Verba volant scripta manent

ZAMP vrijedno radi i za vrijeme predsjedničke kampanje!

Nakon što se u medijima pojavila informacija kako je Zrinko Tutić, jedan od autora pjesme „Moja domovina", nezadovoljan korištenjem te pjesme na predizbornom skupu Kolinde Grabar Kitarović, a pojavila se i informacija da traži 20 tisuća eura za korištenje iste, izjavom za javnost reagirali su autori i nositelji autorskih prava na glazbi i tekstu skladbe „Neka cijeli ovaj svijet" Alfi Kabiljo, Andrea Grgić Marasović i Dean Grgić koji su zatražili „od svih osoba da se suzdrže od korištenja navedene skladbe u političke svrhe".

Čitajući ove vijesti cinik bi primijetio: ZAMP vrijedno radi i za vrijeme predsjedničke kampanje!

Crni dani za pristaše Regiona

Premijer Zoran Milanović zbog izostanka reakcije srbijanske vlasti na provokacije ratnoga zločinca Vojislava Šešelja neće ići na sastanak 16 predsjednika vlada država srednje i istočne Europe s kineskim premijerom Lijom Keqiangom u Beogradu, istaknuvši da bi u takvim okolnostima njegov odlazak tamo bio smiješan. „Svi ti ljudi su bili isto političko društvo 90-tih godina i sve što tražimo je da se kaže kako to ne valja, kako je to zlo i da se od toga ograde", rekao je Milanović te dodao kako smatra da bi prethodna vlast u Beogradu to napravila, a kako ova iz nekog razloga ne će.

Drago nam je da je Milanović svjestan činjenice kako su sadašnji nositelji vlasti u Srbiji (predsjednik države i predsjednik vlade) devedesetih bili „isto političko društvo" sa Šešeljom (četnički dragovoljci). Šteta je samo što o tome nije poučio ministricu vanjskih poslova Vesnu Pusić koja je pred nešto više od devet mjeseci (predmnijevamo u trijeznom stanju i pri punoj svijesti) izjavila da sadašnja vlast u Beogradu nije odgovorna za ratne zločine. Nadamo se da ta diskrepancija u stavovima ne će utjecati na stabilnost „najbolje koalicijske vlasti koju smo ikada imali"... Bila bi to prava tragedija za „Jugosferu" čiji pristaše ovih dana rone krokodilske suze zbog mogućeg blokiranja Srbije na putu u EU. Crni dani za pristaše Regiona...

Rugao se lonac loncu, a oba su crna!

U razgovoru za portal „Politika plus" predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović na pitanje „Tko je odgovoran za petogodišnju gospodarsku stagnaciju?" dao je sljedeći odgovor: „Demagoški nepošteni odgovori na ovo pitanje koje slušamo svaki dan već šest godina glavni su uzrok stagnacije". Iako se djelomično slažemo sa zaključkom predsjednika o uzrocima stagnacije, ipak ne možemo ne primijetiti da je spominjanje demagogije iz njegovih usta vjeran odraz one narodne: Rugao se lonac loncu, a oba su crna!

Plan 21 – za ekonomski uspješnu Hrvatsku!

Dr. Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta, gostujući na Novoj TV, je istaknuo da je ovo što se događa u Hrvatskoj nezabilježeno u posljednjih 50 godina Europske unije. „Jedina zemlja koja je bila šest godina u krizi je zapravo Grčka. A jedina zemlja koja je 12 kvartala imala kontinuirani pad s jednom te istom vladom bez promjene političke garniture, bilo okvira, bilo vlade, bilo izbora parlamentarnih, zapravo je Hrvatska. U posljednjih 50 godina Europske unije takav slučaj zapravo nije zabilježen". Plan je to 21 – za ekonomski uspješnu Hrvatsku!

Frljićevo izvrsno poznavanje povijesti

„Tako će Raspudić obznaniti da se s ustašama u Rijeci nema smisla baviti 2014. jer je Rijeka 1941. bila u Italiji. Potvrđujući tako još jednom da mu je logika jača strana, Raspudić će, sasvim u skladu sa zvanjem doktora znanosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, demonstrirati i izvrsno poznavanje povijesti. Jer izjavljivati da se u Rijeci 2014. nema smisla baviti ustašama, pošto je ista 1941. bila u Italiji, ukazuje na odlično poznavanje činjenice da je upravo ustaška država Rimskim ugovorima cijelu Rijeku elegantno prepustila Kraljevini Italiji, te da je u sastav države u kojoj se danas nalazi vraćena tek 3. maja 1945." – zapisao je, među ostalim, intendant riječkog HNK Oliver Frljić u polemičkom članku kojim se osvrnuo na neke kritičke opservacije koje dr. Nino Raspudić u svojoj kolumni iznio o njegovu „provokativnom kazalištu".

