Analiza instituta za pravnu kulturu Ordo iuris

Poljski institut za pravnu kulturu Ordo iuris nedavno je objavio opširno izvješće „Zašto nam treba suverenitet“. U njemu stručnjaci iz Ordo iurisa analiziraju predložene reforme Europske unije.

Zaključak je analize da neizabrana Europska komisija putem predloženih amandmana na ugovore Europske unije ima za cilj „izgraditi superdržavu koja će biti visoko centralizirana u gospodarskom, vojnom, političkom i društvenom području“. Ako ovaj plan uspije, stoji u izvješću, stvorit će se snažan centar moći sa središtem u Njemačkoj. Taj će centar moći imati mogućnost nametnuti važne politike protiv volje većine država članica, zanemarujući njihove sigurnosne i ekonomske interese, kao i njihov društveni, pravni, nacionalni i kulturni identitet. Također će omogućiti uvođenje daljnjih izmjena ugovora većinskim glasovanjem umjesto sadašnjeg jednoglasnog pravila. Time će omogućiti daljnje ograničavanje suvereniteta država članica protiv njihove volje, ostvarujući viziju talijanskog komunista, Altiera Spinellija, koja je četrdesetih godina prošloga stoljeća zacrtana u njegovom Ventotenskom manifestu (na koji se otvoreno poziva u preambuli nacrta amandmana ugovorima EU-a).

Dana 18. prosinca 2023. Europski parlament usvojio je 267 značajnih izmjena i dopuna ugovora EU-a kojima se osigurava preuzimanje nadležnosti od strane Bruxellesa u deset ključnih područja politike: (1) klima, (2) zdravlje, (3) prekogranična infrastruktura, ( 4) zaštita granica (uključujući imigraciju), (5) vanjska politika, (6) sigurnosna i obrambena politika, (7) industrijska i gospodarska politika, (8) obrazovanje, (9) monetarna politika i (10) obiteljsko pravo.

U prosincu je sve te izmjene prihvatilo Vijeće Europske unije. Očekuje se da će proces usvajanja trajati oko dvije godine. Morat će proći odobrenje Europskog vijeća (šefovi država i vlada), Konvencije (predstavnici nacionalnih parlamenata, Europske komisije te čelnici država i vlada), a zatim će ga ratificirati sve članice EU-a Države. Upotrijebit će se sva raspoloživa sredstva pritiska kako bi se utjecalo na kolebljive vlade.

Oružane snage

Vanjska sigurnost, obrana i vojna potrošnja (6. poglavlje izvješća Ordo Iurisa) postat će podijeljena nadležnost (Amandman 75) prema „Obrambenoj uniji koja se sastoji od vojnih jedinica i stalne sposobnosti brzog raspoređivanja, pod operativnim zapovjedništvom Unije” (A 52 ). To znači transformaciju sadašnjih nacionalnih oružanih snaga u oružane snage Unije gdje bi Europska obrambena agencija dobila pravo „nabavljati naoružanje u ime Unije i njezinih država članica“. Čak i one zemlje s najvećom stopom izdvajanja za obranu – Poljska na primjer troši 3,1% svog BDP-a na vojsku – ne će imati kontrolu nad svojim izborom dobavljača.

Države članice također će izgubiti kontrolu nad vlastitim oružanim snagama s obzirom na to da „odluke koje se odnose na zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku donosi Vijeće kvalificiranom većinom” (A 53). Dodatno, vojne misije pokretat će se na temelju odluke donesene kvalificiranom većinom (A 54) umjesto putem trenutnog načela jednoglasnosti. Uspostavu Obrambene unije treba tumačiti kao izazov strukturama NATO-a i, dugoročno gledano, kao pokušaj Europe da u potpunosti napusti vojnu suradnju sa Sjedinjenim Državama. Predstavljala bi, ističu autori izvješća, međufazu u realizaciji njemačkog euroazijskog koncepta EU-a uz sudjelovanje Ruske Federacije, te otvorena za uravnoteženu politiku između SAD-a i Kine.

