S obzirom na činjenicu kako je Žalbeno vijeće Haaškoga suda u postupku protiv zapovjednika Trećeg korpusa Armije BiH Envera Hadžihasanovića i zapovjednika Sedme muslimanske brigade Amira Kubure smanjilo prvobitno izrečene kazne i zaključilo kako mudžahedini nisu bili pod kontrolom Armije BiH, moglo bi se ustvrditi kako za zločine nad Hrvatima u Srednjoj Bosni nitko ne će odgovarati. Tako će izgleda biti i sa velikom većinom drugih počinjenih zločinima nad Hrvatima kako u Bosni, tako i u Hrvatskoj. Oni koji bi na kraju mogli jedino još biti osuđeni su Hrvati i Republika Hrvatska. No, kako trenutno stvari na suđenju protiv generala Gotovine, Čermaka i Markača stoje, Tužiteljstvo ipak ne će imati nimalo lak posao u dostizanju političkog cilja koje si je samo zadalo, bar ako je za zaključivati iz do sad predočenih dokaza, kao i iskaza «svjedoka» koji su se pokazali sve samo ne vjerodostojnima. Tužiteljstvo je čitav svoj (nepostojeći) slučaj utemeljilo na iskonstruiranim pričama, bolje rečeno lažima svjedoka, čiji je kredibilitet već na samom početku suđenja izvrsno pripremljena obrana generala opasno poljuljala, a neki su potpuno nesvjesno zapravo svojim svjedočenjima u konačnici i koristili optuženima.(mmb)

 

 

Koliko su zapravo predsjednik Mesić i predstavnik SAB-a Hrvatske Ivan Fumić, svojim tendencioznim izjavama i prozivanjem «gadova» koji su zaboravili na jasenovačke žrtve (posebno prozvavši i Katoličku crkvu), išli na ruku propagandi koja takve i slične manevre hrvatskih političkih dužnosnika uvijek spremno i s radošću dočeka pokazuje činjenica kojom su se brzinom se ponovo počelo u srbijanskom tisku manipulirati s brojem žrtava. Tako je srbijanski predsjednik Boris Tadić, nakon sudjelovanja na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a posvećenoj izvješću misije UNMIK-a na Kosovu i pitanju sudjelovanja kosovskih Srba na svibanjskim izborima u Srbiji, odgovarao i na pitanje o Jasenovcu. Naime, jedna od novinarki ga je upitala "jesu li ikada plaćene kompenzacije za gotovo jedan milijun Srba koje su ubili hrvatski nacisti u Jasenovcu?". Ono što je posebno zanimljivo jest način na koji je Tadić na ovo pitanje odgovorio, koristeći se manirom inteligentnoga i mirnog političara. Nebulozne brojke od milijun ubijenih Srba nije izravno demantirao, ali nije rekao ni kako su točne. Pozvao je na pomirbu, sugerirajući kako se treba odmaknuti i od 2. svjetskog rata i od rata 90-tih, koji je, dodat ćemo, Srbija povela protiv susjeda – Hrvatske i Bosne i Hercegovine. A, motivi koji se nalaze u pozadini takve «pomirljive» srbijanske retorike nisu nedokučivi. Samo treba pogledati cijeli mozaik.(mmb)

 

 

Postoje li (opet) građani prvoga i građani drugoga reda? Da. Koji su to građani drugoga reda? Isti oni koji su to već jednom bili, u komunističkoj Hrvatskoj (Jugoslaviji), dakle hrvatski domoljubi, Hrvati na čijoj je volji stvorena samostalna hrvatska država, a zatim su zanimljivom povijesnom akrobatikom - stavljeni ponovo na svoje mjesto.  Dobili su drugi red i s tom lošom ocjenom više se ne mogu upisati u politiku, ta je ocjena u njihovu dossieru, kao unaprijed upisani negativni bodovi i u znanosti i kulturi. Pišem ove retke u povodu "slučaja Pukanić" koji ima sve konotacije,  korporacijskoga sklada medija i politike, o kojemu sam svojedobno teorijski razglabao, a život je,  eto, donio zornu ilustraciju. Radi se o doista bljutavnoj aferi u koju ne bih ulazio kada ne bi imala rečene dimenzije odnosa prema građaninu prvoga reda, dakle medijskom razbojniku sa samoga dna suvremenoga hrvatskog novinarstva, kojemu državne institucije gledaju kroz prste - između ostalog i zato što mu je intimus politički razbojnik s Pantovčaka. Priča kaže da je Pukanića navodno htio ubiti neki muškarac,  Pukanić se u stilu Jackia Chana uspio spasiti, ispaliti nešto hitaca iz svoga pištolja, i sve je to izazvalo ogromnu medijsku pozornost, ustrčala se policija, ustrčalo se državno odvjetništvo, ustrčali se minstri, Pukaniću je dodijeljena zaštita, itd.(H.Hitrec)

 

 

