Još jedna "istinoljubiva i humanistička" udruga

Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska i Srpski demokratski forum pred koji su dan DORH-u podnijeli kaznenu prijavu – kako stoji u medijima – „protiv osoba koje su bile nadređene počiniteljima ratnih zločina protiv ratnih zarobljenika nakon vojno-redarstvene akcije Bljesak u svibnju 1995. godine". Spomenute udruge tvrde da je s područja Pakraca više od 500 muškaraca autobusima odvezeno u Varaždin te uz mučenje bilo ispitivano u tamošnjoj športskoj dvorani. Većina njih potom je – stoji dalje u priopćenju - na Vojnom sudu u Bjelovaru optužena za oružanu pobunu i amnestirana, nakon čega su vraćeni u Pakrac.

„Na ispitivanjima su ih pitali pitanja na koja nisu mogli dati odgovore te su ih pripadnici policijskih, ali i drugih snaga psihički maltretirali, mučili, tukli šakama i nogama te raznim drugim predmetima. Osim ispitivanja, kada su zarobljenici bili smješteni u dvorani, čuvari su ih povremeno udarali, a Strašan činZadivljuje humanizam spomenutih udruga. Jer doista, strašan je čin zarobljene četnike tjerati da pjevaju „ustaške" pjesme, pitati ih pitanja na koja ne znaju odgovore pa ih nakon toga amnestirati. Takav zločin zavrjeđuje oštre kaznenopravne sankcije i stoga je velika važnost ovoga humanističkog čina istinoljubivo-humanističkih udruga koje su podnijele kaznenu prijavuuskraćivali su im san primoravajući ih da se dižu i pjevaju hrvatsku himnu i ostale hrvatske nacionalne i nacionalističke pjesme te pozdravljaju zastavu" – navodi se u priopćenju.

Ivan Šreter – zaboravljen i od humanističkih ljudskopravnih udruga

Zadivljuje humanizam spomenutih udruga. Jer doista, strašan je čin zarobljene četnike tjerati da pjevaju „ustaške" pjesme, pitati ih pitanja na koja ne znaju odgovore pa ih nakon toga amnestirati. Takav zločin zavrjeđuje oštre kaznenopravne sankcije i stoga je velika važnost ovoga humanističkog čina istinoljubivo-humanističkih udruga koje su podnijele kaznenu prijavu. Šteta je samo što Inicijativa mladih za ljudska prava, kao dokazana humanistička udruga prepuna brige i ljubavi za jadne i ugrožene Srbe, do danas nije podnijela kaznenu prijavu protiv niti jednoga nesankcioniranog srpskog zločinca, niti je bilo kojim priopćenjem podsjetila na stravične srbijanske zločine nad Hrvatima, a takvih zaista ne manjka, od Konavala i Dubrovnika do Vukovara, Iloka, Siska, Petrinje itd. Šteta je što, primjerice, ove istinoljubive i humanističke udruge – koje, naravno, ne prave razliku među zločinima po etničkom kriteriju - nisu podnijele kaznenu prijavu protiv zločinaca koji su tijekom rata silovali Hrvatice u Vukovaru, a danas se mirno šeću pored svojih žrtava. Šteta je što nisu podsjetile na stravične srpske zločine počinjene nad Hrvatima u Pakracu od kolovoza do prosinca 1991. godine i u narednim godinama. Šteta je što, kad se već bave područjem Pakraca, nisu nekim svojim priopćenjem podsjetile da do današnjeg dana nisu sankcionirani ubojice poznatog liječnika i domoljuba dr. Ivana Šretera, inače rođenog Pakračanina.

Više od 400 ubijene hrvatske djece – kad će humanisti prekinuti šutnju o njima?

Dobro je da hrvatski mediji i ostale duboko humanističke ljudskopravne udruge – kakva je nesumnjivo, nemojmo sumnjati! – i Inicijativa mladih za ljudska prava podsjećaju na zločine nad Srbima. Dobro je da se svake godine po nekoliko desetaka puta u medijima spominje ubijena djevojčica Aleksandra Zec. Šteta je samo što se u hrvatskim medijima od strane humanističko-ljudskopravnih nevladinih udruga (kakva je, podsjetimo, i Inicijativa mladih za ljudska prava) niti jednom godišnje ne spomene ime niti jednog ubijenoga hrvatskog djeteta, a taj broj je veći od 400. Šteta je što se ja trenutno ne mogu sjetiti imena niti jednoga ubijenog hrvatskog djeteta, dok, eto, radi humanizma i brige ljudskopravnih udruga znadem za Aleksandru Zec. Dobro je i to da u medijima konstantno slušamo o „Selojtepu" i „Garaži" i o nekoliko ubijenih Srba u Osijeku; dobro je da humanističke i ljudskopravne udruge s vremena na vrijeme redovito pišu o tim zločinima. Šteta je što te udruge do sada niti jednom nisu podsjetile na 1200 ubijenih Hrvata u Osijeku.

No, s obzirom na to da bi bilo besramno uopće i pomisliti da je Inicijativa mladih za ljudska prava ekspozitura protuhrvatskih snaga i jedna od mnogobrojnih jedinica za specijalne namjene u realiziranju plana kriminalizacije Domovinskog rata, i da je, ne daj Bože, sastavljena od sinova i kćeri koji potječu iz prekaljenih jugokomunističkih obitelji (oni miševi iz rupa izišli o kojima pjeva Thompson) – zaista ne sumnjamo kako će ta humanistička udruga u narednim mjesecima podignuti barem desetak kaznenih prijava protiv nesakcioniranih srpskih zločinaca, i tako ukloniti sumnje kojekakvih opskurnih teoretičara zavjere. Ipak je to udruga za „ljudska prava". A Hrvati ipak spadaju u ljude, zar ne?

Davor Dijanović