Ako HDZ još jednom iznevjeri birače, onda mu treba definitivno okrenuti leđa

Svakome tko pozornije analizira i prati događanja na hrvatskoj političkoj sceni u kontekstu igre na „velikoj šahovskoj ploči“ Euroazije jasno je da iza ostavke Tomislava Karamarka na mjesto prvoga potpredsjednika Vlade i predsjednika HDZ-a ne stoji gola stranačka borba za političku vlast, koju je obećao Zoran Milanović najavom „mi ili oni“, nego se radi o širim geopolitičkim (energetskim) interesima velikih sila, SAD-a i Rusije. O detaljima Karamarkove političke eliminacije javnost će vjerojatno moći više pročitati kroz 15 ili 20 godina u izvješću kakvoga opskurnog europskog ili američkog birokrata ili u nekome novome WikiLeaksu.

Kako bilo, pred Hrvatskom su novi izbori za Hrvatski sabor, a prije njih i unutarstranački izbori u HDZ-u. Za sada jedini službeni kandidat za predsjednika stranke je europarlamentarac Andrej Plenković za kojeg se je već duže vremena špekuliralo da ima aspiracije na stranački tron. Tomislav Tolušić i Oleg Butković spominjali su se kao mogući kandidati, no oni su odustali od kandidature i dali potporu Plenkoviću. Miro Kovač i Ivana Maletić još se HasanbegovićJedini kandidat koji u utrci za predsjednika HDZ-a – suprotno medijskim obmanama i spinovima - može pobijediti Andreja Plenkovića je tehnički ministar kulture dr. sc. Zlatko Hasanbegović. O tome svjedoči najveći broj glasova u kandidaturi za predsjedništvo stranke, ali i široka potpora koja je očigledna kod HDZ-ovog članstva .premišljaju oko kandidature, no svakome ozbiljnom čovjeku jasno je da oni teško mogu osigurati snažniju stranačku potporu.

„Lički šerif“ Darko Milinović iza sebe ima respektabilnu stranačku bazu od 50 000 članova stranke u IX. izbornoj jedinici, no njegova eventualna kandidatura može predstavljati tek pokušaj stvaranja jače stranačke pozicije ili, alternativno, ona može poslužiti kao privid „konkurencije“ Andreju Plenkoviću, gdje bi se potonjega u dirigiranim medijima prikazivalo kao „uglađenog diplomata europskih manira“ nasuprot „primitivnom desničaru iz Like“ (o tome koliko je Milinović autentični desničar dalo bi se, dakako, raspravljati).

Jedini kandidat koji u utrci za predsjednika HDZ-a – suprotno medijskim obmanama i spinovima - može pobijediti Andreja Plenkovića je tehnički ministar kulture dr. sc. Zlatko Hasanbegović. O tome svjedoči najveći broj glasova u kandidaturi za predsjedništvo stranke, ali i široka potpora koja je očigledna kod HDZ-ovog članstva (osobno ne poznajem niti jednog člana HDZ-a koji bi u privatnom razgovoru dao prednost Plenkoviću pred Hasanbegovićem).

Hasanbegović može pobijediti na unutastranačkim izborima

Da je zadržan stari delegatski sustav glasovanja Hasanbegović bi teško imao izgleda, jer bi u zaplotnjačkim dogovorima i trgovinama županijskih središnjica HDZ-a - na čijem čelu počesto stoje pojedinci koje pristojan čovjek ne želi poznavati i imati u svojoj blizini – zasigurno IzboriKako god, Hasanbegović u kombinaciji s Brkićem može dobiti unutarstranačke izbore, ali je zaista pitanje može li dobiti izbore za Hrvatski sabor zbog medijske percepcije koja od njega odbija glasače centra (suprotno nekim desničarskim ideolozima, prosvjetiteljima i tribunima osobno ne vjerujem da čvrstih glasača desnice u Hrvatskoj ima dovoljno da bi – kao u Mađarskoj – mogli iznjedriti parlamentarnu većinu; bez glasača centra u Hrvatskoj jednostavno nema formiranja vlasti).pobijedio Plenković, iako isti ne uživa naročito veliku potporu unutar stranke (čelnici županijskih središnjica – često moralne nakaze, neovisno o kojoj je stranci riječ - idu uvijek bliže vatrici kako bi se ogrijali i osigurali jaču poziciju unutar stranke). No, izbore prema načelu jedan čovjek jedan glas Hasanbegović može dobiti. A kada bi iza Hasanbegovića stao Milijan Brkić kao iskusni operativac s velikim utjecajem u stranci, Hasanbegovićeva pobjeda bila bi zajamčena.