Vanjska i sigurnosna politika

EU planira uvesti temeljne promjene u Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku (ZVSP) tako što će „vanjske poslove“ učiniti područjem zajedničke moći (A 73). U slučaju „usklađivanja” vanjske politike EU-a, države članice bile bi vezane uputama iz Bruxellesa. Njihove diplomatske misije može zamijeniti Služba za vanjsko djelovanje EU-a. Visoki predstavnik za vanjsku politiku postat će europski ministar vanjskih poslova pod imenom tajnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

Zaštita granica

„Politika vanjskih granica” bit će uključena u kategoriju podijeljenih ovlasti (A 98), što će omogućiti EU-u da regulira politike zaštite granica država članica, osoblje i postupke u svrhu pružanja imigracijskih usluga. To bi moglo utjecati na granične zidove koji su izgrađeni u Mađarskoj i Poljskoj, kao i na razne druge sigurnosne mjere plus mogućnost reguliranja protoka imigranata.

Industrija i gospodarstvo

Područje „industrije” također će postati nadležnost koju dijele EU i države članice (A 75). To će ubrzati procese industrijske integracije EU-a uz ograničenje utjecaja država članica na industrijsku politiku i gospodarski razvoj. Predložene izmjene ugovora također utječu na takva strateška područja kao što su rudarstvo, energija i industrija oružja. Oni će dodatno omogućiti Europskoj komisiji daljnju intervenciju u gospodarstvima država članica.

Monetarna politika

Nacrt upisuje u ugovor načelo da je „valuta Unije euro“. Ova će promjena prisiliti uvođenje eura kao jedine valute u svim državama članicama. Do sada su Njemačka i Nizozemska bile glavni korisnici zajedničke valute, dok su sve druge zemlje eurozone, posebice Francuska i Italija, gubile financijski i ekonomski zbog sudjelovanja u njoj.

Klimatska politika

„Zaštita klime” postat će obvezna u svim politikama, a EU će imati ekskluzivna prava potpisivanja međunarodnih ugovora koji se odnose na „klimatske promjene”. Dobit će isključivu nadležnost nad pitanjima zaštite okoliša, s novim ovlastima za procesuiranje „zločina protiv okoliša“. Uzimajući u obzir radikalne zelene politike koje provodi EU, za očekivati je da će se zelene tehnologije forsirati bez obzira na njihove troškove i učinkovitost, što će predstavljati prijetnju energetskoj sigurnosti bloka.

Prekogranična infrastruktura

Prekogranična infrastruktura postat će podijeljena nadležnost u području prometa (A 71) i uključivat će sve načine prijevoza: cestovni, željeznički, pomorski, zračni i unutarnji plovni putovi. To će vjerojatno dovesti do otkazivanja projekata kao što je autocesta Via Carpatia koja bi trebala povezati zemlje regije triju mora, kao i projekt zračne luke središnje komunikacijske luke (CPK) u Poljskoj, a nosit će i značajne logističke napore, ekonomske i vojne implikacije u vezi s terminalima za ukapljeni plin koji su nužni za osiguranje energetske neovisnosti o Sjevernom toku, itd.

Obrazovanje i odgoj

Obrazovanje će također postati zajednička nadležnost. To implicira dalekosežno ograničenje autonomije država članica u određivanju njihovih obrazovnih sustava i programa, omogućavajući uvođenje jedinstvenih i obveznih obrazovnih standarda, uključujući permisivni spolni odgoj za sve. To treba shvatiti kao korak prema ukidanju suverenih nacionalnih država i stvaranju zajedničke europske države, sa zajedničkim europskim identitetom koji će zamijeniti nacionalne identitete.

Zdravlje

Zdravstvene politike nadalje će postati zajednička nadležnost EU-a i država članica. To bi moglo omogućiti EU-u da usvoji jedinstvenu politiku za uvođenje pandemijskih ograničenja građanskih sloboda (npr. karantena obvezna cijepljenja itd.), kao i pristupa pobačaju. Predloženim izmjenama i dopunama uvest će se koncept „seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava", koji do sada nisu bili priznati prema ugovornim standardima. Riječ je prije svega o pobačaju i kontracepciji, ali i o drastičnim kirurškim i hormonalnim intervencijama u sklopu tzv. „tranzicija“, uz oblik seksualnog odgoja koji promovira promiskuitet.

Obiteljsko pravo

Amandmani 103 i 104 uklonit će zahtjev za jednoglasnošću u Vijeću EU-a o pitanjima obiteljskog prava. Kvalificirana većina stoga će moći odlučiti o usvajanju zakona koji su u suprotnosti s kulturnim, ustavnim i moralnim identitetom značajnog broja država članica.

Ovako predložene promjene u Europskoj uniji, kako proizlazi iz analize, Ordo iurisa dovode do gotovo potpune desuverenizacije nacionalnih država. Niti jedna država koja drži do svoje suverenosti na ovakve promjene ne smije pristati.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik