3. prosinca - 7. prosinca 2012.

Ponedjeljak, 3 prosinca

Prof. dr. Drago Prgomet i njegovi kritičari – politička djeca Ive Sanadera

Prof. dr. Drago Prgomet, zamjenik predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, pred koji je dan u razgovoru za riječki „Novi list" kazao da HDZ nema željenog zamaha s Karamarkom. Prigovorio je što se Klub HDZ-a nije sastao prije saborske rasprave o državnom proračunu, a dodao je i to da nije zadovoljan svojim statusom te da tako ne može dovoljno doprinijeti HDZ-u. U istom se razgovoru osvrnuo i na medijske napise o tome da je glavni tajnik stranke Milijan Brkić plagirao diplomski rad. Ako se ti napisi pokažu točnima, Brkić bi, smatra Prgomet, trebao napustiti stranačku funkciju.

Prgometove izjave uznemirile su neke članove stranke, pa se tako, prema „Večernjem listu", potpredsjednica stranke Dubravka Šuica užasno čudi Prgometovim nastupima. „22 godine sam u stranci i nikada nisam stranačke stvari rješavala putem medija", ističe Šuica te dodaje da Prgomet „nije aktivan na predsjedništvu, nego vrlo aktivan u medijima pa će na kraju biti u pravu Aleksandar Stanković koji je Prgometu rekao da bi bio dobar SDP-ovac".

Šuici je čudno da, premda je Kukuriku koalicija u rasulu, on ni jednom riječju ne napada SDP, ministre, ne govori o padu BDP-a, standarda ljudi, porezu na nekretnine – nego o HDZ-u, i to baš kad su kritike medija usredotočene na aktualnu vlast i Vladu. „To je pogrješno, čini se da smo se mi konsolidirali, ali naš zamjenik nije" – dodaje Šuica. Ne misli špekulirati o nikakvim mogućim sankcijama za Prgometa jer svoje probleme stranka mora raspraviti na predsjedništvu.

HDZUpravo je nevjerojatno da osobe koje su šutjele kad je Sanader rastakao HDZ i hrvatsku državu danas imaju obraza nekom predbacivati što je preko medija drznuo (zamislite samo!) izraziti svoje mišljenje. Članovi vodstva HDZ-a očito i dalje smatraju kako je mir unutar HDZ-a i medijski image važniji od istinskoga pročišćenja stranke koja bi trebala zauzeti ključno mjesto na oporbenoj sceni, a sutra i na čelu države.Reakcija potpredsjednice HDZ-a ilustrativna je za stanje duha unutar HDZ-a, ali i općenito za stanje duha u hrvatskome društvu. Kao što se je u vrijeme Ive Sanadera i Jadranke Kosor unutar stranke stvarao kult „velikoga vođe", čini se da stranački poltroni, pužući pred novim vodstvom, to isto žele učiniti i sada kada je predsjednik stranke Tomislav Karamarko. Tko god iznese kritiku protiv aktualnog vodstva i predsjednika stranke, pa makar ona bila dobronamjerna i konstruktivna (a takva je neusumnjivo ona dr. Prgometa), automatski će se pronaći na udaru Šuice i raznih ostalih šuica.

Takvi će poltroni svoje reakcije pravdati time da se stranački problemi tobože moraju rješavati unutar stranke, zaboravljajući (ili ipak ne?) da je upravo takva filozofija i dovela do pojave Ive Sanadera i svih negativnih konzekvenci koje su proizišle iz njegove vladavine u stranci i državi. O fenomenu da se stranački pripuzi uvijek dobro prilagođavaju bilo kojem vodstvu i da, štoviše, kako bi se oprali od prošlosti često znaju i prednjačiti u ulizivanju novome vodstvu, o tome bi više mogli reći psiholozi, politolozi, sociolozi i socijalni patolozi. No ipak vrijedi primijetiti da napadi na dr. Prgometa pokazuju kako se je malo što u HDZ-u i mentalitetu njegovih članova promijenilo u posljednih pola godine.

Upravo je nevjerojatno da osobe koje su šutjele kad je Sanader rastakao HDZ i hrvatsku državu danas imaju obraza nekom predbacivati što je preko medija drznuo (zamislite samo!) izraziti svoje mišljenje. Članovi vodstva HDZ-a očito i dalje smatraju kako je mir unutar HDZ-a i medijski image važniji od istinskoga pročišćenja stranke koja bi trebala zauzeti ključno mjesto na oporbenoj sceni, a sutra i na čelu države.