Hasanbegović je vjerojatno svjestan potpore unutar stranke, ali se ne želi olako zaletavati s kandidaturom zbog skorašnjih parlamentarnih izbora. Naime, njegov izbor na mjesto predsjednika HDZ-a pokrenuo bi takvu udbaško-medijsku harangu da bi HDZ-ova pobjeda na parlamentarnim izborima bila ravna čudu. Poraz na izborima mogao bi značiti i kraj njegove političke karijere, a sasvim je druga stvar s Plenkovićem koji bi i u slučaju poraza ostao netaknut te bi lakonski krivnju za gubitak izbora svalio na Karamarka te njegove kadrove i političku ostavštinu.

Hasanbegovićeve snage unutar HDZ-ovog članstva svjestan je i Sanaderov politički pulen Gordan Jandroković koji, dakako, podupire Plenkovića, te dodaje da se plaši „da bi HDZ-ovci mogli izabrati kandidata koji nije dorastao situaciji. – Ako se to dogodi, HDZ se izlaže ozbiljnoj opasnosti da potone na izborima“. Nije se teško domisliti na koga Jandroković aludira kad govori o kandidatu koji nije dorastao situaciji. Naime, hrvatski nacionalist nikada ne može biti dorastao situaciji, dorasli su isključivo prosvijećeni eurofili kao Sanader koji će hrvatske interese uvijek podrediti tuđim interesima i saviti glavu pred zahtjevima stranih centara moći.

Kako god, Hasanbegović u kombinaciji s Brkićem može dobiti unutarstranačke izbore, ali je zaista pitanje može li dobiti izbore za Hrvatski sabor zbog medijske percepcije koja od njega odbija glasače centra (suprotno nekim desničarskim ideolozima, prosvjetiteljima i tribunima osobno ne vjerujem da čvrstih glasača desnice u Hrvatskoj ima dovoljno da bi – kao u Mađarskoj – mogli iznjedriti parlamentarnu većinu; bez glasača centra u Hrvatskoj jednostavno nema formiranja vlasti).

Plenković – bez snažnije ideološke potke

I tu dolazimo do medijski najizvikanijeg kandidata Andreja Plenkovića kojeg se ističe kao HDZ-ovca koji bi mogao privući politički centar. Plenković – slično kao Milanović i Kolinda Grabar Kitarović – dolazi iz Granićeva ministarstva vanjskih poslova (Graniću je bio i šef kampanje 2000.). Iza sebe ima bogatstvo diplomatsko iskustvo i nesumnjivo jake inozemne kontakte. No, ono što tjera na oprez je činjenica da se radi o birokratskom tipu političara bez PlenkovićIza sebe ima bogatstvo diplomatsko iskustvo i nesumnjivo jake inozemne kontakte. No, ono što tjera na oprez je činjenica da se radi o birokratskom tipu političara bez snažnije ideološke potke kojeg listom hvale svi lijevo-jugoslavenski mediji. Tomu treba dodati da su i Milanović i Vesna Pusić izrazili čuđenje Plenkovićevu ulasku u HDZ jer su ga percipirali kao liberalnog političara.snažnije ideološke potke kojeg listom hvale svi lijevo-jugoslavenski mediji. Tomu treba dodati da su i Milanović i Vesna Pusić izrazili čuđenje Plenkovićevu ulasku u HDZ jer su ga percipirali kao liberalnog političara.

