Svaki dan nova je prilika za dokazati privrženost visokim „antifašističkim“ idealima

Svaki dan nova je prilika za svakog Hrvata i hrvatskog političara da se ponovno ispriča za ustaške zločine i tako uvijek iznova dokaže privrženost visokim „antifašističkim“ idealima. Fašizam ponovno hara Hrvatskom, ali je jutro ljepše uz spoznaju da živimo okruženi tolikim „antifašističkim“ pojedincima i udrugama koji nemilosrdno prokazuje fašističke tendencije koje su nakon smjene vlasti postale dio samog državnoga sustava. Naime, kao što upozorava jedan od najvećih „antifašista“ europskog kontinenta, Oliver Frljić, fašizam je u Hrvatskoj „državni projekt“, a obnova vukovarskog vodotornja predstavlja krunski dokaz njegova jačanja.

„Dakle, u gradu Vukovaru gdje nema ćirilice više, ali ima ne znam koliko nezaposlenih, gradi se vodotoranj koji će biti memorijalni centar. Ova Vlada je spremna uložiti 20 milijuna kuna u to. Ne bi slučajno otvorili neka radna mjesta s tim sredstvima. Postavlja si sama spomenike i kreira selektivno i opasno sjećanje koje briše cijeli niz događaja iz tog istog Domovinskog rata...“ izjavio je „antifašistički“ udarnik Frljić komentirajući sve progresivnije buđenje fašizma u Hrvatskoj. Nema nikakve sumnje da je Frljić u pravu, jer je svima poznato da su se u Vukovaru borili hrvatski ustaše i fašisti protiv Šljivančanina i ostalih znamenitih „antifašista“, tako da obnova vodotornja za svakoga iskrenog (i poštenog) „antifašista“ ne može predstavljati ništa drugo nego rehabilitaciju ustaštva, tim više što je upravo u Vukovaru „antifašistička“ Jugoslavenska narodna armija doživjela strahoviti udarac od strane ustaško-terorističkih separatista.

Buđenje fašizma vidljivo je, dakako, i u resoru Ministarstva kulture u kojemu stoluje najveći od svih hrvatskih „fašista“, povijesni revizionist Zlatko Hasanbegović. Protiv ovoga zatiratelja slobode medija i svake slobodne misli odlučno su ustali ne samo hrvatski, nego i svjetski intelektualci. Ti su intelektualci, predvođeni Uršom Raukar – kojoj fašist Velimir Bujanec podmeće da je u mladosti pjevala Lili Marlen – i Tonijom Negrijem - koji je, doduše osuđen za nekoliko ubojstava, ali su njegove žrtve sve od reda bile fašističke psine (Smrt fašizmu, sloboda narodu!, rekla bi Ingrid Antičević Marinović koja izabrana za sutkinju Ustavnog suda, gdje će se – nema sumnje – zalagati za uvođenje revolucionarnoga „antifašističkog“ prava), u uglednom francuskom časopisu Libération zatražili Hasanbegovićevu ostavku. Časopis Libératio tako je još jednom osvjetlao obraz i nastavio stazom slavne prošlosti, u čije se stranice bez ikakve dvojbe ubraja potpora Mao Ce-tungu u vremenu kad je ovoga slavnog „antifašista“ osuđivala svjetska javnost samo zbog toga što se je odlučno obračunao s nekoliko milijuna fašističke gamadi.

Fizički napadi na „antifašiste“ i promicanje nazadnih seksualnih ideja

Fašistima nije dovoljno verbalno promicanje nazadnih fašističkih ideja, nego su krenuli i u fizičke obračune s neistomišljenicima. Iako je pod Kovačićem fašizirani HRT pokušao zataškati stvarne razloge teške biciklističke tragedije „antifašista“ Nenada Stazića, iz neovisnih izvora doznali samo da se tu zapravo ne radi o padu s bicikla, nego o diverziji koju je planirala i izvršila ustaško-teroristička emigracija posredstvom jednoga sitnog plaćenika i kriminalca iz Zagreba koji je skočio pred Stazića s Pavelićevom slikom i tako prouzročio njegovu konsternaciju i pad s bicikla.

