Tko o čemu, SDP o natalitetu i demografskom slomu u Hrvata. Održali SDP-ovci tako prošloga tjedna tribinu pod nazivom "Depopulacija u Republici Hrvatskoj" na kojoj su izrazili «veliku zabrinutost» za pad nataliteta u Hrvatskoj. Činjenica jest da je to pitanje u Lijepoj Našoj gorući problem posebice posljednja dva desetljeća, i daleko od toga da ta stranka snosi isključivu krivnju za takvo stanje jer uzrok je mnogo dublji, no činjenica je isto tako da upravo SDP-ovci već duži niz godina demonstriraju katastrofalno loš i nezainteresiran odnos spram raznoraznih pokušaja osmišljavanja i provođenja kvalitetnih mjera pronatalitetne politike. Prisjetimo se samo posprdnih izjava na račun don Ante Bakovića koji je o spomenutoj problematici govorio još početkom devedesetih. Njega se tada proglašavalo «vjerskim fanatikom i nacionalistom» kojeg ne treba shvaćati ozbiljno. A kako to «oni rade» SDP-ovci su najbolje pokazali 2000 godine, kad je jedan od prvih poteza koalicijske Vlade bio drastično smanjenje porodiljnih naknada zaposlenim i nezaposlenim ženama, s u Hrvatskom saboru tada tako često ponavljanom «izlikom» kako se djeca ionako rađaju iz ljubavi. A mi bismo dodali – i žive od zraka. (mmb)

 

 

Hrvatska radiotelevizija, kako na oba televizijska programa, tako i na programima Hrvatskog radija već danima emitira promidžbeni spot Ureda za ravnopravnost spolova „Uravnotežimo se!“. U spotu se apelira na građane Republike Hrvatske da osiguraju zakonsku obvezu o zastupljenosti žena na izbornim listama za predstojeće lokalne izbore. Dakle, vladina organizacija, Ureda za ravnopravnost spolova, apelira na građane da poštuju zakon, koji je posve jasan glede zastupljenosti žena na izbornim listama. Ovo je samo još jedan primjer posvemašnjeg nereda koji vlada u državnoj upravi i razbacivanja državnog novca, što nikada nije dobro, a posebice ne u današnjim uvjetima gospodarske krize. A ovaj primjer pokazuje i još nešto, naime, kako se prilikom donošenja zakona u Republici Hrvatskoj ostavljaju otvorena vrata za kršenje tog istog zakona. (djl)

 

 

Predsjednik Mesić prošlog je tjedna još jednom pokazao svoje pravo lice. Naime, na upite novinara vezano uz otkriće masovnih grobnica Hrvata pobijenih krajem Drugog svjetskog rata, kao i činjenicu da je ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko najavio da će policija i Državno odvjetništvo istražiti sve slučajeve počinjenja masovnih zločina, Mesić je kazao sljedeće: "Pustimo Drugi svjetski rat da rješavaju povjesničari, a u slučaju da se pronađu grobišta, neka se o tome brinu forenzičari". Tom izjavom ponovno je demonstrirao licimjerje vlastite politike utemeljene na dvostrukim kriterijima. S jedne strane tu je dakle više od sto tisuća Hrvata čiji neidentificirani ostaci leže širom Hrvatske i susjednih zemljama u brojnim, šezdeset godina nakon počinjenih zločina neistraženim grobnicama. S druge strane, Mesić ne propušta prigodu za naglašavanje kako je svaki pojedini zločin počinjen u Domovinskom ratu potrebno procesuirati i onda kada se sudi po zapovjednoj odgovornosi bez ikakvih logičkih kriterija kao što je to u Haagu s hrvatskim generalima.(mmb)

 

 

Igrom slučaja našao sam se u Splitu kada je u «Jutarnjem listu» objavljena kolumna Jurice Pavičića pod epskim naslovom «Gospodo jezikoslovci, hrvatski jezik je regionalna sila». Kupio sam novine, vidio sam naslov koji je naoko pozitivan, pa čak i trijumfalan, ali tekst nisam odmah pročitao, a i zašto bih uopće? Imao sam posla u Splitu i na Braču, uživao sam usput kao i uvijek u dalmatinskoj čakavštini koju ja, rođeni kajkavac, volim i poštujem . No, zvonio je mobitel i pitaju me ljudi što kažem na taj napis. Velim: «Nisam pročitao, a kad vidim što je i je li doista tako dramatično i grozno, odmah ću reagirati.» Zgodilo se tako da sam članak pročitao tek tri dana poslije, ali ni tada nisam uočio ništa posebno, osim neukosti i tendencioznosti autora, što je bilo predvidljivo. Ipak reagiram, neka se nađe. Reagiram poradi onih koji su otprilike isto tako neuki kao i autor napisa, a neuki ljudi su lakovjerni. Napis «Gospodo jezikoslovci…» ima nekoliko slojeva i u svakome od njih autor otkriva svoja stajališta o hrvatskom jeziku, standardnom hrvatskom jeziku (tzv. književnom), o hrvatskim narječjima i govorima, te o tuđicama u hrvatskome jeziku, na kraju i o hrvatskoj državi . Za standardni hrvatski jezik tvrdi da je mrtav, i da će mu on ( J.P.) plesati na grobu. No, prije razgovora o autorovim jezičnim vizijama, utvrdit ćemo gradivo – koliko god to bilo dosadno. (H.Hitrec)

