I ove subote donosimo priču o zaboravljenim hrvatskim žrtvama iz Domovinskog rata. U ovom nastavku opisana je tragedija Antuna Vidakovića koji je u Vukovaru izgubio jedanaest članova obitelji. Autor reportaže koja je objavljena u Glasu Koncila, Tomislav Vuković, u uvodu je napisao: "Krajnje je vrijeme da se hrvatski narod ozbiljno zamisli nad poraznom i sramotnom činjenicom da se u javnosti ne zna ni za jednu pobijenu hrvatsku obitelj tijekom Domovinskoga rata, za što su izravno krivi dio sluganske političke elite, brojne licemjerne udruge civilnoga društva s dvostrukim mjerilima, nekoliko zlonamjernih znanstvenika s unaprijed zadanim tezama i beskrupulozni medijski moćnici."

 

 

Hrvatska radiotelevizija otkrila je u četvrtak "toplu vodu" objavljujući u udarnom Dnevniku "ekskluzivno" snimke koje dokazuju da je JNA vodila bitku za Vukovar, te da su zapovjednici i jedinice koje su odgovorne za ratne zločine bili pod njezinim zapovjedništvom. Dobro jutro! Kao da se to u Hrvatskoj nije do sada znalo. No, da su ovakve snimke od kada su počela haaška suđenja češće bile puštane na nacionalnoj televiziji možda optužnica kao i presude vukovarskoj trojci Šljivančaninu, Mrkšiću i Radiću ne bi ispale ovako kako su ispale. Ali u Hrvatskoj se radije provodio akcijski plan, kako bi se hrvatski nacionalizam (čitaj domoljublje) svelo na najmanju moguću mjeru. Poruka koja je u četvrtak HRT preko Dnevnika poslana Haaškom sudu bi valjda sada trebala toj instituciji sugerirati da je vrijeme za otkrivanje "tople vode" i u Haagu. Drugovi, a gdje ste do sada bili?(mmb,mm)

 

 

Dok se hrvatski političari svakodnevno bave politikantskim podmetanjima i grčevitom borbom da zadrže svoje udobne fotelje, mimo njihovih «umnih» i «učenih» glava neopaženo prolaze stvari koje im, da se zaista brinu o državnim interesima, nikako ne bi smjele promaknuti. Svima nam već na uši izlazi dogma koju već godinama nameću hrvatski političari o ulasku u EU i NATO, kako bi se iza nje sakrili svi neriješeni problemi unutar države, koje na svojoj koži svakodnevno najbolje osjeća običan mali čovjek. No, razmotrimo li cijelu situaciju malo pobliže, ono što jedino možemo zaključiti jest – da nam se svim skupa ne piše ništa dobrog. Jer, ta ista Europa nas već godinama, a tako će biti i u dogledno vrijeme, po tom pitanju kao nekakvo ne željeno dijete (kako se nas Hrvate oduvijek i tretiralo) drži na sporednom kolosjeku i iz petnih se žila trudi baciti nam pod noge što više klipova kako bi onemogućili da do nje uopće dođemo, i kako bi pritom izgledali što je moguće smješnije i jadnije. Kakva je situacija s NATO-m? Pa pogledajmo. Iz zrakoplovne baze Zemunik u srijedu su uzletjeli MiG-ovi-21, koji su u sastavu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva prvi put sudjelovali u borbenoj operaciji u sklopu NATO-ove vježbe “Noble Midas 07“. Voditelj vježbe, brigadir Dražen Šćuri ostao je vidno zbunjen, nakon što su ga novinari upitali zašto je na karti područje leta preko hrvatskih otoka označeno Jugoslavija. Rekao je samo kako je to karta NATO-a, izrađena u Napulju za potrebe vježbe. Što reći? Može li nas više zasmetati činjenica da su izrađivači spomenute karte kronično površni i neinformirani, da ne kažemo nekako drugačije, ili to što nitko od prisutnih hrvatskih vojnika na tako nešto nije reagirao, čija je to vojska i smeta li to njih uopće?(mmb)

 

 

