Koliko su dugogodišnji pokušaji trpanja Hrvatske u nekakvu fašističku ropotarnicu povijesti s naznakama «novoprobuđenog» neonacizma zapravo bijedni, neutemeljeni i otrcani ili ofucani jasno pokazuje okolnost da se i dan danas, 60 godina nakon 2. svjetskog rata u «pomoć» prizivaju stare dobre metode forsiranja teme Jasenovca i preuveličavanja i manipulacije brojem žrtava. S obzirom da su brojke od 500 ili 600.000 tisuća ubijenih odavno znanstveno demantirane i odbačene (čak i od strane brojnih srpskih istraživača) postavlja se pitanje nisu li oni koji to danas govore pomalo i sami sebi neukusni i ne dokazuju li samim time upravo suprotno. Jer, ako se u prilog hrvatskom «fašizmu» mogu izvući samo  priče iz doba njemačke okupacije sredinom prošlog stoljeća, u čemu je zapravo problem i o čemu se tu zapravo radi - ponajprije o prepisivanju fraza koje su za vrijeme bivše Jugoslavije sustavno korištene kako bi se hrvatsku stranu stavilo u podređeni položaj. Zanimljivo je kako je ta metoda još uvijek popularna jer se njome na svakodnevnoj bazi koriste neki hrvatski političari u prilog svojih teza, ali, poučeni njihovim primjerom sada to sve više čini i strana politika. Mjesta čuđenju nema, jer ako su Hrvati sami za sebe spremni kazati da su fašistoidni zašto bismo se onda ljutili na Srbe ili primjerice Slovence kad čine to isto. A najnoviji - «Hrvati su fašisti» i trebaju se pokriti po glavi dok im pravedni Slovenci otimaju teritorij – napad, došao je od predsjednika slovenskog Državnog vijeća Blaža Kavčiča.(mmb)

 

 

Henry Kissinger, uz Brzezinskog (čiji je kućni prijatelj), najeminentniji je američki geostrateg i centralna ličnost američke vanjske politike. U intervjuu za CNBC’s (6. siječnja 2009.) izjavio je da su globalna previranja i financijska kriza sjajna prilika da se uspostavi "Novi svjetski poredak" (it's a great opportunity, it isn't just a crisis”). Nadalje, tumači kako ćemo krajem Busheve i početkom Obamine administracije moći posvjedočiti stvaranju Novog svjetskog poretka i kako će se tome, parafraziram, morati prikloniti i islamske zemlje. Dalje hvali (jedan republikanac!) Obaminu administraciju [1]. U nedavnom intervjuu za Hrvatski list, William Engdahl, autor knjiga Stoljeće rata I i II i Sjeme uništenja, apostrofirao je kako je Obama projekt "najmoćnijih američkih umova". Simptomatično je također Kissingerovo spominjanje islamskih zemalja i toga kako će se i one morati prikloniti Novom svjetskom poretku. Svakom barem poluupućenom u geopolitička zbivanja na velikoj šahovskoj ploči zvanoj Euroazija, jasno je da je Iran trenutno jedina zemlja u islamskom svijetu koja može pružiti kakav-takav otpor angloameričkoj težnji za globalnom dominacijom tj. postizanjem dominacije punoga spektra. Iz toga proizlazi da je sljedeća američka meta (što je već poduže vrijeme javna tajna, sjetimo se MacCainove "bomb Iran") - Iran.(D.Dijanović)

 

 

Kako je mala razlika između sreće i nesreće, između tuge i radosti, života i smrti.... U jednom trenutku si zdrav, vesel, mlad i nasmijan, a već u slijedećem trenutku si beživotno tijelo, statistički broj, predmet rasprave, opterećenje, tuga i bol za svoje najmilije..... Divoševci su tipično slavonsko selo smješteno u nepreglednoj ravnici. Smješteno u blizini Donjih Andrijevaca sa sjeverne strane i auto ceste Zagreb-Lipovac sa južne strane. Mirno selo sa svim svojim slavonskim šarmom, guskama i patkama što se lijeno gegaju ispred kuća, kravama što svako jutro odlaze na ispašu i vraćaju se na večer u svoje staje. Tada sam prvi put vidio kako i krave nisu baš tako glupe kao što svi misle . Jedan seljanin svako jutro krene iz svoje kuće sa svoje dvije krave i s njima prolazi kroz selo. Iz otvorenih dvorišta izlaze druge krave i lagano se njišući, pridružuju se maloj povorci na cesti. Do kraja sela skupi se već dvatesetak krava a zatim nestanu iza zavoja..... Pred večer se vraćaju nazad u selo i svaka krava sama odlazi u svoje dvorište. Nitko je ne treba tjerati i objašnjavati koje je njeno dvorište. I krave imaju svoj red .(uhd91.com)

 

 