Iako smo takozvanu aferu Pukanić u više navrata i iz više različitih kuteva promatranja obradili već na ovome Portalu, razvoj događaja u konkretnom slučaju, kao i mnoštvo novih informacija koje vezano uz tu temu pristižu, nalažu nam da i dalje komentiramo slučaj, koji bi se najlakše moglo opisati kao prikaz cjelokupne problematike hrvatskoga društva na jednom jedinom primjeru. Više smo puta prozvali predsjednika Mesića za neadekvatan i inertan pristup, odnosno svojevrsnu, vjerojatno samo prividnu nezainteresiranost za raščišćavanje slučaja koji je u nekoliko dana doslovce poput uragana prodrmao hrvatsku javnost, no izgleda ne i našega predsjednika koji je ostao na nedopustivo distanci kvalificiravši problem kao jednu obiteljsku dramu.S druge strane, jedina reakcija premijera i Vlade daje se isčitati iz nekoliko rečenica ministra zdravstva Darka Milinovića koji ističe kako bi prema dosadašnjim nalazima mogle stegovno odgovarati liječnice opće medicine Jasna Lulić i Hitne medicinske pomoći Dunja Tomljanović. A ako zbog pretjeranog zanimanja javnosti niti to ne bude dovoljno, možda «padne» i glava ministra Milinovića. No, to bi također značilo samo obično mazanje očiju. Iako svjesni da će najkrupnije «ribe» i ovoga puta najvjerojatnije ostati neokrznute, što dulje će trajati medijski pritisak veća je šansa da se dobiju još neki odgovori na još nekoliko nekima neugodnih pitanja. I zato ponovno o tome pišemo i zato ćemo o tome i nastaviti pisati. Iako u tom iščekivanju i nismo baš previše naivni.(mmb)

 

 

Čovjek bez kojega Informativni program HTV-a ne bi mogao funkcionirati, svakako je sada već bivši predsjednik HHO Žarko Puhovski, arbiter elegantiae u političkim i sociološkim pitanjima - dakle poklopac svakom loncu. Taj je poklopac nedavno za HTV-INFO komentirao i lovačku knjigu Carle del Ponte u kojoj autorica Hrvate naziva podlim kurvinim sinovima, a Srbe samo kurvinim sinovima. «Bilo bi dobro», izjavio je Puhovski, da Hrvatska i Srbija zajedno reagiraju na ovaj šovinistički ispad." Što se krije iza te izjave Žarka Puhovskog? I opet ista teorija ravnoteže, koju zastupa upravo Haaški sud u svrhu pomirenja"(kako kažu), a u stvari u svrhu amnestiranja Srbije od zločina agresije i genocida. Pristajući uz tu teoriju, Puhovski , eto, između redaka govori: svi su isto krivi u tim balkanskim ratovima, i svi su sada duboko povrijeđeni riječima Carle del Ponte, idemo ju zato napasti zajednički kao pravi bratski kurvini sinovi.(H.Hitrec)

 

 

Na današnjem (20. travnja) obilježavanju 63. godišnjice proboja iz logora Jasenovac Stjepan Mesić uputio je poruku "mi ne zaboravljamo", nastavljajući kako i danas ima gadova koji će reći da je sve ovo (zločini u Jasenovcu) bilo izmišljeno. Tko bi bili ti gadovi, i tko to u današnjoj Hrvatskoj poriče zločine počinjene u Jasenovcu nismo saznali od predsjednika RH. Ali puno izravniji bio je Ivan Fumić prije njega, koji je ni manje ni više optužio Katoličku Crkvu kao "posljednji bastion" koji danas brani ustaški poredak. Zašto? Zato što "vrh katoličke crkve u velikom luku zaobilazi Jasenovac, ali ne i Bleiburg". To što je o žrtvama Bleiburga bilo godinama potpuno zabranjeno govoriti, i to što su se žrtve Jasenovca na najbeskrupulozniji način preuveličavale kako bi se Hrvate označilo kao genocidan narod Fumić i Mesić bezobrazno prešućuju, nastojeći valjda politički i tko zna kako još profitirati od stare jugoslavenske propagande. Štoviše, baš su Fumić i Mesić jedne su od rijetkih osoba u modernoj Hrvatskoj koje su ustvrdile kako je Bleiburšku tragediju pratilo tek nekoliko ubijenih osoba.(mm)

 

 

Dalj se nalazi u Republici Hrvatskoj u istočnoj Slavoniji blizu ušća Drave u Dunav. U Dalju je još u 9. mjesecu načinjen masakr nad nesrpskim življem i već tada se otvaraju logori u hangarima poljoprivrednog dobra, podrumima privatnih kuća preko ceste u zgradi M.Z. Mjesta zatočenja Kao u većini srpskih sela tako su i u Dalju postojali logori koje je otvarala JNA i oni koje su otvarali četnici , srpski dobrovoljci, arkanovci, šešeljevci i drugi. (http://shp.bizhat.com)

 

 

Sve ono što se posljednjih nekoliko dana provlačilo u medijima vezano uz aferu Pukanić, svodi se na potrebu postavljanja samo jednog jedinog pitanja: Koliko je zapravo taj čovjek moćan? Drama, koje smo tako bili svjedoci, samo je najsvježiji, ali možda i najeksplicitniji prikaz stvarnoga stanja i razine demokracije u ovoj državi. Postavlja se pitanje zašto je taj čovjek toliko nedodirljiv i zaštićen poput ličkoga medvjeda. Koje on to moćne prijatelje i čime drži u šaci i što to govori o njima samima, ali i o narodu koji te ljude uporno bira na njihove pozicije. Jer, nitko nije direktno birao Ivu Pukanića, ali jest njegove prijatelje koji mu kako izgleda i omogućavaju sve diskutabilne poteze koje je proteklih godina, bez ikakvih konzekvenci povlačio. A bilo ih je mnogo - od javnog prijateljstva s osuđenim otmičarom malodobne osobe i neslužbenim šefom hrvatske mafije, poigravanja s Haaškim sudom i onima koje je on progonio, do njegovih žestokih obračuna preko stranica vlastitog lista sa svima onima koji ga, kako on sam voli reći mrze.(mmb)