Detalji

Objavljeno: 11. siječnja 2016.

Ne miruje SPC, Crkva države Srbije, ne miruje baš zbog postojanja druge države, to jest hrvatske, koju ne može smisliti jer se „proširila“ izvan meteorološke središnje Hrvatske na sva područja koja Irinej smatra srpskim, to jest Slavoniju, Dalmaciju itd. Hrvatska država, blesava kakva jest, sve to mirno promatra kao i mediji, tek tu i tamo neki „hrabri“ kolumnist napiše da je riječ o prvorazrednoj svinjariji i nedopustivom vrijeđanju demokratske države Hrvatske, o tezi da je svaka hrvatska država kriminalna tvorevina pa naravno i ova. (H. Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 10. siječnja 2016.

Za Pilara SPC je „provedbeno sredstvo; ona je više jedna socijalno-politička borbena i osvajačka organizacija nego vjerska zajednica, a o njezinoj se moći dugo nije stvorilo zadovoljavajuću predodžbu“. SPC – dodaje Pilar – „proširuje svoju vjeru na taj način, da pravoslavna država najprije osvoji tuđe zemlje i da onda u osvojenim zemljama širi svoju vjeru uz pomoć čitave snage osvajačke države. A pošto je u svakoj vjeri usađen nagon, da se proširi, jer ne širiti se znači isto, što i uzmicati, to je vjerski moment taj, koji djeluje u pravoslavnoj državi kao stalan poticaj za ekspanzivnu politiku". (D. Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 10. siječnja 2016.

APIS –agencija pomoću koje partija informatički nadzire državu i naciju; uhljebarnik brigade partijskih uhljeba bez ikakva nadzora. Božić, pravoslavni – blagdan rođenja Isusa Krista; dan za provokacije uhljeba iz korpusa srpskog etno biznisa. Ćirilica – uz latinicu službeno pismo u Srbiji; službeno pismo agresije na Hrvatsku; pismo za koje se zalažu partijski uhljebi u Hrvatskoj. Državni proračun – nepresušna pipa, cilj uhljebništva. (N. Piskač)

Detalji

Objavljeno: 06. siječnja 2016.

Stravičan zločin u rovu sv. Barbare počinjen je nakon završetka Drugog svjetskog rata i dugo, kao što vidimo vrlo dugo, bio je skrivan. Uzalud. Zločin je stravičan jer su živi ljudi bacani u duboko, okomito rudarsko okno i živi zazidavani. Umirali su u mukama polako gušeni, oni koji su imali nesreću preživjeti pad s nekoliko desetaka metara visine na hrpu polomljenih i krvavih ljudskih tjelesa. On je Titov jer je isti osobno požurivao sva tadašnja klanja po Sloveniji od Kočevskoga roga i Zidanoga mosta do Mariborskih rovova. (J. Novak)

Detalji

Objavljeno: 04. siječnja 2016.

Da je odnos pomahnitale Partije na čelu sa Zoranom Milanovićem prema predsjedniku Hrvatskoga (državnoga) sabora šizofreno paklen najbolje se vidjelo po dva detalja. HTV pod čizmom i šinjelom Partije nije snimila božićnu čestitku predsjednika Željka Reinera, već je prenijela amaterski uradak čestitke, istodobno ga već nekoliko dana napada zbog policijskog osiguranja i odlaska na odmor. Osiguranje i odmor koristi i Milanović, pa čak i Mesić. (N. Piskač)

Detalji

Objavljeno: 04. siječnja 2016.

Leko još mrzovoljno šuti, ali se distancira od velikoga vođe, pa će na unutarnjim es-de-peovskom izborima biti manje ezopovskih govora, a više petardi u čijoj će buci jadni, mali prostak Milanović zauvijek otići u zaborav. Ne posve, da se to ne dogodi pobrinuo sam se ja, knjigom „Hrvatske kronike“ koja obuhvaća sedam glupih godina, od kojih četiri pripadaju Zokiju. Usput, sada se na mojoj liniji našao i Josipović pa govori što sam ja pisao o glupim godinama, premda one obuhvaćaju i njegove. (H. Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 29. prosinca 2015.

Iz Rimčevog se nastupa iščitava njegova nelagoda prema znanstvenicima koji s, poput Željka Reinera, svoj znanstveni rad podastrli cijelom svijetu na uvid, recenziju i kritiku, i koje je znanstveni svijet prihvatio kao one koji doprinose fondu znanja čovječanstva. Rimac je, s druge strane, u svjetskim znanstvenim krugovima tek marginalna pojava. On je netko i nešto samo u „domaćim“ okvirima, gdje ga može promovirati partijska televizija, i gdje ta partija diktira svoje kriterije izvrsnosti. (djl)

Detalji

Objavljeno: 29. prosinca 2015.

Novakove kolumne dostižu vrhunce intelektualne britkosti u prvoj polovici drugoga desetljeća tragično započetoga hrvatskog 21. stoljeća, u vrijeme kada se sumračne ulice hrvatske politike spajaju na trgovima srama gdje se prodaje oteto obiteljsko srebro i lažna obećanja,podižu novi spomenici otrovnoj jugoslavenskoj sintezi u obliku prozirnih regionalnih sveza, izlažu poruzi domoljubi i njihovi osjećaji, hrvatski se narod vrijeđa s vrhova vlasti a hrvatsku državu ta ista „njezina“ vlast komunističkih sinova predstavlja svijetu kao zabunom rođenu nakazu koju je trebalo izložiti na stijeni, zadaviti u kolijevci. (H. Hitrec)