Neki dežurni lijevi analitičari, koji se ne žele potpisati imenom i prezimenom (svojedobno su viđeni na bogatim ručkovima s Ivom Sanaderom), tvrde da se Plenkovićevi svjetonazorski stavovi „u mnogočemu, slažu s Milanovićevim, osobito kada je riječ o ljudskim pravima, osobnim slobodama i međunarodnoj politici“ te dodaju da će HDZ-ove birače „biti teško uvjeriti da glasaju za Milanovićeva ideološkog sumišljenika“. No, ništa zato, navedenom analitičaru i gastro-stručnjaku Plenković je idealni kandidat za predsjednika Vlade na izborima 2020. Nakon što prethodno transformira stranku prema desnom centru.

Dakako, mogući cilj ovakvih pisanija lijevih medija sklonih SDP-u moguće je taj da se Plenković dodatno omrazi kod desnijeg biračkog spektra i tako dotjera voda na SDP-ov mlin, tako da ih valja uzeti cum grano salis.

Ako HDZ-ovo vodstvo odluči da pod svaku cijenu želi spriječiti povratak Milanovića na vlast onda je jasno da će odustati od snažnijeg ideološkog profiliranja stranke koji jamči dolazak Hasanbegovića na njezino čelo. Plenković je u tom slučaju posve sigurno novi predsjednik HDZ-a, a stranačku potporu za HDZ-ovog europarlamentarca osigurat će stranačka mašinerija na gradskim i županijskim razinama. Za takvo što nužno će biti potreban pakt s Milijanom Brkićem koji u rukama drži stranačku operativu.

U HDZ-u mora biti mjesta za centar i desno političko krilo

Pisac ovih redaka nema osobite simpatije prema Andreju Plenkoviću (i da je član HDZ-a glasovao bi za Zlatka Hasanbegovića), jer smatra da je „deideologizacija politike“ put u njezino pretvaranje u političko poduzetništvo (a DesnicaPut eliminacije Hasanbegovića i desnog krila HDZ-a bio bi put u političko samoubojstvo te stranke. HDZ ne može preživjeti još jednog Sanadera koji se je svojedobno hvalio da je desničare izbacio iz stranke. Desnica čini najčvršću bazu HDZ-ovog biračkog tijela i tko bi pokušao to krilo eliminirati iz HDZ-a dugoročno bi si potpisao političku osmrtnicu.svi dobro znademo kakvi su balkanski „poduzetnici“). No, njegov izbor ne mora nužno značiti povratak HDZ-a u ideološku bezličnost kao u vrijeme Sanadera ako dođe do stvarne demokratizacije stranke koju najavljuje Brkić.

Naime, nakon jučerašnjeg predsjedništva stranke Brkić je najavio promjenu stranačkog statuta i dodao da „HDZ pod vodstvom budućeg predsjednika neće biti one man show. Predsjednik će biti prvi među jednakima, a sve odluke morat će donositi u dogovoru s ostalim stranačkim tijelima“. Ako zaista dođe do promjena koje Brkić najavljuje onda će u HDZ-u biti mjesta i za centar koji zastupa Plenković i za desnicu koju zastupa Hasanbegović. A upravo bi ta kombinacija uz dobru raspodjelu stranačkih karata i uloga mogla biti dobitna za HDZ kao političku stranku. Put eliminacije Hasanbegovića i desnog krila HDZ-a bio bi put u političko samoubojstvo te stranke. HDZ ne može preživjeti još jednog Sanadera koji se je svojedobno hvalio da je desničare izbacio iz stranke. Desnica čini najčvršću bazu HDZ-ovog biračkog tijela i tko bi pokušao to krilo eliminirati iz HDZ-a dugoročno bi si potpisao političku osmrtnicu.

Očistiti vlastite redove

Neovisno o tome kako će sve na kraju sve rasplesti, pred HDZ-om je veliki posao čišćenja vlastitih redova.

