Detalji

Objavljeno: 11. travnja 2010.

Svršetkom ožujka prikazan je u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski restaurirani film o skladatelju po kojemu dvorana nosi ime, "Lisinski". Dobar potez Dražena Sirišćevića jer je dvorana bila gotovo puna, a koncertna je publika došla na svoje upravo zato što je film prije svega tonski sjajno obnovljen, ali naravno i u svim drugim sastavnicama. Film "Lisinski" vidjeli smo već prije, prikazan je bio i na televiziji, ali je u originalnoj verziji bio teško gledljiv. Sada je prvi zvučni hrvatski film užitak za glazbeno uho, a ulomci iz "Ljubavi i zlobe " ali i "Porina" (u finalu filma) mogu dočarati i dokazati blistav dar hrvatskoga skladatelja kojega je sitna (ne samo glazbena) sredina doslovce ubila – što je u filmu prikazano na ponešto karikaturalan način, ali otprilike vrlo točno. "Lisinski" je sniman 1943. godine, a nakon obrade u Beču prikazan 1944. i doživio velik uspjeh, ne samo u Zagrebu, nego i u Beču i Berlinu, odnosno svugdje gdje je prikazan. Poslije Drugoga svjetskog rata tvrdilo se da je izgubljen, ali je pronađen u "Jadran filmu" i spašen za potomstvo.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 10. travnja 2010.

„Susreti predsjednika HBK-a s Predsjednikom Republike i s predsjednicom Vlade predstavljaju okretanje nove stranice glede razvitka zdravih i demokratskom društvu primjerenih odnosa Katoličke Crkve i države..." - je manje-više sve što možemo prenijeti iz uredničkog komentara Ivana Miklenića, koje smo često uobičavali nedjeljom prenositi, budući da je Glas Koncila odlučio po novome svoje elektroničko izdanje potpuno zatvoriti za slobodno čitanje. I dok je lako razumljiv problem tiskanih medija kojima vlastita besplatna elektronička izdanja mogu štetiti u prodaji, dojma smo ipak kako je Glas Koncila otišao u krajnost reducirajući gotovo na nulu ono što se može besplatno pročitati iz tiskanog izdanja. Naime, Glas Koncila mnogi nisu doživljavali kao isključivo komercijalni projekt, a uz novi sustav naplate dobiva se upravo suprotna poruka.(mm)

Detalji

Objavljeno: 09. travnja 2010.

O objavljivanju registra branitelja na teksaškom uslužnom prozoru u međumrežje već je u zadnjih četrdeset i osam sati gotovo sve rečeno, a nabrojeni su i argumenti za i protiv te diverzije. Kako god okrenuli, putovi vode do Pantovčaka. Otkako je, i prije nego što je, Josipović postao predsjednikom, bilo je jasno da je fiksiran na nekoliko tema, a među njima je registar branitelja bio na prvom mjestu, te na drugom paraobavještajne službe koje su javnosti u kampanji otkrile ne baš krupne ali silno antipatične pogrebničke i slične kregarovske muteži, na isto tako sitan način što znači da se radilo o zanemarivim i ne baš najbolje informiranim paraobavještajcima. Ona prava paraobavještajna zajednica bila je, međutim, na Pantovčaku, gdje se i sada nalazi. Instalirao ju je Mesić i za vrijeme njegova mandata funkcionirala je vrlo dobro, na besmrtnim iskustvima jugoslavenske Udbe i na registru sumnjivaca koji je obuhvaćao sve "hrvatske nacionaliste" posebno od Hrvatskoga proljeća, pa preko devedesetih do dana današnjeg.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 08. travnja 2010.

Na Internetu je ovih dana objavljen Registar hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Prema postojećim zakonima do objavljivanja nije smjelo doći, i odgovarajući državni organi pokrenuli su istragu kako bi se pronašli počinitelji tog protuzakonitog čina, i kako bi oni zbog toga odgovarali. Da je Hrvatska pravna država, usudili bismo se čak reći i da je Hrvatska normalna država, tu bi, za sada, završio taj slučaj. No, to nije tako, i ovaj slučaj po gotovo svemu ocrtava sve ono što je Hrvatsku u tek deset godina pretvorilo iz mlade, ponosne države u izgradnji u državu sluganstva, nereda, kaosa i mutnih interesa. Osvrnimo se ponajprije na reakcije na objavu Registra. Usprkos tome što su i predsjednica Vlade Jadranka Kosor i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović učinili jedino moguće, tj. osudili objavu kao čin protivan vrijedećim zakonima, mediji obiluju mnogobrojnim izjavama u kojima se taj čin opravdava. Josipović, međutim, ne staje na tome, već nastavlja stopama svog prethodnika, pa umjesto da kao predsjednik države i pravnik po struci prepusti istražiteljima da obave svoj posao izjavljuje, a mediji to naravno prenose, da je Registar «procurio» iz Vlade. Utabanim stazama Građanina predsjednika – legalista gordo stupa Nova Pravednost.(djl)

Detalji

Objavljeno: 08. travnja 2010.