Vrijeme je da „stranački vojnici", kako neki HDZ-ovci sebe s ponosom nazivaju, shvate da bi stranke trebale biti samo instrumenti u izgradnji bolje i prosperitetnije Hrvatske i da bi članovi svih stranaka trebali prije svega biti „hrvatski vojnici" (u političkome smislu), a tek onda članovi svoje stranke, tj. stranački vojnici. Stranke čiji osnovni cilj nije izgradnja bolje Hrvatske, nego zadovoljavanje interesa pojedinaca i klanova, te i takve stranke su – nazovimo stvari svojim pravim imenom - obične razbojničke družine i legla karijerističkog okota i nakota kojemu je jedini cilj zadovoljavanje privatnih interesa. S takvim strankama Hrvatska nema baš nikakve perspektive.

Nadamo se da je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko svega toga svjestan i da ne samo da ne će dopustiti ponovnu sanaderizaciju HDZ-a, nego da će s vremenom, nakon proširenja manevarskog prostora, iz vodstva stranke ukloniti bivše Sanaderove pobočnike i doglavnike. Problem HDZ-a i Hrvatske su upravo oni – politička djeca Ive Sanadera, a ne dr. Prgomet čiji je jedini zločin taj što se usudi razmišljati vlastitom glavom, a ne kroz prizmu uskih strančarskih interesa.

Utorak, 4. prosinca

Proračun i njegovi kritičari

Hrvatski sabor većinom je glasova donio državni proračun za iduću godinu, kojim su planirani prihodi u iznosu od 113,7 milijardi kuna, a rashodi od 124,5 milijardi kuna, s proračunskim deficitom od 10,9 milijardi kuna. Za Vladin prijedlog proračuna glasovala su 83 zastupnika vladajuće koalicije, 6 oporbenih zastupnika bilo je protiv, a isto toliko suzdržanih. U Vladi ističu kako ih je kod izrade proračuna vodila politika razvoja i fiskalne konsolidacije, odnosno bitka za gospodarski rast i jači BDP. Izglasavanju proračuna prethodila je burna rasprava, tijekom koje je vladajuća većina odbila sve oporbene amandmane. Među odbijenima je i onaj Kluba HDZ-a kao i onaj HDSSB-a kojima su tražili više novca za Ministarstvo poljoprivrede.

U isto vrijeme kad se je u Saboru glasovalo o proračunu stotinjak članova Matice hrvatskih sindikata prosvjedovalo je jer su u novom proračunu znatno smanjena sredstva za zaposlene u obrazovanju, znanosti i zdravstvu. Prosvjednici su proračun ocijenili „diskriminirajućim" i „kriminalnim" te ustvrdili da će prouzročiti teške posljedice u prosvjetnom i zdravstvenom sustavu. Predsjednik Matice Vilim Ribić poručio je zastupnicima u Hrvatskom saboru, koje je nazvao „puppetima" i „klaunovima", da ovaj proračun predstavlja najteži udarac za obrazovanje i znanost. Ponovno je napao Vladu zbog pogrješne ekonomske politike.

SoldoOsvrćući se na godinu dana rada Vlade, Soldo je rekao kako je ona u proteklih godina ostvarila dijalog s građanima putem zavoda za zapošljavanje, a s poduzetnicima i investitorima putem porezne uprave. Podsjetio je i na to da je Vlada preuzela državu s 315.000 nezaposlenih dok ih je danas 347.000, što govori o njihovu radu u posljednjih godinu dana.Vladinu ekonomsku politiku napao je i HDZ koji je na današnjoj konferenciji za novinare ustvrdio da je politika Milanovićeve vlade dovela do pada BDP-a, porasta nezaposlenosti, a investicije su izostale. „Politika povećanja poreza, PDV-a, trošarina, cestarina, struje, plina, goriva, grijanja i hrane uz manji dohodak građana nije politika koja će izvući Hrvatsku iz krize", izjavio je tajnik stranačkog Odbora za gospodarstvo Goran Soldo.

Soldo napominje kako se i u budućem kvartalu može očekivati daljnji pad BDP-a od dva do tri posto. Pozvao je vladu da odustane od, kako je rekao, „harača na nekretnine" i Prijedloga zakona o porezu na nekretnine, jer će on uništiti i osiromašiti ne samo građane, nego će nestati i sektor graditeljstva u Republici Hrvatskoj.