Iako je u prethodno citiranim rečenicama nastojao izrugati Ninu Raspudića i dovesti u pitanje njegovo poznavanje povijesti, Frljić je zapravo pokazao da njemu samom nisu poznate elementarne povijesne činjenice. Naime, Rijeka se je u sastavu fašističke Italije nalazila još od 27. siječnja 1924., od Rimskog ugovora koji – na Frljićevu veliku žalost - nije potpisala Nezavisna Država Hrvatska (NDH), nego Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevina Jugoslavija), tako da NDH sve da je i htjela nije moglo Italiji prepustiti ono što je već pravno i stvarno bilo u njezinu sastavu. Bila je to žrtva na oltar stabilizacije prve jugoslavenske države, tako da bi Frljić kao deklarirani Jugoslaven trebao imati razumijevanja za tu žrtvu. S druge pak strane, netočno je i to da je Rijeka vraćena Jugoslaviji „3. maja 1945." kad je općepoznata činjenica da je taj akt uslijedio tek zaključcima mirovne konferencije u Parizu 1947. godine.

Iako se ne traži da intendant narodnog kazališta demonstrira „izvrsno poznavanje povijesti" ipak je red da znade neke elementarne činjenice o povijesti 20 st. koje se uče u osmom razredu osnovne škole. Stoga ministrici kulture Andreji Zlatar Violić predlažemo da ubuduće pripazi na povijesno obrazovanje redatelja koji pretendiraju na mjesta intendanata u narodnim kazalištima, dok za velikog intendanta Frljića predlažemo jedino moguće logično rješenje: povratak u osnovnoškolske klupe ili barem pohađanje brzog tečaja suvremene povijesti. Može i kod Goldsteina.

Aleksandra Kolarić trebala bi pročitati knjigu „Logika" Gaje Petrovića

Komentirajući Kujundžićevu najavu kako će promijeniti Ustav, iz njega izbaciti ZAVNOH te Domovinski rat postaviti kao jedini temelj hrvatske države, komunikacijska stručnjakinja i bivša SPD-ovka Aleksandra Kolarić kazala je kako je zastrašujuće „da na neki način briše temelje države iz Ustava te da jedini temelj ostaje Domovinski rat". S obzirom na to da je ZAVNOH na trećem zasjedanju u Topuskom (8.-9. svibnja 1944.) donio odluku o pristupanju Hrvatske komunističkoj Jugoslaviji – protuhrvatskoj tvorevini (da je riječ o protuhrvatskoj tvorevini mišljenja smo kako ne treba elaborirati niti maloj djeci prosječnog kvocijenta inteligencije), nije nam jasno kako je nešto što je protuhrvatsko moguće smatrati temeljem hrvatske države. Tvrdnja da je ZAVNOH – čijom je odlukom Hrvatska ušla u protuhrvatsku Jugoslaviju - izvorište hrvatske državnosti, dokaziva je jednako kao što je dokazivo postojanje vodene vatre ili drvene peći. Stoga predlažemo Aleksandri Kolarić i ostalim zagovarateljima ZAVNOH-a kao temelja hrvatske države da se prilikom nadolazećih blagdana počaste knjigom Gaje Petrovića pod naslovom „Logika". Možda im ta knjiga može pomoći. Kažem možda.

Jugosferni novi temelji

„Ustav predviđa nadležnost u vanjskoj politici i obrani i nacionalnoj sigurnosti, što su dva temeljna područja, i na ta dva područja namjeravam intenzivirati rad" – najavio je predsjednik Josipović. Ako uzmemo u obzir činjenicu da se Josipovićeva vanjska politika do sada odnosila gotovo isključivo na zemlje u „Regionu" , ne preostaje nam nego zaključiti da će se projekt izgradnje „Jugosfere" slučaju Josipovićeve pobjede na izborima još dodatno intenzivirati. Bit će da su to ti „novi temelji" i „Druga Republika"... Onih četvero mladih koji su jučer u Splitu privedeni zbog lijepljenja plakata s predsjednikovim likom, u kojima se podsjeća na njegove afere i izjave, najbolji su pak praktični pokazatelj o kakvim je temeljima riječ.

Književnik Damir Karakaš i psihijatrija

„Trebalo mi je dosta dugo da se izliječim od nacionalizma, ali bolje ikad nego nikad. Tu mi je svakako pomoglo višegodišnje življenje u Parizu. Nacionalizam, desničarenje, fašizam... to su ozbiljne bolesti, a zadatak svakog poštenog čovjeka je da se bori protiv tog zla, te dogmatske afirmacije koja ukida sve nijanse i razlike. Da rezimiram, gospođa Hrvatska hitno treba psihijatra" – izjavio je u razgovoru za „Novosti" književnik Damir Karakaš.

