Detalji

Objavljeno: 24. studenoga 2010.

Predsjednik Srbije ponovno je u Hrvatskoj, i ponovno su dvojici predsjednika, Josipoviću i Tadiću, puna usta pomirenja, normalizacije odnosa i suradnje. Kao da rata nije bilo, kao da je to nešto što se može i mora prebrisati u ime njihovih velikih riječi i mutnih ciljeva. I to se zbiva u dane kad se sjećamo kalvarije Vukovara, Škabrnje i ostalih stratišta diljem Domovine, i kad nam još teže bude kad se suočimo s činjenicom da za mnoge rat još nije završen. Kako za neku majku, oca, brata, sestru, djecu, unučad, prijatelje (a i za većinu nas ostalih Hrvata) rat može biti završen kad ne znaju gdje su pokopani njihovi (i naši) dragi? Za njihove bližnje to je svakodnevna, već 19 godina duga mora, kojoj se, nažalost, ne nazire završetak. Na bilo način pokušati pomoći otkrivanju istine o tome gdje su srpski agresori pokopali 1024 Hrvata koje su ubili budući da je njihovo, i ne samo njihovo, smaknuće bilo dio plana, dakle velikosrpske strategije, dobronamjerna je inicijativa. No, kao i kod mnogih drugih primjera, i ovdje su stvari u temelju pogrješno postavljene, tako da sve dobronamjerne akcije, protesti, apeli i sl. nemaju realne šanse uspjeti.(djl)

Detalji

Objavljeno: 23. studenoga 2010.

Nema dana da u našim medijima, i tiskanim i elektronskim nema vijesti iz Srbije. Nismo radili detaljnu analizu, ali ne ćemo pogriješiti ako kažemo da, uz teme vezane uz pristupanje Hrvatske Europskoj uniji, Srbija dominira vanjskopolitičkom politikom Hrvatske. Tu vanjsku politiku, prema Ustavu, zajednički kreiraju predsjednik Republike Hrvatske i Vlada Republike Hrvatske. I dok se Vlada pretežno bavi pitanjem pristupa Hrvatske EU, to je tek usputna tema za predsjednika Josipovića, njegovo je područje djelovanja Srbija, odnosno «srpsko pitanje». Ne mislimo pri tome samo na učestale ponižavajuće susrete sa srpskim predsjednikom Tadićem. Ne zaboravimo nedavnu posjetu Josipovića Banja Luci i vođi bosanskih Srba Miloradu Dodiku – Republiku Srpsku do sada nije posjetio vođa niti jedne svjetske države osim Josipovića – razlog je jasan, nitko ne želi davati legitimitet paradržavi nastaloj na postignućima genocida i etničkog čišćenja. Osim Josipovića, koji se, naravno, pravda brigom za povratak Hrvata u dijelove BiH koje kontroliraju Srbi. I, naravno, potrebom «izmirenja na ovim prostorima».(djl)

Detalji

Objavljeno: 22. studenoga 2010.

Istraživanje GONG-a o znanju i stajalištima hrvatskih maturanata objavljeno je bilo u tisku, a onda je u Dnevniku HTV-a o istoj anketi progovorila Tončica Čeljuska, dajući prilog manipulaciji s kojom se vjerojatno slaže, ili jednostavno nije proniknula u srž njezinih ciljeva. Naime, odmah je bilo jasno da naglasak nije na znanju ili neznanju, nego na "pogrešnim" odgovorima maturanata, koji nisu u skladu s očekivanjima Gonga i sličnih anacionalnih udruga. U stvari vrlo zreli maturanti, formirani ponajviše unutar obitelji a manje u školama, imaju snažne rezerve prema Uniji i unionistima, svjesni su da je Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda, nisu podlegli gongovskoj istospolnoj histeriji, itd. Zdravi, normalni mladi ljudi koji se žele zabavljati i učiti (u prosjeku) koliko se mora i koje posve razumljivo dnevna politika ne zanima, pa tako ni imena raznih političkih patuljaka o kojima njihova djeca sigurno ne će učiti u budućnosti – jer ih povijest ne će zapamtiti. Što onda ako ne znaju tko je sada predsjednik RH? To pitanje ne spada u opću naobrazbu, a i bolje je da ne znaju.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 21. studenoga 2010.