Osvrćući se na godinu dana rada Vlade, Soldo je rekao kako je ona u proteklih godina ostvarila dijalog s građanima putem zavoda za zapošljavanje, a s poduzetnicima i investitorima putem porezne uprave. Podsjetio je i na to da je Vlada preuzela državu s 315.000 nezaposlenih dok ih je danas 347.000, što govori o njihovu radu u posljednjih godinu dana.

Pravašina Živko Budimir

Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, koji je na tu funkciju, kao što je poznato, došao nezakonitim putem, pravašina (većina današnjih pravaša, znademo, nije pročitala niti retka dr. Ante Starčevića) Živko Budimir u posjetu je Sjedinjenim Američkim državama (SAD). Prvog dana posjeta SAD-u, gdje boravi na poziv „Centra za transatlantske relacije", pravašina Budimir bila je panelist tribine „John Hopkins" sveučilišta u Washingtonu.

Velikom broju kongresmena, senatora, diplomatskog kora i medija, pravašina je, kako se navodi u priopćenju iz njegova ureda, prezentirala stavove za rješenje krize u Federaciji i BiH. Pored ostaloga, pravašina je govorila o mehanizmima koji će otkloniti mogućnost podjele i osigurati jačanje države Bosne i Hercegovine. Kao preduvjet za eurointegracijski proces BiH pravašina je istaknula potrebu prenošenja ovlasti s entiteta na državu i jačanje institucija države Bosne i Hercegovine. Drugim riječima, pravašina smatra kako je centralizacija i unitarizacija BiH jedino moguće rješenje za BiH.

Nakon što dobronamjeran čovjek pomnije razmotri rješenja koja pravašina nudi, može se samo zapitati koji to narod Budimir i ostale pravašine u BiH danas zastupaju. Dobronamjeran će čovjek vrlo brzo zaključiti kako nikako nije riječ o hrvatskom narodu, nego o interesima koje zastupaju velikobošnjački nacionalisti vođeni sluđenim strategijama akademika Muhameda Filipovića, Zlatka Lagumdžije i ostalih velikobošnjačkih mitomana i skribomana.

BiHCentralizacija i unitarizacija BiH, jasno je to svakom ozbiljnom čovjeku, odgovora isključivo interesima bošnjačkog naroda. I kada bi takve procese zagovarao politički predstavnik toga naroda, radilo bi se o nečemu što je posve normalno i posve legitimno. No, kada takvu političku platformu zastupa predstavnik hrvatskog naroda, onda je jasno kako je tu riječ o još jednom komšiću koji radi na štetu hrvatskog naroda i njegovih legitmnih interesa.Centralizacija i unitarizacija BiH (a to je ono što pravašina zapravo zagovara), jasno je to svakom ozbiljnom čovjeku, odgovora isključivo interesima bošnjačkog naroda. I kada bi takve procese zagovarao politički predstavnik toga naroda, radilo bi se o nečemu što je posve normalno i posve legitimno. No, kada takvu političku platformu zastupa predstavnik hrvatskog naroda, onda je jasno kako je tu riječ o još jednom komšiću koji radi na štetu hrvatskog naroda i njegovih legitmnih interesa.

Procesi koje pravašina Budimir ističe kao rješenje za Bosnu i Hercegovinu nešto su što je već bilo viđeno u Jugoslaviji. Jedina razlika je ta što je nekada u centru bio Beograd, a pravašina se zalaže da to danas bude Sarajevo, grad u kojemu – kako to ispravno ističe inače primitivni velikosrbin Dodik - živi više Kineza nego Hrvata i Srba. Ako je hrvatskoj politici stalo do toga da Hrvati opstanu u BiH, a to bi toj trebalo biti stalo već iz pukih geostrateških i gospodarskih razloga, trebala bi izvršiti političko-diplomatsku ofenzivu da se hrvatska klatež koja u BiH radi na štetu hrvatskog naroda eliminira iz političkih pozicija i da na ta mjesta zasjednu stvarni predstavnici hrvatskog naroda.

Malo je reći da je položaj Hrvata u BiH katastrofičan. Svaka iduća godina taj će položaj još više pogoršavati. Čekati se više ne može. Ili će se pronaći optimalno rješenje hrvatskog pitanja u BiH – a to je bez ikakve dvojbe treći entitet – ili će Hrvatska konačno izgubiti Bosnu i Hercegovinu. A gubitak BiH u budućnosti bi ugrozio i sam opstanak hrvatske države.