Budući da je svakome ozbiljnom čovjeku jasno da fašizam u Hrvatskoj kao organizirana politička snaga jednostavno ne postoji, a i među običnim ljudima teško da ga se može pronaći i u natruhama, nije nam jasno gdje ga cijenjeni izliječeni bolesnik od nacionalizma Karakaš vidi. A nije nam jasno niti to kako ne vidi ono što stvarno postoji: komunistički mentalitet i prevlast bivših komunističkih i udbaških elita u svim porama društva i države. Budući da se cijenjenom književniku očito priviđaju stvare koje ne postoje, dok ne vidi one stvari koje zaista postoje, ne bi bilo loše da i sam razmisli o posjetu psihijatru ili neurologu. Naime, iz razgovora za „Novosti" može se zaključiti kako je pariška terapija ipak bila nedovoljna i kako postoje ozbiljne indikacije koje ukazuju na poremećene perceptivne sposobnosti. A s bolešću nije se za igrati!

Josipović: Veća šteta od govorenja, nego od šutnje

HDZ-ova predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović prozvala je Vladu da je iz EU fondova povukla samo 25 % raspoloživog novca, ističući kako je to „ravno veleizdaji". Kao glavnog krivca za teško gospodarsko i socijalno stanje u zemlji označila je „nesposobnu, bešćutnu i bezidejnu Vladu", a kao sukrivca predsjednika Republike i svoga protukandidata Ivu Josipovića, koji je, rekla je, u mandatu „samo šutio i podržavao takvu vladu, te je sada vrijeme da ode". Iako, dakako, ima mnogo istine u tome da je aktualni predsjednik solidarizirajućom šutnjom davao legitimitet potpuno promašenoj gospodarskoj politici Vlade (mogle su se čuti tek ponekad blage kritike) mišljenja smo da je daleko veća šteta počinjena onime što je on govorio: od Knesseta do Parlamenta BiH.

S poštenom inteligencijom u svjetlu budućnost!

Prema indeksu percepcije korupcije za 2014. godinu Hrvatska se nalazi na 61. mjestu na ljestivi od 175 zemalja. U odnosu na prošlu godinu pala nazadovala je za 4 mjesta te se nalazi među pet najkorumpiranijih država u EU. Riječ je o još jednome u nizu velikih uspjeha „najbolje koalicijske vlade koju smo ikada imali" pod kojom polako, ali sigurno kročimo prema samomo vrhu najnaprednijih zemalja Europe i svijeta. S poštenom inteligencijom u svjetlu budućnost!

Maras i Orwell

Iako je svakome tko nije posve obnevidio jasno da je gospodarsko stanje u državi iz dana u dan sve gore ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras suprotnog je mišljenja. Pokušavajući braniti „Plan 21" – koji se u praksi pokazao kao plan kako u 21 potez očerupati Hrvatsku – Maras je naime izjavio: „Zabrinjava me što je mnogo ljudi blokirano i pripremamo sve kako bi se i taj problem riješio. Ta konkretna mjera nije bila u Planu 21, pa sada moramo riješiti da mali građani ne budu blokirani. Voditi državu nije nešto što se može planirati da se sve 100% ostvari. Nelikvidnost je smanjena, ali je i dalje velik problem, no i dalje težimo da sve bude u rokovima. Nije točno da je situacija gora, nego je bolja nego što je bila". Dakle, živimo bolje samo to još uvijek ne znamo! Čisti Orwell!

Plodovi kobnoga sjemena

„Mi nemamo razloga sramiti se našega rada u prošlosti, sadašnjosti kao ni u budućnosti. Neka nam pokažu samo mrvu nevjere hrvatskoj domovini. Ako nam se kaže da smo tudjinski agenti, mi tu pogrdu bacimo novom kurzu natrag u lice i kažimo im: Sjetit ćemo vas na vaš kurz, kad će roditi plodovi vašega kobnoga sjemena, što ga sada sijete po hrvatskom narodu. Za vas bit će onda prekasno, samo da ne bude prekasno i za narod. Naprotiv naša će savjest ostati mirna i čista, jer ćemo moći kazati, da nismo nikad odstupili od naših načela, uviek smo radili za hrvatsku misao" – ovim je riječima dr. Josip Frank odgovorio pristašama politike tzv. „Novoga kursa" koji su ga zbog protivljenja projugoslavenskoj i prosrpskoj politici nazivali „austrijskim agentom".

Da se je radilo o proročkim rečenicama pokazao je već 5. prosinca 1918. kad je na Trgu Bana Jelačića ubijeno 15, a ranjeno više od 20 demonstranata koji su prosvjedovali protiv ulaska Hrvatske u Kraljevsto SHS („petoprosinačke žrtve"). Bili su to prvi „plodovi kobnoga sjemena" koje je previdio Frank. Komesar zagrebačke policije dr. Grga Angjelinovic koji je naredio pucanje na prolaznike kasnije se u beogradskoj Skupštini pohvalio: „Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem i ja se tim krvavim rukama ponosim!". Politika krvavih ruku ostala je konstanta Jugoslavije sve do njezina kraja s obzirom na to da je ta državna (pa)tvorevina bila moguća – riječima Ivana Oršanića – jedino kao nasilje i diktatura.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.