Kroz proteklo desetljeće, a posebice zadnjih nekoliko godina, postalo je ne samo normalno, nego i poželjno da hrvatskim (hm?) medijskim prostorom hara deviza - čim luđe, glasnije i nakaradnije tim bolje. U takvim uvjetima «afirmirale» su se neke nove glave koje, istina mnogo govore, ali upitno što i koliko pritom razmišljaju i je li uopće. Jedna od takvih dežurnih društvenih kroničarki svakako je bila i Vedrana Rudan. Ta je žena, shvativši na vrijeme kako joj se u ovoj državi rad jezikom može itekako isplatiti, jednoga dana jednostavno odlučila postati svakome loncu poklopac, odnosno pozvani i priznati ironični komentator tekućih i manje tekućih događanja. Ovo joj je dobrim dijelom uspjelo, pa je često imala priliku zadnjih godina zabavljati ili ljutiti gledatelje na raznim televizijskim programima, kako ju je tko već shvaćao. Naravno, kod gospođe i spisateljice Vedrane Rudan nakon nekoliko izdanih knjiga i mnoštva napisanih kolumni nije se mogla ne primijetiti određena predvidljivost. Naime, nazočnost u medijima stekla je po ustaljenom obrascu - izrugivanjem institucija i vrijednosti koje su stalno na meti medijskih krojača slike i istine o Republici Hrvatskoj. No, jedna mala greška u krivom smjeru i svemu je izgleda došao kraj.(mmb,mm)

 

 

Nakon reforme osnovnog i srednjoškolskog  obrazovanja u prvom nastavku, u ovom drugom nastavku teksta "Ima li Hrvatska budućnost?" ćemo govoriti o reformi studija, tj. o bolonjskom procesu. Ovaj proces se prikazuje kao čarobni štapić za postizanje svetog cilja, “društva znanja”, u ostvarenju kojeg će, sudeći prema ministru Draganu Primorcu,  od ključne važnosti biti odgovarajuće politički korektne fraze: “mreža mobilnosti”, “studij za svakoga”, itd. Podsjetimo, cijeli ovaj napis potaknut je katastrofalnim rezultatima testiranja znanja završenih studenata studija ekonomskog usmjerenja. No, radi se samo o povodu, a ispod površine skrivaju se još i puno teži problemi.(djl)

 

 

Prije nekoliko dana u Jutarnjem je listu objavljen članak o rezultatima provjere znanja fakultetski obrazovanih mladih ljudi. Radilo se o natječaju za zapošljavanje nekoliko revizora pripravnika i asistenata u edukaciji. Više od polovine od 200 prijavljenih kandidata odustalo je čim su saznali da će biti testiranje znanja (već je i to, u najmanju ruku, znakovito, ako ne i zabrinjavajuće), a 95 “odvažnih” pristupilo je provjeri znanja iz opće kulture i informiranosti, osnova engleskog jezika, matematike (zadatci iz 5. razreda osnovne škole), osnove ekonomije, računovodstva i računarskog programa Excel. Rezultati provjere znanja bili su porazni, odnosno, prava je riječ - katastrofalni. Više pojedinosti može se naći u članku iz Jutarnjeg lista. Točno je da se radi o malom uzorku, ali to nimalo ne umanjuje poraznost rezultata i posve opravdava dramatičnost u naslovu ovog teksta. U ovom ćemo se tekstu baviti reformom osnovnog obrazovanja koju je provelo Ministarstvo s Draganom Primorcem na čelu, dok će tema idućeg nastavka biti reforma studiranja tj. famozni “bolonjski proces”.(djl)

 

 

Aktualna zbivanja vezana uz suđenje hrvatskim generalima u Haagu, ali i u Hrvatskoj još jednom potvrđuju koliko je ova sudska farsa zapravo miljama daleko od prava i pravde. U tako nešto svaki se put ponovno i iznova uvjerimo svakim novim svjedočenjem «svjedoka» Tužiteljstva, za koje se u više navrata ustvrdilo kako su svjesno davali neistinite iskaze vezano uz akciju Oluja, ali još uvijek (očekivano!) nitko nije postavio pitanje njihove odgovornosti za kazneno djelo krivokletstva. Najnoviji svjedok-osumnjičenik-svjedok-pa ponovno osumnjičenik Tužiteljstva, general bojnik i načelnik Uprave vojne policije u doba Oluje Mate Laušić, mogao bi u ovom procesu odigrati važnu ulogu, iako bi se utemeljenost i objektivnost njegova iskaza već unaprijed mogla okvalificirati - nikakvom. (mmb)

 

 

Izgleda da su hrvatska ministarstva pravi rasadnik umova i talenata. Naime, između ostalih, na javnu političku scenu iznjedrila su mladu i nadobudnu zvijezdu u stalnom usponu Zorana Milanovića, sjetimo se da je i dr. Ivo Sanader prošao također kroz spomenuto rešeto, a sada pred svjetla reflektora izlazi novopečena HDZ-ova uzdanica - Jasen Mesić. Prezime bi nas moglo navesti na krivi trag - jer, iako prvo pada na pamet, Jasen barem ako ništa drugo nije u rodu s predsjednikom RH. S druge strane, ostale podrobnosti iz njegova života ili "karijere" hrvatskoj su javnosti poprilično nepoznate. Jedino što se zapravo zna o njemu trenutno je to da se radi o HDZ-ovom pretendentu za poziciju zagrebačkog gradonačelnika. Iako nam se do sada činilo kako HDZ za Zagreb i nije nešto pretjerano zainteresiran, u smislu postojanja nekog svrsishodnog plana za osvajanjem vlasti u glavnom gradu Republike Hrvatske, sada smo u to - gotovo sigurni. Jer, kako nam sada svari izgledaju, Jasen Mesić mogao bi na sljedećim izborima prikupiti taman toliko glasova da se može reći da je na njima sudjelovao. I da ničim pri tome nije ugrozio, ili ne daj Bože, zamjerio se najvećem kandidatu, neprikosnovenom sadašnjem i budućem gradonačelniku - Milanu Bandiću.(mmb,mm)