Za neke dobra vijest, za neke loša – Sanader odlazi iz politike, o čemu je obavijestio javnost na konferenciji za tisak u srijedu 1. srpnja. Nabrojao je sve dužnosti s kojih odlazi, i sve dužnosti na koje ne će otići, od europskih do hrvatskih. Među potonjima naveo je i funkciju predsjednika države za koju se, kaže, ne će kandidirati na izborima u prosincu. Potpisniku ovih redaka čini se da je riječ o mogućem opsjenarskom triku. Naime, u subotu 4. srpnja održava se masovni sabor HDZ-a u zagrebačkoj Areni, gdje bi stvari mogle poprimiti drukčiji tijek: Sanader će (prema unaprijed napisanom scenariju) nakon mnogih vapaja i nagovaranja popustiti želji stranačkoga naroda i ipak se kandidirati za predsjednika Republike Hrvatske. Njegov odgovor na jedno od novinarskih pitanja, naime je li njegov odlazak iz politike definitivan, bio je negativan, što znači da je povratak moguć, pa i u skorije vrijeme.(H.Hitrec)

 

 

Pisac ovih redova uvijek je imao osjećaj kako je Hrvatska bogata zemlja, samo... Samo se novac nerazumno troši, a država koristi kao pokriće za basnoslovne zarade i privatne interese. Možda najbolji primjer bezgraničnog rasipanja je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, koje je od besplatnih udžbenika napravilo posao stoljeća za neke nakladnike, a u unapređivanje hrvatskog obrazovnog sustava informatičkim tehnologijama unazad četiri godine uspjelo je potrošiti nevjerojatnih milijardu kuna. Baš ova zadnja milijarda omogućila je glavnom i odgovornom za sve spomenuto objavljivanje teksta s valjda jednim od najvećih budžeta u nekom znanstvenom časopisu ikad. Tako je ministar Dragan Primorac, nogometaš, nekadašnji ljubitelj Thompsonovih koncerata u Čavoglavama, vrsni forenzičar i lučonoša DNA analize u Hrvatskoj, dobio stranicu prostora za promociju svojih uspjeha u prestižnom časopisu Science. (mm)

 

 

Da ulazak Hrvatske u Europsku uniju nije uvjetovan ispunjavanjem kriterija - taman da Hrvatska izruči još stotinu Gotovina ili topničkih dnevnika - već geostrateškim odlukama Europske unije, poznata je stvar. Za potkrijepu te teze dovoljno je navesti primjer Bugarske i Rumunjske, od kojih je Hrvatska po realnim pokazateljima u gotovo svim segmentima daleko razvijenija. Izručenje generala Ante Gotovine, odustajanje od primjene ZERP-a i svi ostali zahtjevi koje je Hrvatska do sada poslušno ispunjavala – vodeći se mudrim aksiomom da će za ulazak u EU «podnijeti svaku žrtvu» - uvijek su imali za posljedicu još veće i još teže zahtjeve. No, budući je Hrvatska politička elita poručila da je Hrvatska spremna podnijeti svaku žrtvu ne bi li ušla u EU, ona se danas nema pravo žaliti na slovenske zahtjeve i ucjene.(D.Dijanović)

 

 

Gradonačelnik Dubrovnika je zaprijetio, a mediji preko vikenda prenijeli, kako "Grad Dubrovnik više ne će sudjelovati na komemoracijama na kojima će se umjesto riječi Božje slušati nešto što protuslovi svim dostignutim humanističkim standardima". Povod za ove prijetnje je bila propovijed don Miljenka Babaića izrečena pod spomen-križem na Boninovu, gdje je službeno obilježavan Dan državnosti za područje Dubrovnika. A na koga se odnose "humanistički standardi" dubrovačkog gradonačelnika Andre Vlahušića nije teško pretpostaviti. Kao štošta drugoga u današnjoj Republici Hrvatskoj, "humanistički standardi" o kojima govori Vlahušić rezervirani su ekskluzivno za predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, saborske zastupnike, odnosno vlast, i tzv. hrvatske antifašiste, gdje nam ovo tzv. ne znači da pravih hrvatskih antifašista nema, nego da se "humanistički standardi" ni slučajno ne odnose na njih. (mm)