Svašta se može očekivati od hrvatskih medija, na to smo se uostalom navikli kroz sve ove godine. Međutim, možda je ipak bila iznenađujuća usuglašenost kojima su ubijanje civila po Bagdadu snimljeno s kamere američke helikopterske posade, a o čemu smo već prekjučer s gnušanjem pisali, interpretirano kao legitimna vojna akcija. U kolikoj je to suprotnosti s napisima o Domovinskom ratu u ovih desetak, ali i više godina ne treba valjda ni naglašavati. Isti ti mediji koji sada ne vide ništa spornog u masakriranju većinom slučajnih prolaznika na bagdadskim ulicama od strane američkih vojnika, u svakoj akciji hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata naglasak su uporno godinama davali ratnim zločinima, a svaki ratni zločin težili prišiti svima po zapovjednoj uspravnici sve do državnog vrha. No, mi nismo od te sorte. Za nas je ratni zločin - ratni zločin, ma tko god da ga je počinio.(mm)

Detalji

Objavljeno: 07. travnja 2010.

Od vremena davnoga crkvenog raskola postoji stalna i poglavito sa zapadne, katoličke strane, iskrena težnja za jedinstvom kršćanske Crkve. U svim tim silnim stoljećima na hrvatskomu je tlu zamisao djelomično uspjela početkom 17. stoljeća kada je svidničko-marčanski vladika Simeon "Vratanja" sa šezdeset tisuća kršćana istočnog obreda priznao jedinstvo s Rimom. Već pri svršetku istoga stoljeća Vlasi (Srbi) dižu bunu protiv zagrebačkoga biskupa Borkovića jer ne žele unijatskog vladiku u marčanskoj eparhiji. Uz još jednu epizodu (pravoslavci u Srijemu priznaju srijemskoga biskupa) koja ima karakter privremenosti, spomenuta Simeonova odluka koja je iznjedrila grkokatolike, ostat će najupečatljiviji i najuspješnije ostvaren most u spajanju kršćana na kojemu je radilo mnogo sjajnih umova u hrvatskoj povijesti, da spomenem samo Jurja Križanića. Ovaj kratak i površan uvod ima svoj povod – naime, Uskrs su ove godine iste nedjelje slavili i katolici i pravoslavni. Budući da novine nisu izlazile tri dana, sav je informativni posao morala obaviti javna televizija, a uz nju ponešto i komercijalne. Potonje me u ovom slučaju ne zanimaju, pa ću se usredotočiti na HTV.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 06. travnja 2010.

Snimka užasa koju su američki vojnici posijali iz svojih helikoptera prilikom jedne od intervencija 2007. godine u Bagdadu obišla je danas svijet. Krvožedno i sadistički, bez ikakve opasnosti za sebe, dvije posade helikoptera iživljavale su se pucajući nad nepovezanom skupinom od desetak muškaraca na cesti, od kojih tek dva imaju pješačko naoružanje. Nakon toga posade helikoptera hladnokrvno otvaraju vatru i na slučajno naišao kombi iz kojeg su dvojica muškaraca, nesvjesna opasnosti i onoga što se prije toga dogodilo, izašli pomoći osobi na rubu ceste koja je još davala nekakve znakove života. Dvojka iz kombija uz deset žrtava iz prvog naleta biva isto ubijena, dok će u samom kombiju nekim čudom, iako ranjene, preživjeti dvije djevojčice.(mm)

Detalji

Objavljeno: 06. travnja 2010.

Ne može proći mnogo vremena a da se u stranim medijima ne pojavi članak koji Hrvatsku proziva za zločine koje je počinila NDH u Drugome svjetskom ratu. Autor posljednjega u nizu takvih članaka je James Bissett, bivši kanadski veleposlanik u Jugoslaviji. U članku za Christian Science Monitor on ističe da Hrvatska «treba u cijelosti i javno priznati svoju ulogu u Drugom svjetskom ratu kao vjernog saveznika nacizma i sudjelovanje u genocidu protiv srpskog, židovskog i romskog stanovništva na svom području». Osim za zločine u Drugome svjetskom ratu, Hrvati se trebaju – ističe Bissett – «ispričati i za svoje zločine u ratovima 1990-ih». U članku, osim što opisuje ustaške zločine, navodi i to da je Nezavisna Država Hrvatska usmrtila između 300 i 700 tisuća žrtava. «Sve dok Hrvatska ne nauči kako reći istinu o svojoj povijesti, za nju ne bi trebalo biti mjesta u EU«, istaknuo je još Bissett. Izvatke iz Bissettova članka prenio je Jutarnji list uz napomenu da je riječ o «stručnjaku za Balkan prosrpske orijentacije». Iako se godišnje ovakvih članaka u stranim medijima objavi poprilično veliki broj, držim da je ovaj sam za sebe dovoljna ilustracija o tomu, kakva je u inozemstvu percepcija o Hrvatskoj te o događajima u vrijeme Drugoga svjetskog rata i Domovinskog rata.(D.Dijanović)