Strah od vlastitog naroda

Tek nekoliko sati nakon što su iz građanske inicijative „U ime obitelji" priopćili kako se je najmanje pola milijuna hrvatskih birača izjasnilo za referendum s referendumskim pitanjem: "Jeste li za to da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?" na portalu „Jutarnjeg lista" – medija, kao što je poznato, zaduženog za rastakanje svega što ima hrvatski i katolički predznak – urgentno je objavljen tekst u kojemu „izravan sugovornik iz vrha Vlade" potpisnicima daje do znanja da se Ustav ne bude mijenjao bez obzira na referendum.

„Izravan sugovornik iz vrha Vlade" drži kako je riječ „o političkoj operaciji kojom se želi destabilizirati Vladu, a ne stvarnom problemu u Hrvatskoj". „Više nema Haaga i Ante Gotovine, pa su kao novu opasnost izmislili nepostojeće homoseksualne brakove. U suštini, to što rade je šovinizam i ksenofobija najgore vrste, i takve ideje ne smiju imati prolaz. Nemamo ni pravo ni mogućnost tjerati zastupnike da glasaju za ovakav zahtjev", kazao je dalje „izravan sugovornik iz vrha Vlade".

Ovakva reakcija iz Vlade zapravo je posve očekivana. Još su davnih revolucionarnih godina svijetli uzori naših dičnih ministara – „funkcionari" u bivšem jugokomunističkom sustavu - jasno rekli da nema zakona za protivnike njihova sustava. „Ne treba se držati zakona kao pijan plota", pa slijedom toga ni "demokracija" i „ljudska prava" – riječi koje inače rabe u svakoj drugoj rečenici – ne vrijede za one koji razmišljaju drugačije. U drugim europskim zemljama, s daleko većim brojem stanovnika od Hrvatske, za raspisivanje referenduma potrebno je prikupiti daleko manje potpisa u daleko većem vremenskom razdoblju (u Italiji je, primjerice, u određenim uvjetima dovoljno prikupiti manje od 1% potpisa), no to VlastČak i ako vlast na kraju ne bude ispoštivala odluku naroda donesenu na referendumu, čak, dake, kad i ne bi došlo do promjene Ustava iako bi za promjenu bile ispunjene potrebne pretpostavke nakon održavanja referenduma, puzavcima na vlasti, toj nenarodnoj klateži koja se boji vlastitog naroda i njegova mišljenja, najveća je kazna ta što znaju da žive u zemlji u kojoj većina građana prema njihovim postupcima ima isključivo osjećaj gađenja i prijezir. A – da parafraziramo jednog književnog klasika – pravo da preziremo ne mogu nam oduzeti...također ne briga slugane na vlasti. Od drugih europskih zemalja potrebno je, naime, kopirati samo ono najlošije.

Po metodi jugokomunista

Odnos Vlade i medija prema inicijativi "U ime obitelji" školski je primjer kako stvari funkcionaraju u političko-medijskom prostoru Hrvatske. Najprije se je akcija prešućivala, a nakon što su drugovi vidjeli da je vrag odnio šalu i da inicijativa ima izgleda za uspjeh, onda su krenula medijska podmetanja, difamacije i zastrašivanja. "Po metodi jugokomunista: triput slaži istina ne važi", kao što Thompson pjeva u jednoj pjesmi na novome albumu "Ora et labora".

Kad ni difamacije i zastrašivanja nisu urodila plodom, onda se je javio drug Peđa. On nas je izvolio izvijestiti kako za uspješnost inicijative "U ime obitelji" nije dovoljno 375 tisuća, nego nešto više od 450 tisuća potpisa.

A kad smo danas doznali kako je prikupljeno preko 500 000 potpisa, onda su drugovi, i inače vični zabranama i kršenju zakona, viknuli kako od poštivanja volje naroda ipak ne će biti ništa.

To što i pravnici koje bi teško bilo povezati s "desničarskom" orijentacijom i katoličanstvom nemaju dvojbe da se odluka naroda donesena na referendumu mora poštivati, to također nije nešto što bi Milanovića i njegovu veselu družinu odveć zamaralo. Ta tko je narod da bi ga se za išta pitalo? Što kaže Partija, to je tako i nikako drugačije.

