Tko su sve kandidati za mjesto predsjednika HDZ-a?

Iako još uvijek nije poznat datum održavanja unutarstranačkih izbora u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ), s imenima potencijalnih kandidata špekulira se već nekoliko mjeseci. Sadašnja predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor prva je službeno objavila kandidaturu za mjesto predsjednice stranke, a u tome joj je najveću potporu pružio u stranačkom vrhu najdugovječniji član Vladimir Šeks.

Šeks je tako nekoliko dana nakon parlamentarnih izbora izjavio kako će Jadranka Kosor biti jedini kandidat za mjesto predsjednice stranke. Ta je izjava izazvala negodovanje nekih drugih visokoistaknutih članova stranke, od kojih je najburnije reagirao Ivan Jarnjak. Između Šeksa i Jarnjaka umalo je navodno došlo i do fizičkog obračuna, nakon što je Šeks potonjem priprijetio podizanjem optužnice.

Upitna potpora

U razgovoru za Globus Jarnjak je izjavio kako je Šeks učinio „nepopravljivu štetu HDZ-u svojim izjavama" i da ga jako čudi „što je predsjednica stranke stala iza njega i pohvalila ga". Na Jarnjakovu stranu izrijekom su stali Andrija Hebrang i Darko Milinović.Ivan JarnjakU razgovoru za Globus Jarnjak je izjavio kako je Šeks učinio „nepopravljivu štetu HDZ-u svojim izjavama" i da ga jako čudi „što je predsjednica stranke stala iza njega i pohvalila ga". Na Jarnjakovu stranu izrijekom su stali Andrija Hebrang i Darko Milinović Nekoliko dana nakon što je u razgovoru za „Globus" dao spornu izjavu, Šeks ju je povukao, no ostaje činjenica da je ta izjava dana i da Kosor na nju nije reagirala na način na koji su neki u stranačkom vrhu smatrali potrebnim. Iako Jadranka Kosor uz trenutno izglednu Šeksovu potporu uživa sigurno i onu drugih članova stranke, poglavito zagrebačke organizacije HDZ-a, postoje mišljenja kako je ona premala da bi joj osigurala pobjedu na unutarstranačkim izborima.

Sporna uloga u progonu Gotovine

Ovog ponedjeljka kandidaturu je objavio i bivši ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko. U dopisu za RTL Karamarko je kazao:

"Čvrsto sam uvjeren da HDZ ima unutarnju snagu da provede demokratske promjene. To dokazuje i sama rasprava koja se trenutno vodi u javnosti, a iz koje se nameće zaključak da će na unutarstranačkim izborima biti više kandidata. HDZ treba promjene koje će stranku promovirati u modernu europsku i demokršćansku stranku s jasno definiranim ciljevima i politikom. Ja jesam potencijalni kandidat takvog HDZ-a".

Iako jeProgramske 'razlike'Dok u unutarstranačkim kampanjama u razvijenim demokracijama na Zapadu dominiraju rasprave o razlikama oko ključnih problema na koje je javnost posebno senzibilizirana, kako to obično u Hrvatskoj biva toga i dalje jednostavno nema. Upravo obrnuto, izgleda kao da je HDZ ozbiljnoj reorganizaciji i modernizaciji, o čijoj se neophodnosti gotovo svi slažu, prišao s dosadašnjim navikama zanemarujući pogrješke i probleme, umjesto otvaranja rasprave za nova kvalitetna i kompetitivna rješenja čime bi se pobudio optimizam Karamarko početkom devedesetih bio član HDZ-a u njega se je vratio tek pred nekoliko mjeseci, tako da je pitanje kolika je njegova potpora među članstvom. Otegotna okolnost za Karamarka, procjenjuje se, svakako je ta što je bio šef izbornog stožera Stjepana Mesića i što je još uvijek nerazjašnjena njegova uloga u progonu Ante Gotovine.

Pakt Milinović-Milošević?

Od ostalih potencijalnih kandidata u medijima se najviše spominju imena Darka Milinovića i Domagoja Miloševića. Pozivajući se na „dobro informirane HDZ-ovce" Globus tvrdi kako su ova dvojica sklopila politički pakt o tome da ne će međusobno konkurirati za istu dužnost u stranci, nego da će umjesto toga skupa pokušati srušiti aktualnu predsjednicu HDZ-a Jadranku Kosor. Prema tom navodnom dogovoru, Milinović bi bio kandidat za predsjednika stranke, a Milošević za dopredsjednika stranke.

