Dr. Davor Marijan argumentirano protiv mitova i laži

Komentirajući presude koje bi Haaško sudište do kraja ove godine trebalo donijeti protiv bivših vojnih i političkih čelnika Herceg-Bosne, odvjetnik Anto Nobilo za sarajevsko je dopisništvo turske agencije Anadolija pred koji dan kazao kako će presuda Jadranku Prliću i ostalima iz vojno-političkog vrha Herceg-Bosne biti "suštinski neugodna za Hrvatsku". „Prema onome što sam ja pratio i u ranijim suđenjima, a to je sve kontinuitet događaja, zasigurno će ispasti da je Hrvatska intervenirala u BiH i da se faktički tamo dogodio međunarodni oružani sukob u kojem je jedna od zaraćenih strana bila i Hrvatska. To je neobično neugodno za Hrvatsku. Ja znam da će se sve to izignorirati, ali takva definicija se može i drugačije i grublje reći, a to je da je Hrvatska bila agresor u BiH", dodao je Nobilo istom prilikom.

Teza za slabljenje Hrvata u BiH i Republike Hrvatske

Teza o agresijiTezom o agresiji Hrvatske na BiH želi se oslabiti sadašnja i buduća pozicija Hrvata u Bosni i Hercegovini – jer je jasno kako agresor i žrtva za pregovaračkim stolom ne mogu imati jednaka prava –, ali i dodatno potkopati legitimitet Republike Hrvatske.Onima barem malo upućenijima znano je kako je riječ o staroj tezi kojom se već više od petnaest godina nastoji diskreditirati ne samo vojno i političko čelništvo Herceg-Bosne - bez koje bi Hrvati u BiH devedesetih doživjeli dekapitaciju -, nego i tadašnji vojni i politički vrh Republike Hrvatske na čelu s dr. Franjom Tuđmanom. Riječ je o tezi kojom se želi oslabiti sadašnja i buduća pozicija Hrvata u Bosni i Hercegovini – jer je jasno kako agresor i žrtva za pregovaračkim stolom ne mogu imati jednaka prava –, ali i dodatno potkopati legitimitet Republike Hrvatske.

Većina hrvatskih pravnika i historiografa pritom je složna u ocjeni kako je teza o agresiji Republike Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu bez temelja u činjenicama i kako ju je nemoguće dokazati. Nobilo i njemu slični, međutim, potpuno se oglušuju o tu ocjenu, jer ona ne korespondira s njihovim planovima i planovima onih čije interese u Hrvatskoj zastupaju.

Ako se ograničimo isključivo na područuje historiografije, ovom se je temom možda i najstručnije pozabavio dr. Davor Marijan, bez ikakve dvojbe najbolji hrvatski vojni historiograf. U „Časopisu za suvremenu povijest" (br. 2., g. 2004., str.211.-247.), što ga izdaje Hrvatski institut za povijest u Zagrebu, u formi znanstvenog članka objavljena je Marijanova ekspertiza pod naslovom „Vještački nalaz: o ratnim vezama Hrvatske i Bosne i Hercegovine 1991.-1995.". U tome znanstvenom radu dr. Marijan stručno i argumentirano pobija tezu kako je Hrvatska izvršila agresiju na BiH i, što je vrlo zanimljivo, zastupa posve suprotno stajalište: Bosna i Hercegovina  izvršila je agresiju na Republiku Hrvatsku.

Napominjemo kako je Dr. Marijan bio svjedok obrane u haaškim procesima.

Iz Marijanove ekspertize izdvajamo:"
(...)

Snage iz BiH razarale Hrvatsku

Broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine koji su sudjelovali u ratu u Hrvatskoj u hrvatskim postrojbama tek treba utvrditi, no čini se da to nije velika brojka. Po nepotpunim podacima Ministarstva obrane Hrvatske Republike Herceg - Bosne iz listopada 1993. u Hrvatskoj vojsci i Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske bilo je 416 vojnih obveznika s područja Uprave za obranu Tomislavgrad, 1328 s područja Uprave za obranu Mostar. Podaci uprava za obranu Travnik i Bosanski Brod nisu uneseni. Njihova stvarna vrijednost je znatno veća jer se radilo o dragovoljcima, redovno veće borbene vrijednosti od mobilizirane pričuve. No, ta je populacija ratovala u sastavu Ministarstva unutarnjih poslova, Zbora narodne garde, Hrvatske vojske i Hrvatskih obrambenih snaga na području Republike Hrvatske i u njenim postrojbama. Ne treba zaboraviti da je silom prilika, kroz obvezno služenje vojnog roka u JNA, bilo bosanskohercegovačkih Hrvata koji su ratovali protiv hrvatskih oružanih snaga.