Slovenski premijer Janez Janša komentirao je u utorak navečer najave o primjeni hrvatskog ekološko-ribolovnog pojasa (ZERP) u Jadranu na članice Europske unije, ocijenivši da to treba gledati u sklopu predizborne kampanje u Hrvatskoj, iako bi takva primjena ugrozila kredibilitet Hrvatske u odnosu na Europsku uniju. "Ukoliko želi ostati vjerodostojna unutar europskog procesa, Hrvatska ne može primijeniti ZERP na članice Europske unije". Janša je dodao da Hrvatska ne može primijeniti ZERP na članice Europske unije na temelju obveze koju je sama dala Europskoj komisiji, odnosno da ne će poduzimati jednostrane korake u tom smislu. Razmotrimo spomenutu situaciju s pravnog aspekta. Pravo razglasiti epikontinentski pojas imaju sve obalne države svijeta prema Povelji UN iz 1982. godine (uz preduvjet da imaju dodir teritorijalnog mora i međunarodnih voda), što je RH i učinila godine 2003. potaknuta stravičnim slikama obale Galicije gdje je napukli tanker zagadio kilometre i kilometre prelijepe tamošnje obale. No s druge strane, dobro nam poznata, nazovimo je «prestrašena» hrvatska politička elita i ovog puta radi kompromis – računajući kako nas relativno dobro očuvane telijanske i slovenske flote u tom smislu mogućeg ekološkog zagađenja zapravo i ne ugrožavaju, pa zašto bi se onda «nepotrebno» dovodili u situaciju da na bilo koji način ugrozimo i usporimo pregovore ze primanje u EU. Kroz vrlo kratko vrijeme takav se način razmišljanja pokazuje potpuno pogrešnim i kratkovidnim. Jer što se dalje događa? Susjedne države u međuvremenu proglašavaju svoje epi-pojaseve, Italija harači po ribljem fondu sredinom Jadrana, a Slovenija koristi gužvu kako bi ostvarila svoje interese razgraničenja na moru!(mmb)

 

 

U ljubavi i politici izgleda, sve je dopušteno. Cilj ponekad i opravdava sredstvo, ali što je previše – previše je. Uzmimo samo najeksplicitniji primjer skandala bivšeg bračnog para Pokos- Radeljak, koji svoje prljavo rublje bez imalo srama već mjesecima razvlače po svim medijima, vođeni pritom svaki svojim interesima, a pozadina svega su moć, novac i naravno – slava. Pa smo tako bili svjedoci kako je jadna Vlatka bez ičeg izbačena na ulicu, njegovom privođenju od strane policije, navodnom ne vraćanju njene garderobe što je dobilo i svoj epilog na sudu. Većina Hrvata možda i ne zna pouzdano čime se Vlatka bavi. No jedna joj se stvar ipak mora priznati – od sebe je, ničim izazvana uspjela napraviti proizvod ili kako to ona voli istaknuti «brand» koji osim malo ambalaže i hrpe tračeva ne sadrži ništa.. Njenim kredom – neka se piše pa makar i dobro, počele služiti i malo veće face u Hrvata. O kom pričamo? Koji se hrvatski političar daleko najviše od svih drugih bavi i "hrani" tračevima i malo čim drugim? Da li je potrebno posebno napominjati da je riječ o predsjedniku Mesiću, ili ste ga iz gore navedenog sami uspjeli prepoznati?  Jedan od njegovih bisera, koji bi po formi i sadržaju svakako mogao ući u top 10 svih vremena jest izjava kako je počeo dobivati anonimna pisma i prijetnje od – ni manje ni više nego Rusa, te upozorenje da pusti Zagorca na miru, jer da je on veliki hrvatski patriot. Ali i Mesić sebe smatra velikim domoljubom pa kako su ta dva domoljuba došla u «sukob interesa» i jesu li uopće? U svojim izjavama nije naveo ni od koga su poslana (jer ih navodno ima više), ni kome još točno. Predsjednik je izjavio da Bajić istražuje detalje, no istovremeno rusko veleposlanstvo o svemu tome ne zna ama baš ništa, i tvrde da im se po tom pitanju nitko nije ni obratio. Stječe se dojam da se radi o običnom predizbornom prodavanju magle, jer ne postoji nikakav konkretan dokaz koji bi potvrdio njegove tvrdnje. Tu opet dolazimo do Pokos, jer ona je jadna bar na televiziji javno pokazala Dikanove prijeteće sms poruke, a Stipe nije pokazao ništa. A očekuje da mu vjerujemo, čak je i djelovao prilično uznemireno – možda se ipak radilo o noćnoj mori?(mmb)