No, čak i ako vlast na kraju ne bude ispoštivala odluku naroda donesenu na referendumu, čak, dakle, kad i ne bi došlo do promjene Ustava iako bi za promjenu bile ispunjene potrebne pretpostavke nakon održavanja referenduma, puzavcima na vlasti, toj nenarodnoj klateži koja se boji vlastitog naroda i njegova mišljenja, najveća je kazna ta što znaju da žive u zemlji u kojoj većina građana prema njihovim postupcima ima isključivo osjećaj gađenja i prijezir. A – da parafraziramo jednog književnog klasika – pravo da preziremo ne mogu nam oduzeti...

Davor Dijanović

PRILOG

„Ne mijenjamo Ustav, bez obzira na referendum! Vladin plan protiv operacije Crkve"

Sada vidimo koliko je loš Ustav. S jedne strane omogućava referendum, a s druge nema instrumenata koji jamče njegovu provedbu. Zato želim biti potpuno jasan: bez obzira na rezultat eventualnog referenduma kojim se želi u Ustav umetnuti definicija braka kao isključive zajednice muškarca i žene , ne postoji nitko tko zastupnike može natjerati da glasaju za promjenu Ustava. Zastupnički mandat nije obvezujući, i ne samo da zastupnike ne možete prisiliti da glasaju za nešto čemu se duboko protive, nego ih čak ne možete natjerati da dođu u Sabor i glasaju", bio je izravan sugovornik iz vrha Vlade s kojim smo ove subote neslužbeno razgovarali o stavovima Vlade prema referendumu udruge U ime obitelji, kojim se zahtijeva izmjena Ustava. U Banskim dvorima su uvjereni kako se radi o političkoj operaciji kojom se želi destabilizirati Vladu, a ne stvarnom problemu u Hrvatskoj.

Politička akcija

Za Milanovićevu Vladu pokušaj referenduma je prije svega politička akcija, a tek zatim izraz zabrinutosti zbog nekakvog promicanja prava homoseksualnih osoba. Nitko nije planirao legalizirati homoseksualne brakove. Zato je - iz perspektive SDP-a - referendumska inicijativa politizirani udarac kojem će se oduprijeti svim zakonskim i političkim sredstvima. "Više nema Haaga i Ante Gotovine, pa su kao novu opasnost izmislili nepostojeće homoseksualne brakove. U suštini, to što rade je šovinizam i ksenofobija najgore vrste, i takve ideje ne smiju imati prolaz. Nemamo ni pravo ni mogućnost tjerati zastupnike da glasaju za ovakav zahtjev", kaže izvor iz Vlade.

Ako u Vladi ostanu ustrajni u ovakvom tumačenju Ustava, Hrvatska bi mogla ući u duboku političku krizu. Ustav precizno objašnjava situacije poput ove s referendumom o braku. U slučaju da Ministarstvo uprave utvrdi da je prikupljen dovoljan broj potpisa, Sabor od Ustavnog suda može zatražiti da procijeni ustavnost i zakonitost referendumskog pitanja.

Ustav i zakon

Ako Ustavni sud utvrdi da je sve u skladu s Ustavom i zakonom, Sabor raspisuje referendum. No ovih dana je Peđa Grbin, SDP-ov predsjednik Odbora za ustav i poslovnik, također dao na znanje kako ne namjeravaju tek tako pristati na promjenu Ustava. "Tko u Hrvatskoj može donijeti odluku o promjeni Ustava? Ustav kaže da se na referendumu može odlučivati o prijedlogu za promjenu Ustava, ali isto tako kasnije jasno i nedvojbeno govori da se Ustav mijenja dvotrećinskom većinom glasova svih saborskih zastupnika", izjavio je Grbin.

U subotnjem intervjuu za Magazin, Jasna Omejec, predsjednica Ustavnog suda, dala je drugačije tumačenje. "Odluka na referendumu o promjeni Ustava bila bi po naravi stvari ustavna odluka. Ako je riječ o promjeni Ustava, koja je valjano donesena na referendumu, onda ta promjena Ustava u dijelu i izričaju koji je izglasan na referendumu stupa na snagu nakon objave potvrde da je referendum održan pod pretpostavkama koje propisuje Ustav", rekla je. Branko Smerdel, profesor Ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, izjavio je kako potpuno podržava stav koji je iznijela Omejec.
Drugačija objašnjenje

Pojednostavljeno, dvoje autoritativnih ustavnopravnih stručnjaka imaju potpuno drukčije objašnjenje od Vlade, kad je u pitanju implementacija rezultata referenduma u Ustavu. Dok se u Vladi pozivaju na to da bi se nova definicija braka ostvarila isključivo ako o tome glasa barem 102 zastupnika, Omejec i Smerdel drže da referendumska odluka mora dovesti do ustavnih promjena.

Robert Bajruši
Jutarnji list