 

 

U utorak popodne, 23.lipnja 2009. pokopano je na zagrebačkom Mirogoju tijelo akademika Dalibora Brozovića, koji je ovaj svijet napustio nekoliko dana ranije. Nazočni su bili njegovi kolege jezikoslovci, ali i podosta brojni političari. Niz govora započeo je akademik Petar Šimunović, podsjećajući tko je bio Brozović (rođen 1927.) i što je učinio za hrvatsku lingvistiku u teorijskim proučavanjima jezične standardnosti, u pronicanju baltičko- slavenskih jezičnih veza, u dijalektologiji i povijesti hrvatskoga jezika. Govornici iz Zadra opisali su dugo i razbuđujuće djelovanje Dalibora Brozovića u tom gradu, esperantisti su posvjedočili Brozovićevo nagnuće prema esperantu, naglašena je uloga akademika Brozovića u vođenju Hrvatsko-bugarskoga društva, a Vladimir Šeks je iznenađujuće pribranim riječima govorio o Brozovićevoj ulozi u stvaranju hrvatske države.(H.Hitrec)

 

 

Ako bi se bilo kome od nas postavilo pitanje da bez razmišljanja nabrojimo pet ljudi čija su imena obilježila Domovinski rat, jedno od njih u većini slučajeva zasigurno bi bilo ime Janka Bobetka. Bobetko je nakon teške bolesti preminuo prije šest godina, no njegove zasluge u stvaranju samostalne Hrvatske ostat će zabilježene vječno. Riječ je o čovjeku koji je u svojim se mladim danima 1941. pridružio prvoj antifašističkoj postrojbi okupirane Europe, Prvom sisačkom partizanskom odredu u šumi Brezovica pored Siska. Sudjelovao je u Hrvatskom proljeću 1971. godine, zbog čega je onda odlukom Josipa Broza Tita izbačen iz JNA. 1992. postaje načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. No, ni sudjelovanje od prvih dana u antifašističkom pokretu, ni najviše dužnosti tijekom Domovinskog rata nisu bile dovoljne da se stožernog generala Janka Bobetka poštedi sramotne haške optužnice o "zajedničkom zločinačkom pothvatu" koja je dobrim dijelom zakuhana u Hrvatskoj. Tek je dragi Bog bio milostiv, i pozvao ga sebi prije nego što će biti potpuno izdan. (mmb)

 

 

Hrvatska samostalnost – uobličena u krilatici «ni sa Bečom, ni sa Peštom» - temeljna je političko-ideološka odrednica Stranke prava koju su 1861. g. osnovali Ante Starčević i Eugen Kvaternik. Pravaški politički program podrazumijevao je, dakle, potpunu samostalnost i neovisnost hrvatskoga naroda. (D.Dijanović)

 

 

Kad je početkom 2009. započela primjena zakona o zabrani rada nedjeljom trgovcima (u dijelu godine izvan turističke sezone), mišljenja su bila podijeljena. Mnogo je ljudi bilo oduševljeno, posebice onih čiji je obiteljski život izravno trpio zbog obveze da se nedjelja provede na radnom mjestu za u pravilu mizerna primanja. Dovoljno je o tome bilo razgovarati sa bilo kojom prodavačicom u bilo kojem dućanu s robom široke potrošnje. Sretna je bila i Crkva, koja se za donošenje spomenutog zakona svojim nezanemarivim autoritetom zalagala dugi niz godina. Jedini koji su bili nešto manje oduševljeni jest bio dio političke opozicije, uvozni lobi, i posebice, predstavnici stranih trgovačkih lanaca.(mmb,mm)