviti analizom svih medija u Hrvatskoj, a nije isključiti da će imati bitnu ulogu i u suzbijanju «paraobavještajnog podzemlja» kojeg je predsjednik Josipović počesto spominjao u svojoj kampanji. Misli li se pod sintagmom «paraobavještajno podzemlje» na određene kriminalne skupine čiji progon nitko razuman ne može dovoditi u pitanje, ili se možda misli na osobe nesklone režimu inauguriranom 2000 g., nije, međutim, poznato. No, vratimo se na Dragu Pilsela.

Čovjek koji može biti na dva mjesta u istom trenutku - Drago Pilsel

Postoji nekoliko detalja iz Pilselove biografije koji ga čine posve nekompetentnim za bilo koju funkciju koja ima ikakve veze s hrvatskim nacionalnim interesima. Tako je recimo odvjetnik generala Ante Gotovine Luka Mišetić u procesu hrvatskim generalima u Haagu otkrio da je Pilsel osim što je radio u HHO-u bio i novinar ugašenog Ferala. U Feralu je Pilsel pisao pod pseudonimom Vjeran Grković i pseudonimom Zvonimir Carlos. U zadarskom tjedniku Hrvatski list (broj 282, 18.2.2010, str. 5.) o toj Pilselovoj političkoj epizodi možemo čitati sljedeće:

»Sramna uloga Drage Pilsela, posebno nakon oslobodilačke operacije 'Oluje', razokrivena je u haaškom procesu hrvatskim generalima kada je Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić obznanio da je taj isti Drago Pilsel radio u HHO-u, ali i pisao u splitskom 'Feralu' pod pseudonimom Vjeran Grković. Ono što je tragikomično je činjenica da je u tim člancima Vjeran Grković nerijetko hvalio i isticao Dragu Pilsela, dakle samoga sebe, a uz to je imao i još jedan pseudonim – Zvonimir Carlos. Pod tim je pseudonimom pisao o navodnim zločinima koje je sam počinio, kao onda kad je nakon 'Oluje' uhvaćen kako ruši križeve i devastira grobove na pravoslavnom groblju u Gračacu, za što je poslije optuživao Hrvatsku vojsku. U isto vrijeme dok je Zvonimir Carlos rušio groblja po Gračacu, njegov 'virtualni' dvojnik Vjeran Grković bio je u zaleđu Šibenika gdje je 'vidio svojim očima kako pripadnik HV-a ubija babu i djeda srpske nacionalnosti te ih nakon toga polijeva benzinom i pali' (...) Isti čovjek, pod dva različita pseudonima (klona) u isto vrijeme na dva mjesta!».

Da je demoniziranje Franje Tuđmana poslije njegove smrti vrlo unosan i isplativ posao shvatio je i Drago pa je tako u intervjuu ljubljanskoj Mladini 2002. izjavio:

»Tužiteljstvo nakon Tuđmanove je smrti objavilo da je razmišljalo o podizanju optužnice protiv njega. No nisu je podigli, možda bi ju podigli, a vjerojatno i morali. Za mene je Tuđman ratni zločinac» (navedeno u: Hrvatski list, isti broj).

Dodajmo i to da je Pilsel u mladosti bio ponešto drugačijih stajališta od onih «antifašističkih» koje danas zastupa, pa smo tako doznali da je – kako je i sam priznao – «mrtav pijan» kamenovao sinagogu. Uz demoniziranje Tuđmana, vrlo isplativ posao u Hrvatskoj je i demoniziranje Katoličke crkve, stoga ni na ovomu području analitičar Drago nije ostao bez ispaljena metka. No, ima Drago osim za analitiku smisla i za znanstvenu fantastiku pa smo tako u Slobodnoj Dalmaciji 18. travnja prošle godine mogli čitati da se Hitler zapravo nije ubio 1945., nego je podmornicom pobjegao u Patagoniju i tamo se – donosi nam Drago spektakularne rezultate svog istraživanja – družio s nikim drugim nego s Antom Pavelićem i ustašama!

