Detalji

Objavljeno: 03. ožujka 2010.

Novi predsjednikov Ured bio je ovih dana predmet velikoga zanimanja javnosti i mnogih medijskih napisa. Nije ni čudno, tema je aktualna, a pored svega nije nedostajalo skandala. Naravno, novi sastav Ureda mnogi nisu pozdravili - za početak vjerojatno svi oni kojima se ne sviđa sam novi predsjednik, a takvih sudeći po izbornim rezultatima i nije malo. Tako zasigurno ne veseli mnoge što će treći predsjednik biti kontinuitet ponajviše Račanove i Mesićeve politike, ali što se tu može. Izbori su iza nas. „Desnica“ ih je izgubila kako ih je izgubila, odnosno Pravda ih je dobila kako ih je dobila, i tu se do sljedećih izbora promijeniti više nema što. Pa možda ni tada kako stvari na „desnici“ danas stoje, ali to je već i neka druga tema. Ipak, u svakom zlu ima i nečega dobroga, pa primjećujemo kako kadrovska križaljka na Pantovčaku ima i pozitivnih aspekata.(mm)

Detalji

Objavljeno: 02. ožujka 2010.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) ili – pučki rečeno – Haaški sud, osnovan je – na temelju Izvješća Glavnog tajnika UN-a - Rezolucijom Vijeća Sigurnosti 827 (1993) od 25. svibnja 1993. Tada je prihvaćen i Statut tribunala kojime je određena stvarna, prostorna i vremenska nadležnost MKSJ. Izvješćujući 3. svibnja 1993. Vijeće sigurnosti o nastanku tog tribunala, glavni tajnik UN-a izrijekom je napomenuo kako je, sukladno zahtjevima Vijeća, pozvao zemlje članice i međunarodne organizacije da upute svoje preporuke, prijedloge i opaske o utemeljenju međunarodnoga kaznenog sudišta za bivšu Jugoslaviju. Svoje je prijedloge i opaske uputilo 29 zemalja članica, jedna nečlanica (Švicarska) i mnogobrojne međunarodne organizacije i udruge. Među onima koji su primjedbe uputili bile su Jugoslavija i Slovenija, ali nije bilo Hrvatske! Oglasile su se mnogobrojne udruge odvjetnika i pravnika uopće, ali među njima nije bilo hrvatskih strukovnih udruga za kazneno ili međunarodno pravo, ni udruga sudaca ili odvjetnika! Neshvatljiva pasivnost i naivnost Hrvatske vjerojatno se može objasniti naivnim mišljenjem tadašnje političke vrhuške da će MKSJ suditi isključivo Srbima, a ne i Hrvatima, što se kasnije pokazalo netočnim.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 01. ožujka 2010.

Slučajno se dogodilo da sam ovih dana vidio jednu za drugom dvije predstave u kojima su glavni pokretači radnje urne s pepelom pokojnika, u „Alabami“ sina, u „Familiji u prahu“ oca i sina. Odgledavši obje predstave sama mi se nametnula sličnost između njih i pokušao sam joj naći razloge. Zaključio sam kako je sličnost između te dvije predstave tek čista slučajnost ili pak želja pisaca da dosegnu duh vremena koji su saželi u snažan kazališni znak - urnu s prahom pokojnika. Majka u prvom komadu, „Alabami“, ne želi se odreći sinovljeva praha i prisiljava sina na nemirno bivanje u čistilištu između života i smrti. Dramatičar to osjetljivo dramaturško pitanje rješava miješanjem stvarnog i nestvarnog, on otjelovljuje sina u lice na sceni nevidljivo svima osim majci. Ona mu ne da smirenje dok je sin preklinje neka raspe njegov prah i omogući mu mir, a obitelj oslobodi kletve. Žena u “Familiji u prahu“, beskućnica je, gubitnica, alkoholičarka, sa sobom nosi dvije urne s pepelom svojih pokojnika, muža i sina, s kojima vodi razgovor i pokušava dobiti odgovor na pitanje što joj/im se dogodilo. Oba komada se događaju danas i, evo opet podudarnosti, događaju se u Osijeku, oba su sumorne drame obitelji koje je razbio, materijalno i osjećajno osiromašio, uništio, nedavni rat.(M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 28. veljače 2010.

Čitajući komentare prošli tjedan na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća zapeo mi je za oko jedan koji se bavio Haaškim sudom. Iz njega mi je postalo jasno kako se elementarne stvari u kronologiji rada Haaškog suda ne znaju čak i kod nekih naših čitatelja, pored svih održanih stručnih skupova HKV-a i pored svih napisanih članaka na ovu temu, kojih na našem Portalu ima u stotinama. U spomenutom komentaru čitatelja, koji me ponukao na ovo reagiranje, raspravlja se pitanje nadležnosti Haaškog suda nad operacijama „Bljesak“ i „Oluja“, i zaključuje kako se nakon pristanka na njegovo osnivanje nije moglo više ničim utjecati na njegove nadležnosti, budući da je Haaški sud kao međunarodna institucija iznad hrvatskih zakona. Drugim riječima, može se zaključiti kako je politika koja se vodila od 2000. godine prema Haaškom sudu proizlazila ponajviše iz manjka izbora, a ne iz izdajničkih i podaničkih koraka. Eh, da, kamo sreće za naše političke predstavnike od 2000. pa do danas kada bi to bilo točno, ali nije. Teza je kriva, pogrješna, netočna, i jednostavno na ovom Portalu ne prolazi. Možda drugi i treći predsjednik Republike Hrvatske duguju svoj politički uspjeh upravo krivotvorinama uloga koje su imali u haaškim zavrzlamama, ali mi ne dugujemo nikome ništa.(mm)

Detalji

Objavljeno: 28. veljače 2010.

