Gusarske priče dok stotine milijuna nestaju 

Dok predsjednik Mesić i njegova svita terorizira naciju već godinama potragom za nekakvim, možda i potpuno izmišljenim, draguljima u vrijednosti od 5 milijuna dolara, u Hrvatskoj nestaju stotine milijuna kuna a da nitko ne trepne okom. Primjerice, u Osijeku je bilo dovoljno otkazati poslušnost kadrovima koji stoluju u Zagrebu da se cijena dvorane za svjetsko rukometno prvenstvo smanji s 843 milijuna kuna smanji na 420 milijuna kuna - osim ako izgledni novi izbori u Osijeku ne donesu novi preokret. No, drugi gradovi u Hrvatskoj nisu imali tu sreću, pa se rukometne dvorane grade uz puni harač koji se zove javno-privatno partnerstvo. A, kako izgleda, ni stotine milijuna kuna nekima nisu više dosta. U hrvatskoj metropoli ovaj tjedan je ljestvica podignuta na razinu na kojoj se razbacujemo s milijardama kuna.

U četvrtak je održana sjednice Gradske skupštine grada Zagreba na kojoj smo saznali sljedeće. Za dovršetak gradnje maksimirskog stadiona stigle su tri ponude, od kojih je najjeftinija 3,6 milijardi kuna. Ova brojka, ako treba uopće reći, veća od cijene svakog stadiona izgrađenog za prošlogodišnje prvenstvo svijeta u Njemačkoj. Stadion za Svjetsko atletsko prvenstvo održano prije nekoliko godina u Sevilli (za više od 70.000 gledatelja, sa atletskom stazom i svim ostalim prostorima za atletska natjecanja) stajao je, po sustavu ključ u ruke, 775 milijuna kuna. Dakle, zasigurno bi se za barem desetak puta manje novaca od 3,6 milijarde kuna mogao izgraditi posve nov stadion koji bi veličinom zadovoljavao potrebe Zagreba.

Ono što zapanjuje u čitavoj stvari je to da su sudionici u natječaju predali takve pljačkaške ponude. Makar, kad se bolje razmisli, to i nije ništa čudno. Znaju oni kako se u Hrvatskoj radi! Sada će se podići galama oko tih cijena, onda će se pojaviti netko s, recimo, upola manjom cijenom, slavit će ga se kao spasitelja. Nakon cijele predstave, milijardica u džepove.

Recimo još nešto. Da je u gradu imalo normalna situacija, oni koji su pregovarali o ponudama i iznijeli ih na sjednici Gradske skupštine, Ladislav Prežigalo, pročelnik za gospodarstvo i ključni čovjek grada za javno-privatno partnerstvo, i zamjenica gradonačelnika Ljiljana Kuhta-Jeličić dobili bi istog trenutka otkaze. Da i ne spominjemo bezobrazluk gospodina Prežigala koji kaže: "Trebamo pregovarati s budućim koncesionarima i vidjeti koliko će na kraju grad platiti za stadion", iako je još ljetos ustvrdio da su pregovori o ponudama gotovi.

Zasigurno u cijeloj priči ima posla i za Državno odvjetništvo. Ali, joj! Ono traži Mesićeve dragulje. I hapsi konobaricu pod kodnim imenom Tara. Koja je malo radila za njih, pa onda malo nije.

D. J. L. 

Bandić: Vrti mi se od cijene, neću to potpisati!

Vrtjelo mi se u glavi kad su mi Ladislav Prežigalo i Ljiljana Kuhta-Jeličić predočili cijenu stadiona. Budite sigurni da ja neću potpisati dovršetak Maksimira za taj novac. Nemam toliko lude hrabrosti – rekao je jučer gradonačelnik Milan Bandić na aktualnom satu u Gradskoj skupštini.

Otplata 21 godinu

Bio je to Bandićev odgovor na pitanje Joška Morića, zastupnika DC-a, hoće li zadužiti i unuke Zagrepčana zbog dovršetka maksimirskog stadiona po cijeni od četiri milijarde kuna. Prošlog su tjedna otvorene tri ponude za dovršetak stadiona prema modelu javno-privatnog partnerstva, a najjeftinija, ona koncerna Alpine, prelazi 3,6 milijardi kuna. Zagrepčani bi taj iznos trebali plaćati 21 godinu.

– Zatražit ću konsenzus svih zastupnika u Gradskoj skupštini, Poglavarstva i struke za dovršetak stadiona – ustvrdio je Bandić i podsjetio na sve napade koje je doživio potkraj devedesetih godina kad se protivio dogradnji stadiona. Ladislav Prežigalo, pročelnik za gospodarstvo i ključni čovjek grada za javno-privatno partnerstvo, ustvrdio je nakon Bandićeva obećanja da, iako su ponude obvezujuće, cijena još nije konačna.

– Trebamo pregovarati s budućim koncesionarima i vidjeti koliko će na kraju grad platiti za stadion – ustvrdio je Prežigalo koji je još ljetos tvrdio da su pregovori o ponudama gotovi.

Rješenje za preskupi stadion prije nekoliko dana ponudio je i Slobodan Ljubičić, predsjednik uprave Zagrebačkog holdinga, i sam šokiran visinom cijene.

Neka gradi Holding

– Javno-privatno partnerstvo u ovom slučaju nema smisla jer je preskupo. Bilo bi bolje kad bi Holding gradio stadion jer bi cijena bila niža, a novac bi ostao u gradu i uložili bi ga u sanaciju vodoopskrbne mreže– rekao je Ljubičić. Ponude za dovršetak stadiona predali su i konzorcij IGH-Tehnika-Zagrebmontaža-Konstruktor te Max Bögle - Tehnobeton.

Vojislav Mazzoco
Večernji list