1. HDZ mora prvenstveno napraviti autolustraciju. Neozbiljno je najavljivati lustraciju političke, društvene i kulturne scene dok se unutar samog HDZ-a nalaze – i to ne na marginalnim položajima – bivši iskompleksirani partijaši (koji često prednjače u napadima na „komunjare“ i „crvene“ što djeluje groteskno), Sanaderova potrkala, bezlični karijeristi i lokalni paše duboko ogrezli u korupciji i kriminalu. HDZ se treba riješiti i bukača i primitivaca koji misle da se politika vodi halabukom, teatralnim pjevanjem domoljubnih budnica, mahanjem zastavama i valjanjem po podu. Emocije su poželjne, poželjno je isticati nacionalne barjake i pjevati domoljubne pjesme, ali se politika ne svodi isključivo na takav sadržaj. A i ne treba zaboraviti da su upravo najveći bukači s najvećim zastavama često bili najveći lopovi koji su teško kompromitirali stranku. (scenarij poznat iz vremena Jugoslavije kad su suradnici UDBA-e bili u prvim redovima kad je trebalo zapjevati ustaške pjesme).

2. HDZ se treba riješiti – za početak marginalizacijom – političkih kriminalaca unutar vlastitih redova – neovisno koliko im oni glasova na lokalnim razinama donosili - i na MedijiU Hrvatskoj se često s pravom govori o udbaškom podzemlju koje se povezuje s lijevim političkim spektrom. No, i HDZ ima Udbu unutar svojih redova. Jer, teško bi bilo dokazati da su članovi i čelnici te stranke toliko nesposobni a da u 26 godina hrvatske države nisu bili sposobni napraviti svoj medij koji bi bio relevantan na nacionalnoj razini. Netko je to stopirao. A jedino budala može misliti da se u današnjem vremenu sve veće prevlasti meke sile i informacijsko-psihološkog ratovanja može dugoročno biti na vlasti bez medija. Bez medija ne može se vladati.ključne pozicije dovesti neiskvarene i obrazovane mlade ljude koji ne vuku repove iz prošlosti. Jednostavno je nemoguće da osoba koja nema čistu prošlost vodi nacionalnu politiku. Ljudi koje je moguće ucijeniti najpogodniji su za kompromitaciju stranke i – što je važnije – za rad protiv hrvatskih interesa kad je u pitanju vanjski faktor. Posebno u korumpiranom hrvatskom pravosuđu koje na svakom koraku krši postupovna pravila vodeći se političkim kriterijima.

3. U Hrvatskoj se često s pravom govori o udbaškom podzemlju koje se povezuje s lijevim političkim spektrom. No, i HDZ ima Udbu unutar svojih redova. Jer, teško bi bilo dokazati da su članovi i čelnici te stranke toliko nesposobni a da u 26 godina hrvatske države nisu bili sposobni napraviti svoj medij koji bi bio relevantan na nacionalnoj razini. Netko je to stopirao. A jedino budala može misliti da se u današnjem vremenu sve veće prevlasti meke sile i informacijsko-psihološkog ratovanja može dugoročno biti na vlasti bez medija. Bez medija ne može se vladati, a za što je jedan u nizu dokaza haranga kojoj je odlazeća Vlada bila izložena nakon što je formalno preuzela vlast. (Zanimljivo je za primijetiti da se otkako je postalo jasno da idemo na nove izbore više ne spominje „fašizacija Hrvatske“; ako Domoljubna koalicija kojim slučajem ponovno dođe na vlast prema konstruiranoj medijskoj slici fašisti će ponovno harati svakim zakutkom ove države).

4. HDZ treba uspostaviti snažniji kontak s civilnim sektorom konzervativnog predznaka. Tzv. nevladine udruge u Hrvatskoj predstavljaju „jedinice za specijalne namjene“ lijeve političke opcije. Hrvatskoj je potrebna snažna izgradnja jakoga civilnog sektora desno-konzervativnog predznaka koji će razbiti lijevo-jugoslavenski monopol. Poduzetnici trebaju podupirati takve udruge, a ne političke kriminalce. Haranga na ministra Hasanbegovića, koji je itekako svjestan lijeve kulturne hegemonije, najsnažniji je pokazatelj kakva je moć civilnog sektora koji je uz medije i korumpirano pravosuđe stup vlasti manjinske lijevo-jugoslavenske opcije u Hrvatskoj.

