U članku "Posljednji Račanov trik?" 4. lipnja 2007. napisali smo na ovom portalu kako je uloga dr. Ljube Jurčića u izbornoj kampanji za Sabor da privuče dio glasačkog tijela koji inače SDP-u tradicionalno nije sklon, te da će na kraju suradnja između Milanovića i Jurčića vjerojatno završiti kao ona između Račana i Budiše. Podsjećamo, Ivica Račan gotovo do svog zadnjeg dana brinuo da SDP-ov kandidat za predsjednika stranke bude Ljubo Jurčić, čovjek bez ikakve podrške u stranci - zbog čega će ga biti lako maknuti u stranu jednom kada više ne će trebati. Preko Jurčića, i njegovih nacionalno osviještenih izjava, SDP je tako dobio nakratko malo hrvatske boje u licu. Do izbora - upravo koliko treba. Kada su izborna mjesta zatvorena, moglo se ponovo zapjevati "Od Vardara pa do Triglava".(mm)

 

 

S portala HIZ BiH donosimo svjedočanstvo osamdesetčetverogodišnjeg Stojana Stanića o stradanju 83 civila Hrvata iz sela Luga, Kuka i Letke pokraj Tomislavgrada 1943. godine. Te ljude krvnički su pobili, odnosno spalili njemački SS vojnici - iz osvete, jer su partizani koji su se skrivali u okolici napadali iz spomenutih sela njemačke straže, vrbovali ljude da pređu na njihovu stranu i prisiljavali ih da im krijumčare hranu. S obzirom da nitko od mještana tako nešto nije htio učiniti, Stanić smatra da ih nisu pobili Nijemci – najvjerojatnije bi to učinili partizani.

 

 

Predsjednik SDP-a Zoran Milanović za Večernji je list dao svoj prvi intervju nakon izbora. Iz tog se razgovora točnije, između redaka o njemu samome, a i njegovoj stranci koja ga je za svog prvog čovjeka izabrala, može  saznati nevjerojatno mnogo. Pritom se ne misli na nekakve senzacionalne informacije o podršci njegovih budućih koalicijskih partnera ili eventualnim sklopljenim dogovorima u tom smislu, već se misli na beskrupuloznu ambiciju jednog mladog čovjeka, čija politička bahatost i narcisoidnost već opasno pleše na granicama normale. Njegov stil i nastup neodoljivo podsjeća na političare nekog drugog vremena, kojima izbori i mišljenje ljudi i nije bilo od neke prevelike važnosti – uostalom, zar nije i sam Milanović izjavio kako mu je Josip Broz Tito drag?Ta izjava, govori o njemu i njegovim političkim planovima i programima sto puta više od svih napisanih izbornih programa njegove stranke. Stavljati komunističkog diktatora i krvnika pola milijuna pretežno Hrvata nakon Drugog svjetskog rata na nekakav pijedestal, govori o kroničnom nedostatku nacionalne svijesti u mladog gospodina i kroničnom višku nostalgije prema vremenima koja su za ovu državu predstavljala najgoru noćnu moru. No Milanović i njegov mentor Mesić očito ne misle tako dok zajedno hodočaste po brojnim antifašističkim okupljanjima u Lijepoj Našoj i vjerojatno se s čežnjom prisjećaju vremena kad se nitko nije morao brinuti o nekakvim tričarijama poput apsolutne ili relativne pobjede na izborima,odnosno o izborima općenito.(mmb)

 

 

