Ante Nobilo često je spominjano ime kako općenito u hrvatskim medijima, tako i na ovom Portalu. Iako pisanje o mislima i djelima tog čovjeka i pravnika, bivšeg pomoćnika okružnog tužitelja bivše Jugoslavije i nije pretjerano ugodan sport, on nas počesto na komentiranje njegovih djelovanja, svojim politikantskim eskapadama sam natjera. Dakle, ovoga puta, najnovija Nobilova misao objavljena u srpskom Blicu glasila bi ovako – «Oluja je imala više elemenata genocida nego zločin u Vukovaru». Nobilo je tako za srpski tisak iznio svoja razmišljanja o aktualnoj tužbi Hrvatske protiv Srbije i srpskom odgovoru u obliku protutužbe za koje je kazao kako misli (ili se nada) da niti jedna ni druga ne će proći na Međunarodnom sudu. Što je, ako se u obzir uzmu politički ideali i putevi odvjetnika Nobila, zapravo jedino što se u ovom trenutku od njega i može očekivati. Jer da bi se dobila šira slika i pozadina čitave priče u obzir valja uzeti čitav njegov životopis iz kojeg ćemo na ovome mjestu izvući neke najrelevantnije podatke. Dakle, u vremenu oko priznanja hrvatske samostalnosti o Nobilu se i nije moglo baš previše čuti i saznati. Kao i mnogi pripadnici starog režima koji su u istom obnašali odgovorne funkcije, Nobilo se početkom devedesetih odlučio pritajiti i pričekati što donosi «bolje sutra». A bolje sutra za njega je svanulo vrlo brzo pa je u novoj državi svoje mjesto pod (političkim) suncem tražio kao veliki zagovornik potrebe priznanja zločina koji su po njemu i njegovim istomišljenicima počinjeni s hrvatske strane.(mmb)

 

 

Protivno percepciji koju modernim civiliziranim svijetom šire ideologizirano školstvo i jednoumni mediji, da su vjera i znanost duboko suprotstavljene kategorije, katolička je crkva od početaka podržavala istraživanja u prirodnim znanostima. Naime već su rani kršćanski mislioci držali da su red i ljepota materijalnog svijeta odraz božanske ruke Stvoritelja. O takvom stavu kršćanstva svjedoči i činjenica da je prva Akademija u svijetu koja je izričito obuhvaćala prirodne znanosti, Accademia dei Lincei, osnovana 1603.g. u Rimu (London 1662.g., Pariz 1666.g.) i da joj je šesti član bio Galileo Galilei. Istina, ubrzo su neki tadašnji uskomisleći mozgovi sveli potragu za redom i ljepotom na dogmu da se Sunce okreće oko Zemlje, a ne Zemlja oko Sunca. Stoga je Galileo bio prisiljen promrmljati, tako da ga nitko ne čuje, poznati: "Eppur si muove!" Iako je papinstvo, uvažavajući rezultate dodatnih astronomskih istraživanja, u Galilejevom slučaju priznalo grješku već 1741.g., zloupotreba tog i nekolicine sličnih događaja, širenjem percepcije da Crkva samo tolerira, trpi ili se boji znanosti, a svakako da za njom zaostaje, dovela je katoličku crkvu u stoljetnu intelektualnu defenzivu s nemjerljivim posljedicama po razvoj moderne civilizacije. Umjesto da se vjera i znanost razluče i svakom čovjeku ostavi slobodni izbor da u Boga vjeruje ili ne, a onima koji vjeruju da se dozvoli u redu i ljepoti prirode prepoznati Stvoritelja i širiti svoje veselje, u modernom društvu prevladava suprotno ponašanje. (S.Barišić)

 

 

U Gospiću je 16. studenoga 2008. slavljena misa u povodu 100. obljetnice rođenja sestre Žarke Julijane Ivasić, koja je mučki pogubljena od komunističke vlasti strijeljanjem uza zid kapele svete Marije Magdalene na groblju u Gospiću 16. svibnja 1946. godine. Donosimo izlaganje mons. Jezerinca koji je ispričao njenu životnu priču. "Služila je u bolnicama u Gračacu, Banjoj Luci i Petrinji, a od 1939. u Otočcu, gdje se za vrijeme Drugoga svjetskog rata od bolesnika i ranjenika ni danju ni noću nije odvajala. S jednakom je ljubavlju njegovala sve ranjenike različitih sukobljenih vojska. U svakome je bolesniku i ranjeniku vidjela Gospodina Isusa. Tako je u služenju potrebnima nalazila smisao svoga života, istaknuo je biskup. "Kad su partizani 1945. godine došli na vlast, proklamirali su novu ideologiju u kojoj život jedne časne sestre nije puno značio. Život pak časne sestre koja je njegovala ranjenike, i pobjedničke i poražene vojske, nije značio ništa. Život dapače svakoga čovjeka samo je toliko za njih vrijedio koliko je koristio njihovu poretku. Sve je drugo, milom ili silom, moralo nestati. I časna sestra milosrdnica Žarka Ivasić morala je umrijeti."

