Dana 4. ožujka 2004. godine tužiteljstvo međunarodnoga suda za ratne zločine podiglo je optužnicu protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića. Navedena grupa optužena je za poticanje i raspirivanje političkog, etničkog ili vjerskog razdora, podjele i mržnje, primjenu sile, zastrašivanje i teror, oduzimanje i uništavanje imovine, zatočenje i zatvaranje, prisilno premještanje i deportacija te prisilan rad na području BiH. Iako čitava stvar i nije previše prisutna u hrvatskim medijima, kao da suđenje nije u tijeku ili bar od prevelike važnosti, jer se eto sudi tamo nekim Hrvatima iz BiH. No, situacija je upravo suprotna i veliki su ulozi u igri. Čitav proces inkriminacije Tuđmana i njegove politike preko optuženih Prlića i ostalih uvelike olakšavaju transkripti koje je aktualni predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić iskrcao u Haagu na samom početku svoje «vladavine». Naravno da ta činjenica sama po sebi dovodi Hrvatsku u nemoguću situaciju, odnosno u neravnopravan položaj u odnosu na druge države sudionice u spomenutom ratu, i predstavlja presedan u svjetskim okvirima. Hrvatska je u tom slučaju ravnopravna kao primjerice djevojka koja odlazi na natjecanje za miss svijeta, ali joj prije odlaska netko odreže ruku ili nogu. Također je činjenica da Haag ne posjeduje ni t od transkripata primjerice Miloševića ili Izetbegovića. No, Tuđmanovi su zaslugom domoljuba Mesića na raspolaganju tužiteljstvu koje se istima obilato i služi, često puta izvlačeći pojedine rečenice ili njihove dijelove iz konteksta. Postavlja se pitanje kakvim se imenom može nazvati Mesićeva politika koja je dopustila nedopustivo, a to je da se desetak godina od završetka sukoba apsolutno svi podaci i državne tajne daju na uvid trećima da se njima služe po svom nahođenju? Kako to da je Beograd bio u stanju okrenuti zemlju naglavce kako bi sklopio dogovor s Carlom del Ponte i u svojim namjerama na kraju i uspio jer su dokumenti koji su u konačnici i stigli u Haag u ključnim dijelovima bili zacrnjeni? kako to da nitko nikada nije vidio transkripte primjerice šefova zapadnih zemalja i njihovih planova podjele BiH?(mmb)

 

 

 

Podravska republika nije dugo trajala - tek tri mjeseca. Ustaški si režim nije mogao dopustiti da tako važno uporište kao što je Koprivnica bude u partizanskim rukama. Zato su ustaše ubrzanim tempom skupljali ljude i postrojbe, koje bi bile dovoljno jake da potjeraju partizane i tako vrate izgubljeno područje. U Križevcima se 6. veljače 1944. pojavila ustaška postrojba zvana Crna legija, koja je imala oko 1 100 ustaša. Crna je legija pučki naziv za Sarajevsku ustašku pukovniju, te I. i V. ustaški stajaći djelatni zdrug. Koliko je poznato, ta jedinica osnovana je 15. rujna 1941. u Sarajevu, a ime je dobila po crnim odorama. Osnovali su je ustaše povratnici satnik Jure Francetić i poručnik Rafael Boban, a kao njezin osnivač spominje se i Bećir Lokmić. To je bila uglavnom interventna postrojba koja je operirala u istočnoj Bosni i u sjeverozapadnoj Hercegovini. Godine 1942. ustrojen je V. ustaški stajaći djelatni zdrug pod Bobanovim zapovjedništvom, "Bobanova" Crna legija, koja je bila sastavljena od novopridošlih ustaških bojni i dijelova I. ustaškog zdruga na području Bugojna, Kupresa, Tomislav Grada, Livna i Imotskog. Njezine su pripadnike najčešće zvali "bobanovci". Potkraj siječnja 1944. postrojba je premještena u sjeverozapadnu Hrvatsku, gdje u njezin sastav ulazi i ustaška bojna iz Bjelovara. (podravina.net)