Jučer su se sastali predsjednici Ivo Sanader, Josip Friščić i Đurđa Adlešić. Vijest koju je u svezi ovog susreta nacija imala priliku čuti glasi: "Predsjednici stranaka analizirali su rezultate izbora. Dogovorili su se da će, nakon što Mesić dade mandat za sastavljanje vlade, biti spremni za razgovore o koalicijskom sporazumu, potvrđeno je iz koalicije HSS-HSLS." I dok se koalicija HSS-HSLS poigrava s pitijskim porukama hrvatskoj javnosti kao da je ona skupina idiota, vrijedi se podsjetiti što su Josip Friščić i Đurđa Adlešić postigli na ovim izborima. Ova druga je na najboljem putu da zajedno s Ivanom Čehokom dokrajči stranku kojoj je na čelu, nešto slično kao što se to dogodilo s DC-om kojeg su vodili Vesna Škare-Ožbolt i Mate Granić. Josip Friščić, pak, predsjednik je stranke koja u Saboru ima slovom i brojkom šest (6) mandata. Zato bi u svojim nastupima mogao spustiti s božanskih visina, i ponašati se malo više kao smrtnik kojem je tek splet okolnosti dao da on o nečem odlučuje. Ali očigledno, Friščić nema takav kućni odgoj.(mm)

 

 

U sveopćem kaosu koji trenutno vlada u Hrvatskoj vezano uz činjenicu kojoj će od stranaka HDZ-u ili SDP-u predsjednik Mesić povjeriti mandat za sastavljanje Vlade (iako nikome nije jasno što čeka s obzirom da je Sanader izborio relativnu pobjedu), neke vrlo bitne stvari u većini medija prolaze gotovo nezapaženo. Pustimo li na trenutak na stranu pitanje tko će od njih zaista na kraju i preuzeti vlast, pogledajmo malo na koji to način i pod kojim uvjetima se to planira učiniti. Ono što svi znamo jest da je i jednima i drugima neophodna podrška koalicije HSS-HSLS, a da se «najpoželjnija udavača» kako ih mediji zovu još nije odlučila na koju će stranu. No, ono što u cijeloj priči prolazi kao nešto potpuno normalno i uobičajeno jest ključna uloga manjinskih mandata i njihovi pomalo megalomanski zahtjevi. Tako je potpredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac već, kaže, telefonski razgovarao i sa Sanaderom i s Milanovićem. No, kome će se prikloniti tri zastupnika te stranke odlučit će nakon što se usuglasi Predsjedništvo SDSS-a. « SDSS će sigurno sudjelovati u formiranju buduće vlade. Očekujemo više ministarskih mjesta, ali pošteno bi bilo da dobijemo barem jedno» - otkrio je cijenu M. Pupovac. Fascinantno je kako je na izborima 2003. godine postalo normalno da koaliraju s pobjednicima, a sad već pretendiraju na ministarska mjesta. Možda da im se ponudi resor obrane? To bi bio vrhunac ove tragikomične priče.(mmb)

 

 

Proteklih se dana pričalo gotovo jedino i isključivo o rezultatima izbora i o reakcijama čelnika političkih stranaka kako su primali vijesti sa terena u svojim izbornim stožerima. No u jednom je od njih zabava otišla u posve neočekivanom smjeru, barem za one koji SDP-ovim zabavama nikada ne nazoče. Tako Jutarnji list piše kako su se u izbornom stožeru druge po snazi političke stranke u Hrvata, oko dva ujutro, orile pjesme iz sljedećeg repertoara: “Od Vardara pa do Triglava”, “Po šumama i gorama”, “Druže Tito, mi ti se kunemo”, “Računajte na nas”, “Na Kordunu grob do groba”i slično. «Repertoar pjesama koje su se pjevale bio je raznovrstan, bilo je i “Vile Velebita” i hrvatskih budnica. Kad se netko u tri sata ujutro, uz pomoć malo alkohola, malo razmaše, ne znam je li to odmah za psihološko i politološko razmatranje. Ne treba iz svake malo življe atmosfere izvoditi povijesne zaključke» - rekla je Grbić. Zakonskih problema nema i ne može ni biti, jer na sreću više ne živimo u društvu u kojem se radi jedne otpjevane pjesme može ostati bez posla, ili proći još mnogo gore. Problem leži u činjenici da ovakvo ponašanje SDP-ove mladeži, većina koje se u tim i takvim vremenima još nije ni rodila, jasno otkriva nakaradno naličje SDP-ove politike. Naime, ako takvu mladež odgajaju u SDP-u, onda ne treba imati puno mašte da bi se vidjelo kuda bi SDP-ovci vodili Hrvatsku ako se opet dočepaju vlasti.(mmb)