 

 

Srbi i Hrvati oduvijek su bila dva vrlo različita naroda, bez obzira na teritorijalnu uvjetovanost njihovih država. Za vrijeme bivše Jugoslavije ta su dva naroda bila prisiljena živjeti u jednoj neprirodnoj situaciji, iako je ona nesumnjivo nekima odgovarala više, a nekima (Hrvatima) manje. Kroz tih dugih i mučnih desetljeća prisilnog suživota o svojim smo istočnim susjedima naučili sve što se naučiti može – kako i koliko rade, razmišljaju, koje su im želje, aspiracije, što vole, a što ili koga ne vole, štoviše mrze. Jugoslavenska priča koja je već puno puta pričala o životu Srba na račun Hrvata otišla je u povijest i tamo će nadajmo se i ostati zauvjek. Neke druge stvari koje su Srbi pokazivali kao sebi svojstvenima ovih su se godina od kad žive i funkcioniraju samostalno, možda i promijenile. No ono što se nije promjenilo, a najvjerojatnije se nikada i ne će promijeniti jest iskonska mržnja prema Hrvatima, koja danas koliko god teško za povjerovati nije ništa manja nego devedesetih u doba trajanja najvećih sukoba. A ta je mržnja plod srpske politike koja ne dopušta bilo kakva odstupanja od zadanog smjera, a to je teški nacionalizam i antagonizam prema Hrvatima koji su im po njihovim uvjerenjima vjerojatno krivi za sve što im se ikada loše u povijesti dogodilo. Ono što je posebno zanimljivo pritom jest način na koji Srbi ne dopuštaju i ne žele promijeniti mišljenje iako nemaju apsolutno nikakvih argumenata za isto te iako ih činjenice sustavno i u potpunosti demantiraju. Srbija danas ima svoju istinu o Domovinskom ratu, istinu koja je plod sprege tamošnje politike i medija kroz skoro dva desetljeća. Najbolji primjer kako se to radi jest emisija «Da možda ne» koja se (nešto slično poput Latinice u Hrvatskoj) emitira sustavno u udarnom terminu i bavi se političkim temama i to ponajviše (baš poput Latinice) temama koje su sporne između dvaju susjednih naroda. No, postoji jedna osnovna i temeljna razlika između tih dviju emisija. Naime, srpska «Latinica» ima izrazito nacionalistički predznak što se za onu «hrvatsku» baš i ne može reći.(mmb)

 

 

Otkad postoji Internet i virtualna komunikacija, pojavljivale su se razne usluge, servisi i proizvodi koji su stvarali internetske skupine korisnika koji su dijelili neki specifičan zajednički interes. Prošle se godine internetom proširio Facebook, socijalizacijski web čiji potencijal nije nitko predviđao, čak ni njegov tvorac Mark Zuckerberg. Facebook je u početku bio zatvoren za korisnike Interneta, a koristiti su ga mogli samo akademski krugovi, najprije u SAD-u, a onda i šire. Danas je podjednako zanimljiv blogerima i forumašima, a fascinantan je podatak da se na njega samo u posljednjih nekoliko mjeseci prijavilo oko 35 000 Hrvata što je zapravo nekih desetak posto ukupne hrvatske populacije koja se koristi internetom. Gotovo svi hrvatski korisnici Facebooka članovi su nacionalne mreže “Croatia” - u njoj se virtualni razgovori vode na hrvatskom jeziku, bilježe se događaji koji će se zbiti u Hrvatskoj, kreiraju se podmreže te mreže koje su karakteristične za hrvatsko društvo. Današnji «facebookovci» stekli su naviku svakodnevnog prisustva i komuniciranja na tim stranicama, a posebice je popularno učlanjivanje u zajedničke podgrupe, koje se temelje na afinitetu prema određenoj umjetnosti, sportu, ali i načinu razmišljanja i što je najvažnije politici. Naravno, nije trebalo proći puno vremena, a da takozvani upregnuti mozgovi današnjice shvate kolika je zapravo moć utjecaja i manipuliranja putem interneta kao medija, a unutar njega putem ovakvih stranica koje bilježe masovnu posjećenost. (mmb)