Dejan Jović, analitičar

Uz Pilsela analitikom će se baviti i dr. Dejan Jović, profesor na Sveučilištu Stirling u Škotskoj, koji je u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji 25. veljače 2002. izrazio mišljenje da ne dijeli danas prevladavajući «stav da je Jugoslavija bila neka vrsta tamnice naroda. Jugoslavija je — a posebno socijalistička — bila vrlo dobro rješenje za male narode u njoj, uključujući i za Hrvate. Ne vidim da su Hrvati izgubili svoj nacionalni identitet u Jugoslaviji, niti mislim da su bili podređeni drugima, posebno ne u socijalističkoj Jugoslaviji. Ne znam zašto toliko mnogo ljudi govori o opasnosti od približavanja Srbiji ili Bosni i Hercegovini, kad mi sa Srbijom i Bosnom dijelimo isti jezik, imamo slične ekonomske i političke interese, a bez prijateljstva s tim državama ne možemo riješiti ni svoje sigurnosne probleme«. Ni kralj Pero ne bi zauzeo bitno drugačije stajalište!

Savjetnik za vanjsku politiku Joško Paro

Budimira Lončara - arhitekta za Hrvatsku katastrofalnog embarga na naoružanje i isporuku oružja Jugoslaviji - na mjestu savjetnika za vanjsku politiku zamjenio je Joško Paro, dosadašnji veleposlanik Hrvatske u Nizozemskoj i bivši ambasador Hrvatske u Londonu. Je li puka slučajnost da je savjetnikom za vanjsku politiku postala baš osoba koja je diplomatsku funkciju vršila u prijateljskim nam i dragim zemljama Velikoj Britaniji i Nizozemskoj? Kao što je davno ocijenio Franklin D. Roosevelt u politici se ništa ne događa slučajno, ukoliko se i dogodi, onda je tako bilo planirano. A da izbor Joška Pare nije slučajnost, bjelodano nam pokazuje njegov portret kojega je u novom broju Globusa (broj 1003, 26.2. 2010, str. 24.-28) izradila novinarka Ines Sabalić. U tekstu tako stoji da je Paro «inicijator i dobrim dijelom autor Programa povratka Srba», uz to je bio zadužen i za «demontažu polufantomske Herceg-bosne».

Nadalje, u tekstu stoji da će savjetovati da «politika prema susjedima bude u snažnijem žarištu djelovanja». Zalagat će se za poštovanje prema susjedima, «... čak i poštovanje njihove iracionalnosti gdje je ima, jer i iracionalnost je stvarna». Zanimljiv podatak je i taj da je Paro – kako stoji u tekstu – imao «ulogu političkog direktora Zagrebačkog summita EU kojim je započet proces stabilizacije i pridruživanja, koji je temelj današnjem pristupanju EU». Svakom ozbiljnom čovjeku jasno je, međutim, da zagrebački summit nije bio temelj europskih, već temeljskih balkanskih integracija. A kako kako su sponzori jugoslavenskih i balkanskih integracija tokom povijesti uglavnom dolazili upravo iz onih zemalja gdje je Paro bio u diplomatskoj službi, posve je jasan razlog njegova imenovanja savjetnikom za vanjsku politiku. Nove balkanske naddržave nema bez Srbije, stoga će politika domaćih londonsko-bruxelleskih poštara u sljedećim mjesecima i godinama biti snažno orijentirana na izglađivanje odnosa sa Srbijom – istom onom Srbijom gdje su radikali i dalje najsnažnija politička opcija i istom onom Srbijom koja Hrvatskoj želi zabraniti proslavu Oluje. No, to je politika dobrosusjedskih odnosa na hrvatski način. Zamjenica Joška Pare za jugoistočnu Europu bit će Romana Vlahutin, bivša urednica i novinarka na Radiju 101.

U svakom slučaju, Balkan Express posljednjim je potezima i smjenama na hrvatskoj političkoj pozornici dobio dosta goriva za nastavak već dvaput prijeđenog puta. Bojim se tek da bi ovaj put moglo pomanjkati novca za povratnu kartu.

Davor Dijanović