Ovih dana rasplamsale su se rasprave o ulasku Hrvatske u Europsku uniju, dijelom vjerojatno i zato što zadnja ispitivanja javnog mijenja ukazuju na to da je većina građana protiv ulasku u ovu organizaciju. I na ovom portalu objavilo smo više članaka na ovu temu u kojima je iznijet bez sumnje niz jakih razloga zbog čega bi hrvatsko članstvo u Europskoj uniji bilo loše za našu zemlju. No, nekako je u raspravama izostala jedna važna karika u lancu prosuđivanja što je najbolje učiniti. Naime, rijetko kada tko postavlja pitanje što će se dogoditi s Hrvatskom ako Hrvatska odbije članstvo?(mm)

Detalji

Objavljeno: 21. studenoga 2010.

Vukovar, dvadeset tisuća ljudi u povorci. Radijska novinarka pita mladića koji je došao iz Požege: " Treba li se zaboraviti?" Mladić, koji je u doba vukovarske tragedije bio dijete, odgovara: "A zašto bi onda bio Dan sjećanja?". Vrlo logično. No to pitanje, kao i pitanje "treba li oprostiti", očito su rutina, tek da bi se možda našao netko tko će reći potvrdno, a takvih nema i nema. Oprostiti se može onome tko se kaje, a kajanja nema. Zaboraviti mogu samo dementni. Sljedeće novinarsko pitanje na Dan sjećanja jest kako ide sa suživotom. Ne ide nikako, kažu intervjuirani. Možda, dodaju, u nekoj dalekoj budućnosti. Kako ide s obnovom Vukovara, četvrto je pitanje. "Sporo, još će godinama potrajati ako se nastavi ovim tempom." I dodaju: "Kuće će se obnoviti, ali se duša ne može."(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 17. studenoga 2010.

Zamislimo da je Zemlju posjetio Marsovac i da je došao, nigdje drugdje nego baš u našu dragu Hrvatsku. Mi bismo ga, naravno, željeli istinito i objektivno informirati o našem društvu i državi, pa bi mu dali na raspolaganje udoban stan, kako bi u miru mogao gledati oba programa hrvatske javne televizije, te druge dvije mreže s nacionalnom koncesijom, RTL i Novu TV. Isto tako, dali bi mu čitati sve vodeće hrvatske dnevne listove i tjednike. A, onda bi nakon mjesec dana porazgovarali s Marsovcem, kako bi saznali što je naučio o Hrvatskoj.(djl)

Detalji

Objavljeno: 12. studenoga 2010.

Padala je dosadna jesenska kiša, ona koja kad krene kao da ne zna stati, i koja – premda veći dio dana zapravo samo sipi – kao da iz nekog nedokučivog razloga ili inata danima ne želi u potpunosti prestati padati. Ivan je upravo završio s učenjem i uključio televizor ne bi li se nakon napornog i iscrpljujućeg dana barem malko odmorio i opustio posljednjih dana poprilično napete živce. Za tjedan dana imao je dosta težak ispit na fakultetu, tako da je te dane ranog rujna 1991. uglavnom provodio uz knjigu i učenje. Uključivanje televizora s ciljem opuštanja zapravo je bilo mehaničkim činom i posljedicom dugogodišnje navike, jer mu je gledanje televizije tih dana stvaralo samo još veću nervozu pomiješanu s osjećajima tuge, nemoći i bijesa. Ivan je, naime, bio rodom iz Vukovara koji je tih dana bio izložen barbarskom i kanibalskom piru Jugoslavenske Narodne Armije (JNA) i razularenih četničkih bandi.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 10. studenoga 2010.

Javna rasprava - dobro zvuči, zar ne? No, što je to javna rasprava? Javno, na placu, mogu raspravljati kumice uz svoje štandove. Pa je to javna rasprava. Javno može raspravljati i akademska zajednica o prijedlogu triju zakona koji je se tiču, pa je to također javna rasprava. Ima li razlike između kumica i akademske zajednice? Ima. Akademska zajednica, za razliku od kumica na placu koje prodaju voće, uživa u "gorkom voću sveučilišne autonomije" i trpa u svoje džepove groteskne honorare, kako je to elokventno napisao jedan kolumnista Jutarnjeg lista. No, osim te razlike, učinci javne rasprave jednih i drugih, kumica i naše inače uvažene inteligencije su slični - nikakvi.(mm)