Proljetna nedjelja ko i svaka druga. Topao i sunčan dan, ulice pune ljudi... Kasno popodne, gotovo pred večer, provozao sam se biciklom do centra grada. Bicikl sam uvijek ostavljao u parku iza korza, odmah nasuprot vojarne . Dok sam zaključavao lokot na biciklu, primjetio sam na parkiralištu, odmah nasuprot ulaza u vojarnu, nekoliko ljudi kako nešto žučno raspravljaju. Zastao sam da vidim o čemu se radi, iz puke znatiželje.... S obzirom da nisam dobro razumio o čemu je riječ, malo sam im se približio. Tada sam čuo riječi tenk, rezervisti... Nakon nekoliko trenutaka shvatio sam o čemu pričaju. Prije nekoliko minuta iz Bosne su stigli tenkovi, transporteri i kamioni sa rezervistama tzv. JNA. S obzirom da se vojarna nalazi u neposrednoj blizini rijeke Save i granice s Bosnom, kolona je vrlo brzo i neprimjetno stigla do vojarne . Međutim ipak su neki građani primjetili. Stanari susjednih zgrada su također to primjetili. Malo po malo na parkiralištu su se spontano počeli okupljati građani. Brzo sam otišao do korza i potražio ekipu . Saša, Crni i Šima bili su na uobičajenom mjestu na korzu, na «ćošku» kod Rupe. Korzo je od vojarne udaljen svega 100-tinjak metara. Kao i svake nedjelje bio je pun ljudi. Dok su se ispred vojarne spremali prosvjedi, samo 100 m dalje ljudi su bezbrižno šetali.(www.uhd91.com)

 

 

Iako predsjednik Hrvatske u skladu s Ustavom i zakonom i ne bi trebao imati velike izravne ovlasti i politički utjecaj, «vladavina» Stjepana Mesića u više je navrata dokazala upravo suprotno. Od kad su predsjedničke ovlasti 2000. godine uvelike zakonski srezane svjedočimo brojnim i neobjašnjivim primjerima opstrukcije definiranih mehanizama vlasti. Štoviše, dolazi do miješanja onog što se nikako ne bi smjelo miješati, a to su ovlasti zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Na taj je način čini se Mesić postao nekontrolirana vlast iz sjene, što je dovelo do općeg kaosa i cirkusa u državi u kojoj vic maher predsjednik igra jednu od glavnih uloga.(mmb)

 

 

Bio jednom jedan Balkanski poluotok na kojem su u prekrasnoj umotvorinisvjetskih moćnika u takozvanoj državi Jugoslaviji živjeli balkanskinarodi. Nakon pola stoljeća suživota koje je proteklo u općem miru,toleranciji i nadasve blagostanju, jednom od naroda, točnije Hrvatimapostalo je strahovito dosadno. Pa su se iz čiste obijesti dosjetilikako bi se oni malo igrali stvaranja vlastite države, na užas ineopisivu tugu prijateljski im nastrojenih susjeda. Ali, zločestimHrvatima ni to nije bilo dovoljno pa su se odlučili sa svojegteritorija milom ili silom protjerati svoje dojučerašnje sunarodnjakeSrbe i stvoriti etnički čistu državu. Pritom su primjenili znanjastečena za vrijeme 2. svjetskog rata. Kad su krvoločni Hrvati (kvazikatolici) počeli provoditi svoju ideju, u obranu srpske nejači podiglase stroga, ali pravedna JNA i tisućama bombi i granata zasula hrvatskegradove, sela i ljude, jer nije mogla dopustiti da se pred njihovimtenkovima, pardon, očima vrši genocid nad srpskim narodom.(mmb)

 

 

Nakon Lepe Brene i Ive Josipovića, u emisiji Aleksandra Stankovića "Nedjeljom u 2" gostovao je na HRT-u «PDV» ministar - a današnji direktor tvrtke Quaestus koja se bavi upravljanjem alternativnih ulaganja i pružanja usluga financijskog savjetovanja - Borislav Škegro. Cijela emisija prošla je u ugodnom tonu, a Stankovićevu rehabilitaciju doživio je i Ivica Mudrinić, objašnjavajući u posebnom prilogu greške hrvatske politike (čitaj Franje Tuđmana) devedesetih godina. Zanimljivija tema razgovora svakako je bila privatizacija, za koju Škegro i dan danas tvrdi kako je provedena manje više uspješno, što ga čini među rijetkima u državi koji tako misle. Uostalom, nerealno bi bilo očekivati da osoba Škegrine taštine o samome sebi izusti bilo kakvu pa makar i polukritiku. No, ono što nam je posebno privuklo pažnju jesu neke druge izjave koje je Škegro u emisiji dao gledajući mrtav hladan hrvatskoj javnosti u oči. Naime, dotaknuvši se konkretno privatizacije hrvatskih banaka, Škegro je kazao kako on i dalje podržava prodaju banaka strancima, tvrdeći da domaći vlasnici ne bi napravili ništa pozitivno. Time je Škegro osebujnom bahatošću još jednom hrvatskoj javnosti zapravo otkrio sve o sebi i njemu sličnima koji su hrvatsko gospodarstvo ozbiljno potkopali još za vrijeme predsjednikovanja dr. Franje Tuđmana. (mmb,mm)