Izbor savjetnika predsjednika dr. Ive Josipovića jasno ukazuje na nastavak kontinuiteta politike kakva se u Hrvatskoj provodi od 2000. g., a koja se jednostavno može opisati servilnom politikom koja ponavlja dvaput skupo plaćene pogrješke iz prošlosti gradeći u formi Zapadnog Balkana nadomjestak za razbijenu Jugoslaviju. S obzirom da su o savjetnicima Ive Josipovića mediji posljednjih dana opsežno pisali, osvrnut ćemo se ovdje samo na neke od njih koji nam se čine najzanimljivijima, posebno u kontekstu regionalnog povezivanja i dobrosusjedskih odnosa.(D. Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 28. veljače 2010.

Nije bilo supstancijalne pogrješke u tekstu predsjedničke prisege koju je urbi et orbi izgovorio Ivo Josipović na trgu sv. Marka 18. veljače 2010., mišljenje je šefice Ustavnog suda Jasne Omejec. Josipović je umjesto „Republike Hrvatske“ prisegnuo samo s „Republika“ ili „republika“. U osnovnoj školi nastavnica bi učeniku rekla – sjedni, jedan, ponovi lekciju. Ali kad je u pitanju funkcija Predsjednika Republike Hrvatske, onda nema „supstancijalnih“ problema, jer je važno da je pri potpisivanju nalivpero funkcioniralo, da su cvjetni aranžmani postavljeni, pola milijuna kuna je ipak pronađeno iz pričuvnih sredstava države, k tome supruga i kćer stajali su točno tamo gdje im je Ustavni sud odredio. Supstanca forme pobijedila je supstancu sadržaja. Bila je to „inauguracija“, odnosno ustoličenje.(N. Piskač)

Detalji

Objavljeno: 25. veljače 2010.

Kako prenosi Večernji list, u intervjuu za beogradski tjednik 'Vreme' oglasio se srbijanski predsjednik Boris Tadić izjavom da ne bi bilo dobro da Haaški sud oslobodi generala Antu Gotovinu zbog nedostatka dokaza. Dakle, general Gotovina je kriv, samo se ne smije dogoditi da ga se oslobodi zbog toga što Hrvatska ometa sudski proces ne dostavljaju Sudu sve tražene dokumente. Naravno, radi se o izmišljenim topničkim dnevnicima. Izjava sama po sebi predstavlja pritisak na Haaški sud, odnosno potpada pod 'nepoštivanje Suda', zbog čega su već bili kažnjeni neki Hrvati. Ostavimo, međutim, Haaškom sudu samom zaštititi se. Primjerice, tužbom protiv predsjednika Srbije za nepoštivanje i pritisak na rad Suda (što će pošteni i apolitični Haaški sud zasigurno odmah i učiniti, možete si misliti). Ono što nas uistinu zanima, i što je ključna stvar za Hrvatsku, je reagiranje hrvatskih vlasti, dakle Vlade i predsjednika Hrvatske, i na izrečeno o procesu protiv hrvatskih generala, ali i na druge dijelove intervjua u kojima Tadić postavlja temelje, čitaj uvjete, za odnose Hrvatske i Srbije.(djl)

Detalji

Objavljeno: 24. veljače 2010.

Na kojoj je razini hrvatski rejting trenutno u Europi, odnosno koliko se ta ista „Europa“ sustavno maćehinski i pomoću dvostrukih kriterija odnosi prema Hrvatskoj, zorno pokazuje incident koji se dogodio tijekom predsjedničke inauguracije Ive Josipovića u Zagrebu. Naime, kako se moglo pročitati iz vijesti Hine, ali i u dopisu Hrvatskog novinarskog društva tog dana, ono što je trebao biti najobičniji redovni novinarski zadatak za novinara HTV-a Gorana Rotima pretvorio se u incident u koji su umiješani Delegacija EU i povjerenik za proširenje i europsko susjedstvo Štefan Füle. Naime, Rotim je prilikom Füleovog boravka u Hrvatskoj na inauguraciji Predsjednika Republike, zakazao s njim intervju, no iz Delegacije EU unaprijed su zatražena pitanja uz obrazloženje da se "treba što bolje pripremiti". Rotim je želeći izbjeći "inscenirani intervju" dostavio razrađen popis sedam područja o kojima će biti riječ. No, nakon obavljenog razgovora, novinaru su iz Delegacije stigli "prijeteći mailovi" u kojima mu se prenosi Füleovo nezadovoljstvo načinom vođenja intervjua, zbog čega su "šef Delegacije EU Vandoren i neimenovana Füleova glasnogovornica odlučili kazniti Rotima tako što će mu zabraniti ili onemogućiti sve buduće intervjue s visokim europskim dužnosnicima"!(mmb)