5. HDZ mora ojačati svoju intelektualnu bazu, i to ne samo na sveučilištima, nego i kroz suradnju s IntelektualciHDZ mora ojačati svoju intelektualnu bazu, i to ne samo na sveučilištima, nego i kroz suradnju s istinski neovisnim nestranačkim intelektualcima koji drže do hrvatskih interesa, a razumiju kretanja i preslagivanja na (geo)političkim horizontima. Više koristi HDZ može imati od takvih intelektualaca, koji će propitivati društveno-političku stvarnost i kad je potrebno konstruktivno kritizirati, nego od čitave svite „stranačkih vojnika“, koji su sinonim za partijske pudlice, klimavce i puzavce bez vlastitog mišljenja kojima je jedini cilj vlastito bogaćenje i promocija.istinski neovisnim nestranačkim intelektualcima koji drže do hrvatskih interesa, a razumiju kretanja i preslagivanja na (geo)političkim horizontima. Više koristi HDZ može imati od takvih intelektualaca, koji će propitivati društveno-političku stvarnost i kad je potrebno konstruktivno kritizirati, nego od čitave svite „stranačkih vojnika“, koji su sinonim za partijske pudlice, klimavce i puzavce bez vlastitog mišljenja kojima je jedini cilj vlastito bogaćenje i promocija. HDZ-u je potreban snažan intelektualni think tank koji će obuhvaćati stručnjake za medije i PR, za kulturu, geopolitiku, sociologiju, politologiju, ekonomiju itd. Umjesto da se na istinske intelektualace - koji HDZ kritiziraju iz konstruktivnih pozicija - puštaju stranački vojnici i medijski lešinari njihove savjete treba poslušati. Hrvatskoj trebaju stranke, a ne partije.

6. HDZ treba ponuditi širi ideološki spektar tema. Činjenica jest da u Hrvatskoj još uvijek ne postoji klasični sukob lijeve i desne političke opcije, nego sukob hrvatske i jugoslavenske državne ideologije, činjenica je da je Hrvatskoj potrebna lustracija (makar na simboličnoj razini u smislu EU rezolucija), no na širem europskom obzorju događaju se velike promjene koje HDZ već sada treba uključiti u svoj program. HDZ se treba pretvoriti u modernu desnu stranku, koja se ne će baviti isključivo povijesnim temama, iako su i takve teme potrebne jer „nema te ideje budućnosti koja bi u narodnim redovima mogla imati snagu prošlosti” (M. Šufflay). HDZ se treba jasno opredijeliti o svjetonazorskim pitanjima poput abortusa i eutanazije, izraditi strategiju glede nadolazećih migracija, snažnije se zauzeti za zaštitu hrvatske kulture i tradicije pred globalizacijskim nivelacijskim procesima, osmisliti strategiju za vanjsku politiku i geopolitičko pozicioniranje itd. U Europi se događaju velike promjene. Britanska odluka da iziđe iz EU događa se u vremenu kad unutar EU sve više sukobe dvije struje glede njezine budućnosti: s jedne strane federalistička koju zastupaju Njemačka i Francuska, kojima je cilj što snažnija EU s bitno ograničenim ovlastima država članica, a s druge strane suverenistička koju zastupaju zemlje Višegradske skupine. Kojim će putem Hrvatska?

7. HDZ je napravio kobnu pogrješku time što je uništavao konkurenciju na desnici ili je druge desne stranke pretvarao u vlastite satelite (što su birači prepoznali), čime si je uništio koalicijski potencijal. Zašto Orban danas u Mađarskoj može provoditi suverenističku politiku? Zato što mu je glavna opozicija još desniji Jobbik. Povijest nam ne daje recepet za budućnost, ali nam svakako govori što u budućnosti treba izbjegavati.

Pred HDZ-om su velike odluke i kao što ispravno primjećuje novinarka Višnja Starešina, HDZ je pred najvećim izazovom nakon Tuđmanove smrti. Pred HDZ-om je posljednja šansa da se uredi kao moderna desno-konzervativna stranka koja će afirmirati hrvatske nacionalne interese. Ako HDZ prokocka i ovu priliku i iznevjeri birače, onda mu treba definitivno okrenuti leđa i krenuti u alternativne projekte, na kojima će se raditi ako treba i dva izborna mandata.

Nitko nema monopol na hrvatstvo, pa tako ni HDZ.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.