Mladen Pavković u Hrvatskom slovu piše o iskustvima koprivničkih "Jastrebova", dragovoljcima 145. borbene grupe koji su početkom listopada 1992 bili prisiljeni na povlačenje iz Bosanske posavine. "Netko reče da će doći svaki čas. Borbe su se rasplamsavale. Nitko nam nije dolazio u pomoć, a tuklo se sa svih raspoloživih oružja. U 7,50 zapovjednik daje zapovijed da se svi povlačimo. Ostala nam je jedna cesta. U toj žurbi jedan naš kamion upao je u grabu i zatvorio nam i taj put! Jedni su izvlačili kamion, a mi smo krenuli nekim seoskim putem. Tamo smo bili "živa meta". Čuli smo metke kako fijuču pokraj nas. Uspjeli smo se nekako dokopati mjesta, neke razrušene krčme, na glavnom putu prema Brodu, gdje nam je naređeno da čekamo ostale. Sada je ta cesta bila sve više zakrčena. Svi koji su mogli nastojali su se što brže domoći Bosanskog Broda, odnosno rijeke Save, kako bi se što prije prebacili na hrvatsku stranu. Ali... stigla je zapovijed da od povlačenja nema ništa i da se svi moramo vratiti na prve linije. "

 

 

Svega nekoliko dana nakon što je Vladimir Faber preuzeo funkciju ravnatelja policije, kockice se polako počinju slagati i svima postaje jasno u kojem će se smjeru situacija dalje razvijati. A ako se u obzir uzme jedan od prvih Faberovih poteza koji je izazvao pažnju javnosti, lako je zaključiti kako ponovno, kao uostalom i uvijek do sad glavnu riječ u cijeloj priči vodi određena politička opcija. Naime, nakon šestomjesečne suspenzije, rječitom je koincidencijom disciplinska komisija upravo sada vratila na posao inspektora Josipa Gašparca, javnosti poznatog kao policajca koji je podigao kaznenu prijavu protiv Thompsona zbog koncerta 30. svibnja pred stotinjak tisuća ljudi. Što se pak druge ključne osobe za rješavanje pitanja «kriminala» u Hrvatskoj tiče, dakle novoimenovanoga ministra obrane Karamarka, o njegovoj velikoj «stručnosti» i prikladnosti za teške izazove koji ga očekuju dovoljno govori životopis koji ukazuje kako je dosadašnji prvi operativac Hrvatske, a sada ministar unutarnjih poslova - profesor povijesti.(mmb)

 

 

Predsjednik Mesić proteklih nas je godina svoga predsjednikovanja Hrvatskom, kao čovjek koji je sukladno svojoj funkciji (pa i više od toga) stalno medijski prisutan, naviknuo da njegove izjave ponekad imaju više, a ponekad manje smisla, ponekad i dobiju prolaznu ocjenu (uglavnom kad se ne bavi politikom), no često puta jednostavno poželimo isključiti televizor ili radio i - odmoriti živce. Sve su to uostalom i prirodne situacije, jer na svijetu ne postoje dva ista čovjeka, mišljenja i ukusi, a posebice političke preference mogu biti veoma različiti. No, ono na što ni jedan građanin ove države nikada ne bi smio pristati jest podcjenjivanje i to od strane vlastitoga predsjednika.(mmb)

 

 

Ovoga je ponedjeljka iskazom novoga svjedoka tužiteljstva, Kanađanina Murraya Douglasa Dawesa, nastavljeno suđenje trojici hrvatskih generala Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču. On je u Hrvatskoj, kao civilni djelatnik UN-a boravio u razdoblju od svibnja 1994. do listopada 1995. i, prema tvrdnjama tužiteljstva, u vrijeme i poslije Oluje svjedočio je granatiranju Knina i okolice te navodnom paležu i pljački srpske imovine koje su provodili pripadnici Hrvatske vojske.  Kanađanin je, kao i njegovi kolege sunarodnjaci koji su svjedočili prije njega, aktivno i otvoreno na prosrpskoj strani čitave priče, no i nadalje su ti iskazi nepovezani, parcijalni, konfuzni i uglavnom netočni. Drugim riječima, tužiteljstvo protiv generala nema ništa, a optužnica sve više puca po šavovima, i to proporcionalno kako se povećava i broj njihovih svjedoka koji su odradili, recimo to tako, davanje iskaza. Iz Kanađaninova iskaza, također su se mogli saznati određeni zanimljivi detalji o principu na kojem je oformljena i funkcionirala famozna Krajina. Priča je to koja se nadovezuje na komentar Večernjakovog kolumnista Dujmovića, kojeg smo danas prenjeli, a koji također govori o principu «srpskoga načina preživljavanja» na ovim prostorima, koji se u biologiji obično opisuje terminom - parazit.(mmb)