 

 

O slučaju "Jagodnjak" na ovom je portalu već bilo riječi i to u prilogu gospodina Hečimovića. Cijeli ćemo problem komentirati još jednom, s obzirom na činjenicu da je riječ o jednom nedopustivom presedanu unutar Lijepe Naše, presedanu koji su prenijeli tek poneki mediji i to apsolutno nezainteresirano. Podsjećamo, u Osnovnoj školi Jagodnjak, koju već desetak dana ne pohađaju učenici 5. razreda, jedinog u kojem je u toj školi omogućena nastava prema hrvatskom programu, jedan od roditelja odlučio je ispisati svoje dijete iz te škole i prebaciti ga u susjedno selo u Osnovnu školu Čeminac. Kao razloge je naveo neprihvatljivo ponašanje Vlade i Ministarstva, te Županije prema hrvatskoj djeci i ravnatelju Milovanu Ležaji. Problem je u ravnatelju Ležaji koji nije želio uvesti nastavu na hrvatskom jeziku u školu koju većinom pohađaju djeca srpske nacionalnosti. Naime, radi se o selu u kojem je većina populacije, oko 80% srpske nacionalnosti. Trenutno, postoji samo jedan razred u kojem je hrvatskoj djeci omogućeno pohađati nastavu na materinjem jeziku. Prema podacima, brojčana situacija je takva da bi se tako nešto moglo organizirati u svim višim razredima te škole. No, kako tvrde roditelji, ravnatelj uporno lažira broj učenika zainteresiranih za nastavu na hrvatskom jeziku, a njima poručuje neka prebace djecu u školu u susjedno selo Čeminac. Problemi u OŠ Jagodnjak traju od lipnja 2003. godine, a kulminirali su prije nekoliko tjedana kada su sva djeca hrvatskog 5. B razreda iz protesta prestala ići u školu. Prije desetak dana istekao je ugovor za petero nastavnika koji su držali predmetnu nastavu u 5. razredu, a njih četvero je zamijenjeno novim nastavnicima srpske nacionalnosti. To je bio povod roditeljima da svoju djecu više ne puste u školu.(mmb)

 

 

Najveća senzacija parlamentarnih izbora održanih ove nedjelje u Hrvatskoj jest izborni neuspjeh, bolje rečeno debakl Hrvatske stranke prava i njenoga predsjednika Ante Đapića. Iako nakon višemjesečnih gafova i reputacije stranke koja se u posljednje vrijeme znatno pogoršala o potpunom iznenađenju ne može biti riječi, ipak, krah ovolikih razmjera malo je tko u Hrvatskoj očekivao i predvidio. Samo jedan za sad osvojeni mandat Ante Đapića znači da u Saboru ne će imati ni klub zastupnika, što je za donedavno jednu od jačih stranaka u Lijepoj Našoj ravno političkoj katastrofi. No, da se situacija za HSP ne razvija u dobrom smjeru moglo se zaključiti već nakon skandala oko izgradnje rukometne dvorane u Osijeku i sukoba s HDSSB-om na lokalnoj razini, kada su pravaši prozvani zbog financijskih malverzavija. Istovremeno, politika Ante Đapića sve se više počela udaljavati od načela i smjernica koje je ta stranka podržavala od svojeg političkog oživljavanja u Hrvatskoj 90-tih godina prošlog stoljeća. Stranka koja se nekad predstavljala kao izrazito državotvorno orijentirana, počela je u tom smislu raditi prevelike kompromise i ustupke pragmatične naravi, koji su jedan za drugim pokazivali sve manje onog što im je nekoć predstavljalo primarni interes, a sve više beskompromisnu Đapićevu želju za vlasti.(mmb)