 

 

Prošli tjedan bilo je upravo gadljivo gledati prizemno natezanje između predsjednika Vlade Ive Sanadera i predsjednika Republike Stjepana Mesića oko toga tko će se od njih dvojice šepuriti u Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda "braneći istinu o Vukovaru". Sanader, Mesić, Milanović, svi su oni uvidjeli kako bi "hrabri" govor u UN-u mogao biti idealna poluga za skupljanje bodova na hrvatskoj unutarnjopolitičkoj sceni neposredno prije izbora, pa su se podigle strasti. Nakon silnih natezanja Sanader i Mesić su se na kraju dogovorili da ovaj prvi ipak ode u New York. Dogovor je pao jučer na Dan nezavisnosti, valjda između polaganja vijenaca. U cijeloj halabuci, ono što će se reći ili napraviti ozbiljnog u svezi Haaškog suda nikada nije ni došlo u prvi plan. To nikoga ne brine, kao što nije ni do sada. Izbori su pred vratima, a bolji smokvin list od ovih malih trzavica s Haaškim sudom hrvatski političari zasigurno nisu mogli ni sanjati.(mm)

 

 

U trenucima kada se farsa zvani Haaški sud više ne da braniti ni po kojem osnovu, osim bivših dužnosnika Haaškog tužiteljstva ovih dana krivnju između sebe prebacuju i bivši članovi hrvatske Vlade izabrane 2000. godine. Goran Granić otkrio je sadržaj dvaju pisama koje je uputio haaškom tužiteljstvu prije nego što su podignute prve optužnice protiv hrvatskih generala, a Dražen Budiša je podsjetio na trenutke kada je Granić između njega i Račana izabrao ovog drugoga koji je bio za bezuvjetnu suradnju s Haaškim sudom. No, Budiša je istovremeno ustvrdio nešto što još nismo čuli, pa ni od Račanovih  najvjernijih suradnika. Dakle, po Budiši saborska Deklaracije o proširenju nadležnosti Haaga na Bljesak i Oluju nije bila to,  "nego je bila riječ o usuglašavanju Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom tako da se izjednače sve akcije HV-a u pravnom statusu pred Haagom".(mm)

 

 

Potaknuti prijedlogom nekolicine članova Hrvatskog kulturnog vijeća, pokušat ćemo na našem portalu povremeno donositi autentične priče o ljudskim sudbinama iz vremena Domovinskog rata. Ako neki naš član ili čitatelj raspolaže ovakvom vrstom materijala, neka nam ga pošalje na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.Ova elektronička adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript ili Tajništva. Za početak, sljedećih ćemo subota objaviti po jednu od 6 potresnih priča o stradalim hrvatskim obiteljima koje prenosimo iz Glasa Koncila. Prva od njih odnosi se na tragične događaje koji su se 1991. godine odvijali na Glinskom području gdje je od strane domaćih Srba, pripadnika zloglasne vojne postrojbe tzv. Republike Srpske Krajine-«Šiltovi», ubijeno 15 Hrvata, među njima i troje malodobne djece. «Tamošnje su žrtve od svih hrvatskih predsjednika države, vlade, sabora, vladajućih i oporbenih stranaka, županijskih i općinskih struktura, tužiteljstava, udruga za ljudska prava i promicanje demokracije, tolerancije i suživota i sl., zaboravljene, napuštene i obezvrijeđene. Nikada nitko od njih nije iskazao mrvicu sućuti, barem onoliku kada su se natjecali oko nekoliko polupanih prozora». (mmb)