Javor Novak, Beogradska Hrvatska

Od izlaska prve publicističke knjige Javora Novaka pod naslovom „Da sam imao Hrvatsku“ 2000.Ako čitatelj kojim slučajem zaboravi pogledati datum kad je pojedini prilog u knjizi prvotno objavljen, lako se može dogoditi da čitajući članak iz 1995. ili 1996. pomisli da je napisan u 2014. ili 2015. Jer, iako se je do smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana državna politika u bitnome vodila kriterijem nacionalnih interesa, Novak je još sredinom devedesetih upozoravao na protuhrvatsko djelovanje niza političara, „društveno-političkih radnika“ i „nevladinih udruga“ čija će zvijezda zasjati nakon 3. siječnja 2000.dijeli nas dvanaest godina. Sada je pred nama druga knjiga Novakove političke analitike pod provokativnim naslovom „Beogradska Hrvatska“. Kostur nove knjige čine članci, eseji i kolumne koji su od siječnja 2012. do rujna 2015. objavljivani na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća, tj., da budemo precizniji, riječ o zbirci prema mome uredničkom izboru ponajboljih priloga koje je autor u tome razdoblju objavio na spomenutom Portalu.

Kako bi čitav koncept knjige bio zanimljiviji i kako bi se čitateljima dala plastičnija slika hrvatske političke, društvene i kulturne zbilje, koju Novak već više od dvadesetak godina vrlo uspješno oslikava, u knjigu je uvršten i određen broj članaka i eseja iz već spomenute knjige „Da sam imao Hrvatsku“. Riječ o je prilozima koji prema mišljenju pisca ovoga predgovara korespondiraju s današnjim vremenom i pomažu u razumijevanju povijesnog trenutka u kojemu se nalazimo.

Ako čitatelj kojim slučajem zaboravi pogledati datum kad je pojedini prilog u knjizi prvotno objavljen, lako se može dogoditi da čitajući članak iz 1995. ili 1996. pomisli da je napisan u 2014. ili 2015. Jer, iako se je do smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana državna politika u bitnome vodila kriterijem nacionalnih interesa, Novak je još sredinom devedesetih upozoravao na protuhrvatsko djelovanje niza političara, „društveno-političkih radnika“ i „nevladinih udruga“ čija će zvijezda zasjati nakon 3. siječnja 2000. „... Koliko taj povratak na staro može Hrvatsku stajati prosperiteta i slobode, većini, čini se, nije ni približno jasno“ - piše Novak u tekstu „Kamo ideš Hrvatska“ u studenom 1995. Thermidorski prevrat 2000., na žalost, dao mu je za pravo. Od te godine protuhrvatstvo postaje kontinuitet hrvatske državne politike u Banskim dvorima i na Pantovčaku, ako tu izuzmemo dosadašnji kratkotrajni mandat Kolinde Grabar Kitarović.

Teme koje su mòrile hrvatski narod

Kao i u knjizi „Da sam imao Hrvatsku“, Novak i u novoj knjizi otvara široki spektar tema koje su mòrile hrvatski narod od početka 2012. do danas. Ideološko prekrajanje lica nacije dezavuiranjem simbola Bleiburga i kriminalizacijom Domovinskog rata, slavljenje Tita i komunističkih zločina pod krinkom „antifašizma“, ekonomsko rastakanje Hrvatske, napadi na hrvatski jezik i kulturu, sluganski odnos preme Bruxellesu i Beogradu, nasilno nametanje dženderističkog spolnog odgoja u škole koji promiče antropologiju posve suprotnu kršćanskoj viziji svijeta, promicanje projekta „Zapadni Balkan“ praćeno općom balkanizacijom hrvatske političke i kulturne scene... o svim ovim i drugim temama hrvatske realnosti možemo čitati u knjizi Javora Novaka „Beogradska Hrvatska“. A s obzirom na to da je većina tekstova nastala u vremenu vladavine tzv. kukuriku koalicije i u vremenu predsjednikovanja dr. Ive Josipovića, možemo reći da ova knjiga u određenom smislu predstavlja kronologiju njihove po Hrvatsku iznimno pogubne politike.

U Novakovu publicističkom opusu rekao bih da se može primijetiti nekoliko tema koje ga posebno zaokupljaju. Kao prvo, riječ je viktimološkim (žrtvoslovnim) temama vezanima za zločine komunista počinje nakon Drugoga svjetskog rata. Novak je svjestan da bez razotkrivanja tih zločina i njihove jasne osude Hrvatska ne može krenuti naprijed i da ozračje nekažnjivosti, koje u Hrvatskoj vlada kad su u pitanju komunistički zločini, generira daljnje podjele u društvu i potkopava toliko potrebno nacionalno jedinstvo.

Druga tema o kojoj Novak često piše odnosi se na protuprirodno guranje Hrvatske - oduvijek zemlje koja pripada zapadnoj kulturi i civilizaciji - na tzv. „Zapadni Balkon“ kao surogat za bivšu Jugoslaviju. Takve geopolitičke tendencije, dirigirane iz Londona - koje Hrvatsku od 2000. nastoje što snažnije ponovno politički i duhovno reintegrirati u prostor bivše Jugoslavije - za posljedicu imaju opće nazadovanje na političkom, gospodarskom i kulturnom planu praćeno općom apatijom i beznađem. Hoće li izbor Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu i projekt „Jadran - Baltik“ dovesti do eliminacije toga za Hrvatsku pogubnoga geostrateškog plana ostaje nam vidjeti.