 

 

Poznati krivokletnik i rigidni komunistički propagandist Stjepan Mesić sve teže objašnjava zločine svojih ljubimaca, počinjene nakon svršetka Drugoga svjetskog rata. Zadnje dvije njegove izjave, naime da te zločine ne treba preuveličavati i (druga) da se sada odjednom toliko govori i piše o tim zločinima, žrtvama i zločincima samo zato jer se približavaju lokalni izbori – baca S. Mesića na samo dno, među potpuno izgubljene ljude kojima se ruši temelj njihovih pravih ili lažnih uvjerenja, te u očaju padaju sve dublje, jer i ispod dna ima dovoljno prostora. Naime, komunističke zločine doista ne treba preuveličavati jer su oni i ovakvi kakvi jesu veliki i užasni, radi li se o dvjesto tisuća ubijenih hrvatskih civila i vojnika, ili o šezdeset tisuća. Druga izjava nije samo bezočno korištenje medija koji prenose baš sve što taj zaostali predstavnik komunističke klateži ima za reći, nego je i loše prikriveni sarkazam. Tko bi to htio i mogao koristiti za lokalne izbore, koja stranka i koja osoba? Koja je to stranka na vlasti, ali u oporbi, u svim ovim godinama od hrvatske samostalnosti iskreno, predano i sustavno tražila da se istraže grobišta u Sloveniji, Hrvatskoj i drugdje? Nije ni HDZ od kojega bi to naivni očekivali, nije naravno ni SDP od kojega se ništa i ne očekuje, nije ni HSS čije su pretke ubijali poslije II. rata čak i ako su bili u «partizanima» ili baš zbog toga, nije ni HSP od kojega se možda mogao čuti neki glas, a nije, a o HNS-u da ne govorimo jer je Mesić njegov glasnogovornik. Ni IDS nije potezao stravičnu priču o ubojstvima Hrvata koji nisu bili poćudni i Talijana koji su morali nestati.(H.Hitrec)

 

 

Ovih dana je hrvatska javnost saznala za još jedno mjesto, Ključ Brdovečki, pokraj kojeg su Titovi partizani koncem svibnja 1945. izvršili jedan od svojih monstruoznih zločina, kojima se još dugo broja ne će znati. Kod Ključa Brdovečkog pobili su više od 4.000 ljudi, koji su im se predali mjesecima ranije. Svaki dobronamjeran čovjek pri svakom takvom otkriću ponovno se zapita kakva je to morala biti vlast, kakvi ljudi, koji su počinili tako neshvatljivo okrutne masovne zločine. U miru, bez optužnice i suđenja. Nije to nažalost posljednje stratište na kojem su se iživljavale Titove horde. I teško je uopće bilo što napisati ili reći o tome, možemo se samo pomoliti za duše tih jadnih žrtava. Ovo stratište, međutim, otkriva još neke stvari koje ovu tragediju čine još i težom.(djl)

 

 

Prošli tjedan Republika je Hrvatska primljena u NATO, čime je nakon zaista vrlo dugo vremena i bezbroj puno ustupaka napokon zabilježen vanjskopolitički uspjeh. Nema sumnje kako članstvo u NATO-u osigurava bolju poziciju našoj zemlji već u pregovorima s Europskom Unijom, jer nakon što napokon može mahati nekakvim stvarnim uspjehom hrvatska politička elita sada valjda više ne će bezglavo juriti u popuštanju svakojakim ucjenama. To se posebno tiče premijera Sanadera, koji sada lako može primanje u NATO kapitalizirati na izborima koji nas očekuju, kako onim lokalnima tako i onima na nacionalnoj razini. Mnogi analitičari slažu se u procjeni i da je članstvo u NATO-u važan korak s kojim se Republika Hrvatska udaljava od zapadnobalkanskih integracija. To je nesumnjivo točno, međutim samo do trenutka dok se ostale zemlje uključene u Zapadni Balkan također ne pridruže NATO savezu. Zapravo, ako i kada se Srbija priključi isto NATO-u, ovaj savez mogao bi upravo postati novi zamašnjak zapadnobalkanskim integracija, pri čemu bi se preko stvaranja zajedničkih postrojbi za raznorazne mirovne misije, budući da se svi "lepo razumemo", institucionalizirao oblik suradnje koji bi se onda mogao i lakše usmjeriti prema politički ambicioznijim projektima. (mm)

 

 

Koliko se brzo, radikalno i pragmatično mogu gotovo preko noći promijeniti politički stavovi i mišljenja hrvatskih «moralnih vertikala» ovih je dana svojim primjerom najbolje demonstrirao Hrvatski helsinški odbor. Organizacija koja se do sad sustavno bavila isključivo selektivnom zaštitom samo pojedinih ugroženih ljudskih prava u ovoj državi i to redovito ponajmanje onih koja se tiču samih Hrvata ili bilo čega povezanog s ugroženim nacionalnim interesima, u utorak je održala konferenciju za medije na kojoj je prisutnim novinarima i široj hrvatskoj javnosti predstavila svoju novu retoriku. No, iako je nova HHO-ova retorika svakako na tragu istine na koju uostalom mnoge, medijski blokirane, organizacije i udruge već duže vrijeme upozoravaju, naslućuje se kako iza velikog «preobraćenja» stoje sasvim drugi motivi. (mmb)