Udio bosanskohercegovačkih Srba u ratu je znatno veći od Hrvata. Težišno je bio na pravcu zapadna Bosna (Krajina)-zapadna Slavonija kroz pričuvni sastav Banjalučkog korpusa. Po mirnodopskom ustroju Banjalučki korpus je bio sastav drugog borbenog postroja s tek jednom združenom postrojbom "A" klasifikacije, 329. oklopnom brigadom. Mirnodopski sastav korpusa iznosio je oko 2.070 vojnika, da bi mobilizacijom narastao na oko 30.000 pripadnika ratne formacije, ne računajući partizansku diviziju s područja Slavonije. Korpus je od rujna 1991. do lipnja 1992. ratovao na tlu Hrvatske, nadomak Novske, Pakraca, Lipika i Nove Gradiške.

Na području istočne Hercegovine pričuvni sastav je ratovao kroz 472. Motoriziranu brigadu Vojnopomorske oblasti na širem području Dubrovnika i dijelom u pristiglim postrojbama Titogradskog korpusa JNA. Ponašanje Teritorijalne obrane Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine na sadašnjoj razini spoznaje nije jasno. No, najmanje dvije brigade s područja Bosanske krajine, 2. Pješačka (ili partizanska) iz Banja Luke i 5. partizanska "Kozarska" iz Prijedora, ratovale su na području Zapadne Slavonije u sastavu Banjalučkog korpusa. Za taj angažman pripadnici Teritorijalne obrane BiH primali su plaću iz proračuna druge države, susjedne Bosne i Hercegovine. Nije li onda dosljedno tvrditi da je BiH izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku?

(...)

Zar se sa 1800 vojnika ide u agresiju na međunarodno priznatu državu?

Taktičke postrojbeNedvojbeno je da se taktičkim postrojbama postižu samo taktički učinci. S takvim snagama ne ide se u agresiju i secesiju druge države, a pogotovo se ne koristi razdijeljena na manje skupine i razbacana na širokom području od Mostara do Uskoplja. Njihova uloga je u prvom redu bila psihološka i stvarno predstavlja simboličnu potporu u obrani prevelike crte koju je HVO 1993. s mukom pokušavao održati sprječavajući da tada već jednonacionalna muslimanska Armija BiH u pohodu "oslobađanja" ne oslobodi zemlju i od najmanjeg konstitutivnog naroda.Oko angažmana malobrojnih pripadnika Hrvatske vojske, koji se u BiH kroz dokumente uglavnom vode kao dragovoljci, što je za pričuvni sastav nedvojbeno, nužno je manje pojašnjenje. Brojka angažiranih pripadnika HV nikad nije prešla snagu formacijske lake brigade JNA (1400-1800 ljudi) uz potporu ekvivalenta topničke bitnice i oklopne satnije. Nikada nisu bile koncentrirane na jednom taktičkom pravcu ili mjestu već su dijeljene na manje skupine u svrhu "krpljenja" prevelike crte obrane. Najveća od tih postrojbi uporabljena na pojedinom pravcu bila je pješačka bojna. Tijekom sukoba približno punu ratnu formaciju bojne imala je samo 5. gardijska i 175. brigada, a istovremeni angažman u jednom zbornom području bio je toliko rijedak da se može mjeriti samo s nekoliko dana. Pješačka bojna je u vojnoj terminologiji osnovna združena taktička postrojba pješaštva.

Po pravilima se na ravničarskom zemljištu napada na širini od 1,5 km, odnosno 2-3 km na teže prohodnom zemljištu. U obrani ima pojas širine od 3 do 5 km na ravničarskom zemljištu, odnosno preko 5 km na planinskom zemljištu. No, to je sve u granicama male taktike. Nedvojbeno je da se taktičkim postrojbama postižu samo taktički učinci. S takvim snagama ne ide se u agresiju i secesiju druge države, a pogotovo se ne koristi razdijeljena na manje skupine i razbacana na širokom području od Mostara do Uskoplja. Njihova uloga je u prvom redu bila psihološka i stvarno predstavlja simboličnu potporu u obrani prevelike crte koju je HVO 1993. s mukom pokušavao održati sprječavajući da tada već jednonacionalna muslimanska Armija BiH u pohodu 'oslobađanja' ne oslobodi zemlju i od najmanjeg konstitutivnog naroda. Stalan nedostatak ljudstva na uskopaljsko-ramskoj bojišnici ilustrira alarmantno izvješće zapovjednika ZP Tomislavgrad od 5. siječnja 1994. u kojem piše: 'Čitavo Uskopaljsko-Ramsko bojište nema ni interventnog vojnika slobodnog, osim mene'".

(...)

Cijelu ekspertizu možete preuzeti na sljedećoj poveznici.

Argumenti i dokazi koje dr. Marijan iznosi su nepobitni. Svatko kome je stalo do istine znade da Hrvatska ne samo da nije izvršila agresiju na BiH, nego je tu susjednu državu i bošnjački narod spasila od još većeg genocida. A povijest se ne briše, neovisno o nobilima, haaškim sudištima i protuhrvatskim geopolitikama inozemnih središta moći.

Priredio: Davor Dijanović