 

 

Iako su u srpnju prošle godine austrijske tajne službe snimile razgovor između savjetnika predsjednika Mesića – Saše Perkovića i optuženoga generala Zagorca čije izručenje se u Hrvatskoj ovih dana očekuje, iako je austrijska istražna sutkinja opovrgnula tezu predsjednika Mesića koju je iznio pred građanima RH kako je Zagorac nudio nagodbu Perkoviću, a bilo je upravo obratno, Mesić i dan danas u čitavoj situaciji ne vidi ništa sporno. Tako je na pitanje novinara hoće li tražiti suspenziju svog savjetnika Saše Perkovića, rekao: "Suspenzija? Ma nemojte! Vi biste baš suspendirali..."(mmb)

 

 

Kako piše Večernji list, u aferi koja je buknula nakon prisilnoga odvođenja Mirjane Pukanić na liječenje, jedini krivac za sada ispali su mediji, zato što su objavljivali podatke zaštićene liječničkom tajnom. U postupcima djelatnika Hitne pomoći, Centra za socijalnu skrb Črnomerec i psihijatrijske bolnice Vrapče, nepravilnosti nije bilo. Proizlazi to iz zaključaka saborskoga Odbora za zdravstvo, temeljene na izvješću ministra Darka Milinovića, koje je nakon dvoipolsatne sjednice novinarima predstavio Andrija Hebrang. Prema zadnjim informacijama, saborski Odbor za ljudska prava zaključio je danas (četvrtak) kako su prekršena ljudska prava Mirjanom Pukanić na nižim razinama zdravstvenog sustava i sustava socijalne skrbi. Dakle, jedina razlika naspram zaključaka saborskoga Odbora za zdravstvo je ta da je saborski Odbor za ljudska prava spreman žrtvovati nekog liječnika ili socijalnog radnika, što nije ni čudu budući da njime ne predsjedava netko je proizašao iz liječničkih krugova. I to je to. Tresla se brda, rodio se - niš. Upravo kako smo i mislili kada smo prvi puta o cijeloj aferi izvijestili dan nakon što je razgovor Mirjane Pukanić s novinarima naprasito prekinut i ona sprovedena u ludnicu [vidi: Let iznad kukavičjeg gnijezda].(mmb)

 

 

"Mi nismo na ulicu izašli iz zabave ili zato što su to učinili srednjoškolci pa bi baš mogli i mi. Na ulice smo izašli jer za par mjeseci prva generacija "bolonjaca" treba diplomirati, a ne znaju pod kojim uvjetima. Voda nam je do grla. To je razlog zašto smo na ulicama upravo danas", poručio je u srijedu hrvatskoj javnosti, čelnim ljudima hrvatskih sveučilišta te Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta jedan od govornika na prosvjedu, student Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prema policijskoj procijenjenih, na studenskom prosvjedu se okupilo oko tri tisuće studenata, koji su istakli kako ovaj prosvjed nije ispolitiziran, iako je, kako tvrde i takvih pokušaja (u što uopće i ne sumnjamo) bilo. Studenti žele poštivanje uvjeta po kojima su upisali studij, besplatan diplomski studij za svakog studenta, jednake uvjete za upis istog kada bude završen preddiplomski studij, titule prepoznatljive na tržištu rada, ravnopravno sudjelovanje u kreiranju nastave, da rezultati anketa o kvaliteti nastave budu javni te da u provjeri istih sudjeluju studenti, poštivanje studentskih prava, poboljšanje kvalitete nastave i odnosa profesor - student. I tako dalje, i tako dalje... Dakle, zaključak čitave priče jest da studenti nisu protiv Bolonje, već protiv načina na koji se u nas reforme provode, odnosno ne provode. A razumljivo je njihovo razočaranje. Jer nakon svih obećanja koje je ministar Primorac proteklih godina o Bolonji po medijima ispričao, dogodilo se upravo suprotno. (mmb)

 

 