Raskrinkavanje subverzivnoga protuhrvatskog djelovanja niza tzv. nevladnih udruga redovito je u Novakovu MedijiKao što je Hrvatskoj potreban jak civilni sektor na tzv. desnici, tako su joj još više potrebni tiražni mediji nacionalnog predznaka, nasuprot protuhrvatskim medijima koji su u Hrvatskoj sada u golemoj većini, a koji, što i Novak apostrofira, imaju jednu od ključnih uloga u rastakanju Hrvatske.političkom opusu. Nekolicina takvih udruga - koje se financiraju iz državnog proračuna, a u pravilu su kapacitirane dojučerašnjim ljubiteljima Ljubičice Bijele iz Kumrovca - jedan su od karcinoma hrvatskog društva. Novak analizira njihovo djelovanje i s pravom upozorava na poguban utjecaj koji imaju na hrvatsku politiku i kulturu. Dakako, u tom smislu krivnja leži i na tzv. desnici, budući da ni nakon 25 godina hrvatske države nije uspjela izraditi alternativu lijevo-jugoslavenskom pranju mozga izgradnjom jakoga civilnog sektora nacionalno-konzervativnog predznaka.

A kao što je Hrvatskoj potreban jak civilni sektor na tzv. desnici, tako su joj još više potrebni tiražni mediji nacionalnog predznaka, nasuprot protuhrvatskim medijima koji su u Hrvatskoj sada u golemoj većini, a koji, što i Novak apostrofira, imaju jednu od ključnih uloga u rastakanju Hrvatske. „Svehrvatsko ujedinjenje ne ide bez jakog TV medija u privatnim rukama, bez znatnog ulaganja u njega i u projekt pokretanja novih hrvatskih dnevnih novina. Nije točno da je to skupo i da novca nema. Najskuplje je nejedinstvo. Upravo zbog njega - iz hrvatske milijuni lete“ - s pravom ističe Novak u članku „Visoka cijena svih dosadašnjih unija“. Doista, izgradnja jakih medija koji će štititi nacionalne interese predstavlja conditio sine qua non za bilo kakve strukturne političke promjene. Narodom je moguće manipulirati jedino u stanju medijskog mraka i cenzure.

U mnogim aspektima Hrvatska je i dalje skrojena po mjeri Beograda

Publicističke knjige uvijek svojim sadržajem i stilom svjedoče i o karakteru i političkoj „osobnoj iskaznici“ njihova NaslovNa kraju valja primijetiti da bi se autoru moglo prigovoriti zbog odviše provokativnog i pretjeranog naslova knjige. No, taj prigovor brzo će ustuknuti kad pogledamo političku i društvenu situaciju u državi. Hrvatska formalno jest samostalna država, ali u njoj, na žalost, još uvijek imamo premalo hrvatskog sadržaja. U mnogim područjima i dalje imamo presudan utjecaj onih kojih su do 1991. bili sluge Begrada. U mnogim aspektima Hrvatska je i dalje skrojena po mjeri Beograda.autora. Iako se Novak niti na jednom mjestu u ovoj knjizi izrijekom ne poziva na Antu Starčevića, rekao bih da štivo koje je pred Vama jasno svjedoči kako je riječ o autoru starčevićanskog kova. Očigledno je to iz autorova vrlo kritičnog stava prema unijama svih vrsta, iz kritike hrvatskog sluganstva kao i iz beskompromisnosti kad su u pitanju nacionalni interesi. A vidi se i to i iza stila koji nije suhoparno-analitički, nego često poseže za književnim figurama, ironijom i sočnim pridjevima i imenicama kad su u pitanju određeni ljudi i pojave. Novak ne glumi lažnu objektivnost i nije „politički korektan“, s obzirom na to da je tobožnja objektivnost u hrvatskome medijskom prostoru u pravilu postala drugi naziv za manipulaciju, a „politička korektnost“ sinonim za autocenzuru. Novaka zanima jedino istina. Istina o hrvatskoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Na kraju valja primijetiti da bi se autoru moglo prigovoriti zbog odviše provokativnog i pretjeranog naslova knjige. No, taj prigovor brzo će ustuknuti kad pogledamo političku i društvenu situaciju u državi. Hrvatska formalno jest samostalna država, ali u njoj, na žalost, još uvijek imamo premalo hrvatskog sadržaja. U mnogim područjima i dalje imamo presudan utjecaj onih kojih su do 1991. bili sluge Begrada. U mnogim aspektima Hrvatska je i dalje skrojena po mjeri Beograda.

No, kao što se povijest nikada ne briše, tako je uvijek i otvorena. U tom smislu nadamo se da ćemo konačno izgraditi hrvatsku Hrvatsku. A u tom poslu, koji je pred nama, i Novakova knjiga predstavlja vrijedan doprinos s obzirom na to da je detektirala sve bitne hrvatske probleme.

Davor Dijanović

Knjiga "Beogradska Hrvatska može se naručiti na broj telefona: 091 151 0925