 

 

Najnovija Vladina kampanja pod nazivom «Korupcija to nisam ja» prvenstveno ostavlja dojam zamazivanja očiju javnosti i stvaranja privida djelovanja umjesto njegova realiziranja. Prvi podatak s kojim se susrećemo je brojka od 2,4 milijuna kuna poreznih obveznika namijenjenih snimanju i prikazivanju antikorupcijskih spotova, reklamiranju u medijima i organiziranju antikorupcijskih sajmova. Baš kao da je riječ o nekakvom velikom čudu neviđenom, s kojim hrvatski građani poučeni najčešće i vlastitim iskustvom nisu već odavno itekako upoznati.(mmb)

 

 

Da kucnem u drvo: čini mi se da dobro vidim – Hrvatska se vraća Hrvatskoj. Osam godina je trajao teror diletantske i duboko protuhrvatske politike «struktura» iz raznih opcija, osam godina vlada nasilje jednoumnih medija, osam godina su na snazi popisi nepodobnih, osam godina se progone hrvatski zapovjednici u Domovinskom ratu, osam godina se sve što je hrvatsko proglašava nacionalističkim, osam godina se bezočno pljuje po našim vrijednostima. Sada postoje znakovi da se bližimo svršetku toga razdoblja, koje će za buduću povjesničare biti teško shvatljivo i možda će utjehu naći u tome što je kratko trajalo – ali za nas suvremenike bilo je i predugo i preteško. U nekoliko dana i tjedana na granici fašnika i korizme ogoljena je sva bijeda hrvatske politike na početku 21. stoljeća. Umjesto da snaži od ratnih strahota tek donekle oporavljeno tijelo hrvatske države, ta je politika slabila sve njezine udove, umjesto da tvrdo čuva ono što ima, razdavala je srž hrvatske imovine, umjesto da strancima pristojno pokaže gdje im je mjesto, otvorila je širom vrata i onima koji su u novijoj povijesti pokušali ući s oružjem i bili odbijeni, umjesto da se vodi hrvatskim interesima, ona je pred njih postavila sve druge, umjesto da čuva insignije i vitalan duh mlade nacionalne države, ona se – po gluposti ili izdaji – bacila u potragu za nadnacionalim integracijama toliko se pritom grbeći da su Hrvatsku počeli smatrati zemljom političkih idiota, kojima se sve može zapovjediti, od kojih se sve može dobiti i koji ništa ne traže zauzvrat jer ionako ne znaju što čine.(H.Hitrec)

 

 

Jedan od razloga, i to ne najmanji, zašto političke odluke u Hrvatskoj često vode vrlo žalosnim rezultatima je u tome što im ne prethodi stručna rasprava na savjetodavnim tijelima. Mnogobrojna vijeća stvorena u tu svrhu nisu naime ni ekspertna ni savjetodavna nego su samo služila opravdavanju prethodno donesenih političkih odluka. Međutim u zadnje vrijeme takva tijela često prelaze svoje savjetodavne okvire i nameću svoja politička rješenja bez da snose odgovarajuću političku odgovornost, kao što to ilustrira primjer Ekonomskog vijeća. Mala je vjerojatnost da ćemo na taj način izaći iz krize, a još manje da ćemo je upotrijebiti za strukturne promjene koje se već dugo nameću.(S.Barišić)

 

 

Od kada znam za sebe, znam i za «Pregled povijesti hrvatskoga naroda» Ferde Šišića. Naime, knjiga tiskana l9l6. bila je u obiteljskoj knjižnici, a i sada je, skoro stotinu godina poslije, u mojem posjedu – za razliku od mnogih koje su nestale na zagonetne načine. Objavila ju je bila Matica hrvatska odnosno kako se tada pisalo Matica Hrvatska, s hrvatskim grbom na koricama. Iz «Pregleda..» od najstarijih dana do godine l873. učio sam o hrvatskoj povijesti, premda me je suhoparnost Šišićeva ponešto odbijala, kao što me zanimljivo Klaićevo pripovijedanje privlačilo. No, nije riječ o meni nego o pojavi Šišićeve povijesti na kioscima godine 2009. «Marjan tisak d.o.o.» prodaje na kiosicima «Tiska» «Povijest Hrvata» iliti pregled povijesti hrvatskoga naroda 600. do l9l8. autora Ferde Šišića, odnosno pretisak izdanja iz l962. što ga je tada bio priredio Jaroslav Šidak. Potonji je vrlo slobodno pristupio Šišiću, te u starostavni «Pregled» ubacio i neke Šišićeve ocjene drugdje objavljene, a i – po vlastitim riječima – dopunio Šišića samostalnim dijelovima. Lijepo. Budući da dugo pamtim, ostala mi je u sjećanju i Šišićeva atribucija bana Jelačića. U verziji koja se upravo prodaje na kioscima (valjda i u onoj l962.) čitam : «Ban Jelačić je bio iskren i odan jugoslavenski patriot.» Te rečenice nema u izdanju 19l6. ali pomnijim čitanjem fussnota saznaje se da je takva ocjena svijetloga bana istrgnuta iz Šišićeve knjige « Jugoslavenska misao «i unesena u tekst «Povijesti Hrvata».(H.Hitrec)