Na vanjskopolitičkome planu vidljiva je tendencija da se Hrvatska što snažnije odvoji od „antifašističkog“ Beograda i slobodarske Srbije i priključi u inicijativu Jadran-Baltik, inicijativu država koje su ogledni primjerci neofašizma u Europi, a što se posebno odnosi na Poljsku koja je nedavno zabranila promidžu komunizma i najavila ukidanje komunističkih ulica i trgova.

Na udaru fašističkih falangi oduvijek su posebno bila djeca, pa nas tako ne treba čuditi najnovije stopiranje cjelovite kurikularne reforme čiji je voditelj prekaljeni „antifašist“ Boris Jokić. Protiv njegova nacrta kurikularne reforme, a posebno protiv promicanja pornografije i pedofilije u lektiri namijenjenoj osnovnoškolskoj djeci, ustala je cijela reakcionarna inteligencija koja živi posve izvan vremena i ne razumije da ljubav ne poznaje niti granice niti dob.

„Reakcionarne ideje onih koji kritiziraju nacrt kurikularne reforme i marširaju u nekakvim paradama za život jednostavno ne smiju proći, Hrvatska je moderna sekularna zemlja utemeljena na „'antifašizmu' i poštivanju različitosti. Nacionalizam je mentalna retardacija, a granice na području spolnosti relikt su prošlosti“ – komentirao je najnovija događanja u Hrvatskoj „antifašistički“ intelektualac Vuk Perišić.

„Nećemo se pakirati za bolji život na dalekom sjeveru! Ne još! Ne možete nas otjerati. Naš potencijal je ogroman - čine ga naša djeca“, kazala je na prosvjedu potpore Borisu Jokiću Ivana Kekin, žena poznatoga „antifašističkog“ umjetnika Mile Kekina i dodala: „Mi brijemo na klince koji ne pune autobuse za Stuttgart!“. Iako ne treba imati dvojbe da je drugarica Kekin imala dobre namjere, ova je izjava pomalo neoprezna i nesmotrena jer razotkriva planove „antifašističke“ ilegale kojoj je cilj da što više fašista ode na rad u fašističku Njemačku, a da što više „antifašističke“ omladine ostane u Hrvatskoj i zaposli se u državnim službama i tamo nastavi djelovati stazama Antonija Gramscija i ostalih velikana „antifašističke“ misli. Drugarica Kekin bit će oštro upozorena na sljedećem partijskom sastanku da ubuduće ne izletava s dogovorenog kursa.

„Fašizam u Hrvatskoj ne će proći, dok sam ja živ. Pred naredne predsjedničke izbore pokrenut ću referendum o promjeni Ustava u smislu da se može biti predsjednikom države četiri puta. Nakon pozitivnog ishoda ovoga 'antifašističkog' referenduma kandidirat ću se i još dva puta biti izabran za predsjednika Zapadnobalkanske Republike Hrvatske. Gadovi ne će uspjeti, makar živio do sto i dvadesete godine“ – bio je odlučan doživotni „antifašist“ Stjepan Mesić koji ovih dana ljetuje na Kubi i dogovara poslovnu suradnju glede razmjene wc papira.

Hrvatska je zemlja velikih ljepota, europski biser, no ona je i zemlja u kojoj je fašizam – u onome nepatvorenom, destiliranom obliku - započeo preuzimati sve pore društva. Odlazak u šumu sve je bliži, a sav „antifašistički“ svijet u Europi i zemljama nesvrstanih pozivamo da ovo ljeto bojkotiraju Hrvatsku kao turističko odredište.

Ne dajmo fašizmu da diše!

Borba se nastavlja!

Do pada fašističke Vlade!

Smrt fašizmu – bunda Jovanki!

Davor Dijanović

Napomena: Članak je prenesen iz antifašističkog časopisa „Aleksandar“, koji je dobio ime po „antifašistu“ Aleksandru Rankoviću. Urednik časopisa je Rankovićev imenjak, ujedno i predsjednik „antifašističkoga“ Hrvatskoga novinarskog društva (HND).

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.