Ako se predviđanja (ili kako to obično zna biti, želje Globusa), pokažu točnima, ovakav bi politički tandem mogao polučiti unutarstranački uspjeh. Koliko bi, međutim, takva kombinacija bila dobra za reorganizaciju HDZ-a i njegov eventualni povratak nacionalnoj politici - pogotovo s obzirom na činjenicu da Milošević dolazi iz poslovnih krugova (kojima hrvatski nacionalni interesi obično nisu visoko na ljestvici prioriteta) – to je već pitanje koje zasigurno pretpostavlja nešto širu elaboraciju.

Neki analitičari predviđaju kako Domagoj Milošević ima najviše izgleda za uspjeh ako će se zaista kandidirati. Riječ je o osobi s iznimnom financijskom pozadinom i potporom poslovnih krugova, a ne treba zanemariti kako bi kandidat njegova profila mogao biti poželjan i drugim krugovima moći, kojima nije u interesu HDZ-ov povratak korijenima. Ne treba zanemariti niti to da i Kukuriku koalicija svakako ima kandidata koga radi svojih interesa potencijalno podupire, a među njima upravo bi Milošević mogao biti onim najidealnijim. Osim toga, nemoguće je ne primijetiti kako Milošević uživa prikrivenu, a ponekad i otvorenu potporu u tzv. hrvatskim mainstream medijima.

Inzistirati na modernim demokratskim unutarstranačkim izborima

U medijima se špekulira i s imenima Petra Čobankovića i Gordana Jandrokovića, no pitanje je imaju li oni hrabrosti i snage za samostalan ulazak u unutarstranačku utakmicu, s obzirom na to da su se obojica do sada procjenjivala kao osobe koje radije biraju sigurna politička rješenja. No, budući da se hrvatska politika često određuje izvan hrvatskih granica, nije isključeno da bi Jandroković – kojeg je u političke vode lansirao Ivo Sanader - mogao objaviti kandidaturu. Tako prema nekim glasovima, Jandroković trenutno lobira i ispituje situaciju u stranačkim organizacijama izvan Zagreba.

Kako bilo da bilo, među potencijalnim kandidatima za sada se još jasno ne nazire onaj koji bi mogao HDZ vratiti na ispravan kolosijek i preobraziti ga u modernu demokršćansku stranku koja će štititi barem elementarne nacionalne interese. No, i među ovakvim kandidatima potrebno je inzistirati na demokratskim unutarstranačkim izborima, kako se ponovno ne bi dogodio „slučaj Sanader", odnosno to da predsjednik stranke bude izabran nakon namještanja i krađe glasova. Jer, kao što kaže znamenita regula catoniana:" quod initio vitiosum est, non potest tractu tempore convalascere" - što je od početka nevaljano, ne može tijekom vremena postati valjano. Sanaderov slučaj za to nam daje jasnu potvrdu.

I dok je ovo zadnje pitanje elementarne demokracije, nažalost, mora se konstatirati također kako se u svim kadrovskim križaljkama oko novoga vodstva HDZ-a malo ili nimalo ne spominju programske razlike među kandidatima i konkretna rješenja za konkretne probleme, kako za samu stranku tako i općenito za Hrvatsku. Dok u unutarstranačkim kampanjama u razvijenim demokracijama na Zapadu dominiraju rasprave o razlikama oko ključnih problema na koje je javnost posebno senzibilizirana, kako to obično u Hrvatskoj biva toga i dalje jednostavno nema. Upravo obrnuto, izgleda kao da je HDZ ozbiljnoj reorganizaciji i modernizaciji, o čijoj se neophodnosti gotovo svi slažu, prišao s dosadašnjim navikama zanemarujući pogrješke i probleme, umjesto otvaranja rasprave za nova kvalitetna i kompetitivna rješenja čime bi se pobudio optimizam. A bez tih novih rješenja, kao i na razini cijele Hrvatske uostalom, zapravo je svejedno tko je na vrhu HDZ-a.

Davor Dijanović, mm