 

 

Religija je kroz svoja temeljna obilježja i zakonitosti ostavila snažan trag kako u razvoju društva u cjelini tako i u oformljavanju suvremenih političkih režima, ali i sociološke osviještenosti građana. Prije svega kroz svoju neumitnu transcendentnost, odnosno misao o Bogu kao biću potpuno iznad čitavog univerzuma, a zatim kroz isto tako značajnu svetost i konačnost. U predmodernom svijetu religija je osiguravala legitimnost svim aspektima društva, no s vremenom, kako su političke elite postajale sve svjesnije važnosti njenoga utjecaja postepeno dolazi do sekularizacije, odnosno dopušta se sve uži prostor za religiju u svakodnevnom životu. Analitičari političkih i socijalnih znanosti naglašavaju današnji trend davanja veće važnosti islamu spram kršćanstva, objašnjavajući to putem takozvanog fenomena prosvjeda na utjecaj zapada na društvo u cjelini. Koliko je taj trend deprivacije značaja kršćanskih simbola danas zapravo aktualan u svijetu možda najbolje pokazuje i najnoviji primjer općine Oxford u Engleskoj. Naime, Općinsko vijeće u Oxfordu odlučilo je ukinuti sve ono što podsjeća na Božić, sva slavlja od 25. prosinca i sljedećih dana bit će uključena u proslavu tzv. blagdana zimskoga svjetla.(mmb)

 

 

Ovih je dana čitava Hrvatska u svojim srcima iznova proživjela vukovarsku žrtvu. Žrtvu, čiji ponos, ali i bol nije umanjilo niti ovih 17 godina koje su mimo svih nas na neki način proletjele. Posebice se to može ustvrditi za građane Vukovara koji u svom ogorčenju zbog današnje tužne svakodnevnice koju dodatno otežava velika nezaposlenost i problematičan život, ali i suživot na samom istoku domovine, tvrde da ih se politička elita sjeti samo tog jednog dana u godini. Smije li se to dopustiti nakon svega što je taj grad i njegovi žitelji pretrpio u Domovinskom ratu? Jer, Vukovar je u ovoj današnjoj državi jedan od rijetkih simbola hrvatske borbe za samostalnost čiji dignitet još uvijek nije okaljan različitim politikantskim verbalnim malverzacijama, iako, ruku na srce pokušaja je itekako bilo. Tako su se svojevremeno pojavile razne «teorije zavjere» i priče o tome kako je Vukovar zapravo prodan grad. Ono što nikada nije objasnio jest tko ga je, zašto i zbog čega prodao? Jasno je samo da ta kao i ostalom raznorazne druge pričice koje predstavljaju varijacije na temu možemo svrstati u isti koš i potpisati ih zajedničkim autorom, koji upostalom i danas piše, po raznim tiskovinama, medijima, sije mržnju, laži i fabriciranu istinu, a to čini sustavno i predano već sedamdesetak godina....Tako su nastala «velika» sabrana djela «hrvatske» književnosti, od kojih možemo nabrojati samo neke poznatije naslove: Vukovar je prodan grad, u Vukovaru su zenge klale srpsku nejač, u Dubrovniku su palili gume za vrijeme napada, u Jasenovcu je ubijeno 700.000, a u Oluji je protjerano 250.000 Srba....I tako dalje i tako dalje.(mmb)

 

 

U jučerašnjoj emisiji Dvogled Otvorene televizije gostovali su povjesničar Ivo Goldstein i dr Slobodan Lang. U emisiji koja traje nekih sat vremena gledatelji su zapravo mogli dobiti izvrstan uvid u situaciju u kojoj se danas u društveno političkom smislu nalazi hrvatska država. Goldstein je televizijski termin pokušao iskoristiti za promoviranje svoje nove knjige o hrvatskoj povijesti 20. stoljeća ili bolje rečeno njegovoj verziji iste, no ako je suditi prema reakcijama gledatelja, ono što je izrekao i napisao nije dobilo gotovo nikakvu prođu. Izgleda da je ljudima iziritiranima činjenicom da ih mediji iz dana u dan doslovce teroriziraju filtriranom istinom o daljoj i bližoj povijesti hrvatskoga naroda prekipjelo slušati degutantne krivotvorine koje su uostalom bili prisiljeni slušati od kraja Drugog svjetskog rata pa do stvaranja samostalne hrvatske države. Goldstein je tako doživio višestruko javno pljuvanje gledatelja, vjerojatno ni prvi ni posljednji puta koje ga ni ovom prigodom međutim nije omelo u fabriciranju činjenica na goldsteinovski način.(mmb)