Srijeda, 5. prosinca

Korupcija kao način života

Prema Indeksu percepcije korupcije (IPK) za 2012. Hrvatska je daleko ispod EU prosjeka. Na ljestvici od 0 (potpuna korupcija) do 100 (bez korupcije), Hrvatska je procijenjena ocjenom 46 kao i Slovačka. Od EU zemalja lošiju ocjenu od Hrvatske imaju Rumunjska, Italija, Bugarska i Grčka. Smatra se da u zemljama s ocjenom 5 i višom korupcija ne ugrožava daljnji razvoj gospodarstva i društva u cjelini. S ocjenom ispod 5, suprotno od toga, ugrožava daljnji razvoj gospodarstva i uopće društva.

KorupcijaHrvatsku nisu posljednih godina uništavali samo Ivo Sanader i družina oko njega; podjednaku odgovornost snose i oni u pravosuđu, policiji i obavještajno-sigurnosnome sustavu koji su takve kriminalne radnje tolerirali. Kad bi Hrvatska bila „pravna država" kriminalci iz DORH-a i policije danas bi pravili društvo Sanaderu u Remetincu. Mogli bi zajedno, kao koautori, pisati memoare pod naslovom „Kako smo rušili Hrvatsku"...Navedno istraživanje samo je još jednom potvrdilo ono što već znade i svaka kumica s placa: Hrvatske je leglo korupcije; korupcija je u Hrvatskoj način život, jedan od najvažnijih uzroka negativnih gospodarskih trendova i kočnica koja onemogućava razvoj društva. Pravo je pitanje ono kako korupciju spriječiti. Kako se boriti protiv korupcije u državi u kojoj su i sami državni organi koji bi trebali korupciju sprječavati i sami korumpirani i duboko involvirani u politiku koja onemogućava borbu protiv ove pošasti? Kako će netko piliti granu na kojoj i sam sjedi?

Odgovor na to pitanje ne znam, ali u jedno sam siguran: kad bi Hrvatska zaista bila „pravna država", velik dio zaposlenih u Državnom odvjetništvu i policiji i sam bi bio predmetom istrage i kaznenog progona. Hrvatsku nisu posljednih godina uništavali samo Ivo Sanader i družina oko njega; podjednaku odgovornost snose i oni u pravosuđu, policiji i obavještajno-sigurnosnome sustavu koji su takve kriminalne radnje tolerirali. Kad bi Hrvatska bila „pravna država" kriminalci iz DORH-a i policije danas bi pravili društvo Sanaderu u Remetincu. Mogli bi zajedno, kao koautori, pisati memoare pod naslovom „Kako smo rušili Hrvatsku"...

Četvrtak, 6. prosinca

TV pristojba za (ne)javnu televiziju

Ministrica kulture Andrea Zlatar uputila je na javnu raspravu prijedlog o promijeni načina naplate TV pristojbe. Prema tom prijedlogu posjedovanje televizora više ne bi bila osnova za plaćanje TV pretplate, nego bi to bio boravak i radni odnos u Hrvatskoj. TV pretplata naplaćivala bi se u postotku od plaće ili mirovine, kao i svaki drugi porez, a umjesto HRT-a naplaćivala bi je Porezna uprava. Kao ciljevi reforme navode se ostvarivanje pravednosti i viši prihod koji bi se usmjerio na financiranje medijskih sadržaja od javnog interesa, tj. onih koji su usmjereni društvenim, a ne tržišno definiranim ciljevima.

HRTHrvatska radiotelevizija ovakva kakva jest ne zaslužuje da joj se plaća bilo kakva pristojba. Televizija koja ne služi javnim interesima, nego se prilagođava trenutnoj političkoj situaciji i oglašivačima, te zastupa ideje i poglede skupine koja je manjinska u hrvatskome društvu, ta i takva televizija ne može se nazivati javnom televizijom.Prijedlog prema kojemu bi TV pristojbu morali plaćati čak i oni koji ne posjeduju tv prijamnik nismo sigurni da bi se mogao realizirati niti u najprimivnijim diktatorskim režimima. Po kojoj bi se, naime, logici i kojim pravom nekome tko ne želi gledati televiziju moglo nametnuti plaćanje TV pristojbe? Kojim se pravom nekoga tko ne želi financirati televiziju na kojoj se u udarnim večerenjim terminima prikazuju filmovi koji glorificiraju zločinački partizanski pokret može prisiliti da plaća pristojbu toj televiziji?