U ponedjeljak, 21. travnja 2008. u 20 sati u Hrvatskom glazbenom zavodu u organizaciji udruge Krug održano je komemorativno okupljanje "Pisma iz Bezdanke - Autentične poruke stradalnika". U drugom nastavku [vidi i Pisma iz Bezdanke (1)] donosimo još nekoliko potresnih pisama pročitanih na tom okupljanju, a koje su nesretni ljudi prije smrti uspjeli poslati svojim obiteljima. U ovom uvodu izdvajamo pismo Ante Gadže koje je napisao neposredno prije nego što će ga smaknuti talijanski fašisti: "Evo na čas prije nego ću poći skrušen pred Spasitelja, nevin, sjećam se i mislim mnogo na Vas, kao i sve ove dane u duhu Vas gledam i ako nemognem drugačije pozdravljam se sa Vama i molim Vas kao dobar sin i brat da mi oprostite sve moje greške koje sam hotice ili nehotice učinio. Dragi moji roditelji, mila mama i tata, sve seke i braća, djeco i ostali, za menom nemojte biti žalosni ja idem pred lice Božje, samo pazite sebe. Nisam se nadao na ovo, ali nek se vrši Božja volja. Dragi moji molim Vas nemojte sebe patiti i mučiti mislima na mene. Molim Vas ako se mogne moje tjelo prevesti u Ljubuški da i ono bude uz Vašu blizinu, kao što će duh moj biti s Vama. Mamu, tatu, Katicu (molim pazite je), Milu, Ljubicu, Franu, Zvonku, svu djecu, Ivu i stipuvana i sve naše puno voli i u duhu ljubi i pozdravlja Vaš iskreni i odani, Ante. Za stvari sam molio da se pobrine fra Vojo Mikulić, koji nas je ispovjedio i pričestio. Sve voli i ljubi Ante, Jure Gadže".

 

 

Kako donosi portal Javno.hr, Branimir Glavaš je, po navodima Press Onlinea, krenuo u prodaju Televizije Slavonije i Baranje i to nikome drugome do Željku Mitroviću, vlasniku ''Pink medija grupa'', koji već par duže vrijeme najavljuje pohod na hrvatske lokalne televizije. Pustimo na trenutak veliki harač TV Pinka po Hrvatskoj i ogromno zanimanje vlasnika hrvatskih lokalnih televizija za prodaju istih. Ono, što je ovaj puta zapravo najfascinantnije, uz pretpostavku da je vijest točna, je koje je sve poteze Branimir Glavaš u stanju učiniti. Kako je ovaj Portal sustavno i konzistentno pratio sve afere vezane uz njegovo ime, a u smislu svih legalnih i ilegalnih pokušaja da ga se strpa u zatvor, isto ćemo tako i ovoga puta u svome pisanju ostati dosljedni i kazati da je Branimir Glavaš u proteklo vrijeme postao blago rečeno nepredvidljiv. Što reći o čovjeku koji samoga sebe prezentira kao velikoga domoljuba, borca za interese Slavonije i Baranje, dok s druge strane, njegovi konkretni potezi govore drugačije. (mmb)

 

 

Izgleda kako ratni ministar obrane Gojko Šušak doživljava ovih dana nekakvu rehabilitaciju unutar matične stranke: nakon punih pet godina, HDZ je odlučio ponovno organizirati komemoraciju na obljetnicu Šuškove smrti. Iako se premijer Sanader za nedolazak izgovorio već unaprijed dogovorenim obvezama, takav je potez stranke koju vodi važan kao ponajprije simbolički. Dakle, iako je Sanader izjavio kako se sa predsjednikom Mesićem uglavnom slaže, a po pitanjima oko kojih se ne slažu se i ne svađaju, jučerašnja je komemoracija jasan znak odmaka HDZ-a od Mesićeva političkoga puta. Glavnu je ulogu, kao vođa stranačke delegacije na Mirogoju imao Andrija Hebrang, čiji se istupi takve vrste, odnosno pomak prema ionako iovako potpuno ispražnjenoj desnici može protumačiti kao početak osobne predizborne kampanje kao mogućega HDZ-ovog kandidata za predsjednika države. (mmb)