 

 

Posljednjih nekoliko dana aktualna je polemika između premijera Republike Srpske Milorada Dodika i predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića. Dodik je između ostaloga zaprijetio kako bi se mogao zauzeti za zaustavljanje dotoka vode iz hidroakumulacije Trebišnjice kod Trebinja na dubrovački plato zbog odustajanja Hrvatske od gradnje mosta na Savi kod Gradiške preko kojeg bi se iz RS-a prelazilo u smjeru Okučana. Takva reakcija uslijedila je nakon nedavne Mesićeve izjave dane za njemački «Spiegel» u kojem je Dodika nazvao "novim Miloševićem", a za Republiku Srpsku rekao da je "bačva baruta koja svakog trenutka može odletjeti u zrak". Na te riječi Dodik je uzvratio poprilično teškim optužbama, kako na račun Mesića, tako i na račun Hrvatske. No, ono što je ovoga puta posebno zanimljivo jest taktika koju je Dodik odabrao za napad. A to su, da bi ironija bila veća, način i riječi kojima se Mesić obračunava sa svima i svime tko je na ovaj ili onaj način bio i imalo blizu vlasti tijekom devedesetih. Tako se Mesić našao napadnut istim oružjem kojim se počesto i sam koristi u obračunu s vlastitim političkim neistomišljenicima.(mmb)

 

 

U petak je kao što je bilo najavljeno za novog ministra unutarnjih poslova imenovan Tomislav Karamarko. Pri tome nitko u Saboru nije postavio pitanje što je dojučerašnji ravnatelj Protuobavještajne agencije - čija je zadaća "prikupljanje, analiziranje, obrađivanje i ocjenjivanje podataka o djelovanju stranih obavještajnih službi kao i o djelovanju pojedinih osoba, skupina i organizacija na teritoriju Republike Hrvatske koja su usmjerena protiv nacionalne sigurnosti" - učinio na polju borbe protiv organiziranog kriminala, a zbog čega je po tvrdnjama svih vodećih političara ugrožena sigurnost u državi. Ali su zato mediji i neki opozicijski političari natjecali prošli tjedan oko isticanja visoke profesionalnosti Tomislava Karamarka, uz naglasak na nasušnu potrebu da ima odriješene ruke u kadrovskim pitanjima. Sam Karamarko istaknuo je kako u policijskim redovima "nitko tko se ne će uklapati u koncepciju profesionalnog pristupa svom poslu ne će moći opstati". A što to zapravo znači, vjerojatno se htjelo pokazati odmah na početku izborom prvog i najvažnijeg suradnika. Naime, za ravnatelja policije upravo na Karamarkovo insistiranje došao je - Vladimir Faber.(mm)

 

 

Mladen Kirasić, hrvatski branitelj, rođen 1939.g. u Zagrebu, danas je teško bolestan, opstruktivna bolest pluća, zbog posljedica niza prehlada u svim vremenskim uvjetima u rovovima na prvim crtama obrane iz 1991. godine. Mladen nakon bolničkog liječenja leži sada u stanu u Zagrebu, Mesnička 43, posve onemoćao, jedva govori, 24 sata s aparatom za kisik, ima kateter, pelene... Nužno mu je potrebna intenzivna medicinska skrb, medicinski preparati i pomagala za njegovanje bolnih rana decubitusa, koje mu se otvaraju na leđima. Uz medicinsku njegu koju ima od patronaže ujutro, potrebna mu je i dodatna pomoć navečer prije spavanja – njega medicinske sestre koju je potrebno platiti.(D.Borovčak)

 

 

U sjeni ova dva bora godinama su ležale kosti dvojice braće kojima se križni put završio ispred suhopoljske župne crkve.Tijela žrtava, na brzinu zakopana u nedovoljno dugačku raku, svojim položajem podsjećaju na borove koji pored njih rastu. Zakopao ih je pokojni Franci Fett, kojeg su partizani natjerali na taj čin. Došli su po njega u njegovu kuću. Dok se Franci Fett trudio da jednog brata smjesti u raku, drugi je, naslonjen na jedno od ova dva drveta, čekao svoj red za smrt.(V.Ljubičić)