Ako ja ne želim plaćati pristojbu televiziji koja u središnjem dnevniku objavljuje montaže iz laboratorija Jugoslavenske kontraobavještajne službe (KOS) i manipulira papinim čestitkama, na koji će me se način prisiliti na plaćanje? Hoće li Ostojić poslati policijske batinaše da me na to prisile ili će se taj posao odraditi sudskim putem, tj. ovrhom?

Hrvatska radiotelevizija ovakva kakva jest ne zaslužuje da joj se plaća bilo kakva pristojba. Televizija koja ne služi javnim interesima, nego se prilagođava trenutnoj političkoj situaciji i oglašivačima, te zastupa ideje i poglede skupine koja je manjinska u hrvatskome društvu, ta i takva televizija ne može se nazivati javnom televizijom.

Petak, 7. prosinca 2012.

Rat (još uvijek) nije završen

Prvostupanjska presuda šestorici političkih i vojnih čelnika Herceg Bosne pred Haškim sudom bit će izrečena u ožujku sljedeće godine, najavio je predsjednik Haškoga suda Theodor Meron u redovitome godišnjem izvještaju o radu suda pred Vijećem sigurnosti UN-a. Žalbeni postupak na suđenju za Herceg Bosnu mogao bi završiti tri godine kasnije, 2016. Šestorica bosanskohercegovačkih Hrvata optuženi su za sudjelovanje u „udruženome zločinačkom pothvatu političkog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog Presuda BiHOsuđujuća presuda protiv šestorice bosanskohercegovačkih Hrvata za Hrvatsku bi bila višestruko pogubna, u političkom, pravnom i financijskom pogledu. Kao prvo, ona bi mogla ozbiljno naštetiti ugledu Republike Hrvatske, jer bi se njome stvorili preduvjeti stvaranje još jedne „hipoteke" kojom bi se Hrvatsku nastojalo držati pod kontrolom. Kao drugo, ona bi mogla imati ozbiljne financijske implikacije u smislu mogućih tužbi za ratnu odštetu. Kao treće, nakon osuđujuće bi presude Hrvati u Bosni i Hercegovini bili percipirani kao agresori, što bi još dodatno pogoršalo njihov i ovako loš položaj u toj susjednoj državi.čišćenja bosanskih Muslimana i drugih nehrvata s dijelova BiH za koje se tvrdilo da pripadaju Herceg Bosni, te pripajanja tih teritorija Hrvatskoj kao dijela 'Velike Hrvatske'". Prema optužnici, uz šestoricu optuženih, u udruženom zločinačkom pothvatu sudjelovali su i Franjo Tuđman, hrvatski ministar obrane Gojko Šušak, general Janko Bobetko te predsjednik Herceg Bosne Mate Boban.

Nakon oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču u medijima su se mogli pročitati napisi o konačnom završetku Domovinskog rata, a „Iustitia et pax" Hrvatske biskupske konferencije (HBK) u tom je smislu izdala i izjavu pod nazivom „Završetak Domovinskog rata". Iako oslobađajuća presuda dvojici generala nesumnjivo predstavlja važnu pravnu i političku pobjedu hrvatske države i hrvatskog naroda, nemoguće je govoriti o završetku Domovinskog rata dok se god ne sruši i optužnica protiv vojnih i političkih čelnika Herceg Bosne. Ozbiljni pravnici i analitičari upozoravaju da je ta presuda za Hrvatsku podjednako važna kao i ona protiv Gotovine i Markača.

Osuđujuća presuda protiv šestorice bosanskohercegovačkih Hrvata za Hrvatsku bi bila višestruko pogubna, u političkom, pravnom i financijskom pogledu. Kao prvo, ona bi mogla ozbiljno naštetiti ugledu Republike Hrvatske, jer bi se njome stvorilo plodno tlo za stvaranje još jedne „hipoteke" kojom bi se Hrvatsku nastojalo držati pod kontrolom. Kao drugo, ona bi mogla imati ozbiljne financijske implikacije u smislu mogućih tužbi za ratnu odštetu. Kao treće, nakon osuđujuće bi presude Hrvati u Bosni i Hercegovini bili percipirani kao agresori, što bi još dodatno pogoršalo njihov i ovako loš položaj u toj susjednoj državi. Prilikom narednih pregovora o preustroju te zemlje njihova bi pregovaračka pozicija bila znatno lošija od one bosanskohercegovačkih Muslimana.

Sve su to razlozi zbog kojih možemo reći kako rat (još uvijek) nije završen.

Davor Dijanović