Od kad je demokratskih izbora u Hrvatskoj sada već gotovo dva desetljeća, hrvatski su građani navikli da se u onom ključnom, predizbornom vremenu u javnost sa svih strana iznose velike količine «prljavog rublja». U toj se hrpi naravno uvijek svašta nađe – od raznoraznih vijesti, informacija, nekih istinitih, nekih poluistinitih, a nekih samo tendencioznih. I normalno je da je tako, jer tako je svugdje u civiliziranom svijetu, pogotovo pred izbore. Ono što je već manje uobičajeno, i više bi se moglo nazvati «hrvatskim specijalitetom» jest činjenica da se afere o kojima se piše argumentirano i potkrijepljeno, nakon što izbori prođu, jednako tako brzo i zaborave i smetnu s uma. Tako će najvjerojatnije biti i s onom, o kojoj je vezano uz kandidata za zagrebačkog gradonačelnika Josipa Kregara, devet godina nakon što se dogodila iz određenih razloga baš sada dobio priliku progovoriti Pere Smiljanić, donačelnik bivše službe Financijske policije Ispostave Zagreb – iako je zbog te istrage koju je proveo u udruzi Posmrtna pripomoć još 2000. godine ostao bez posla.(mmb)

 

 

Da je netko nekom nesrećom pao u komu prije tridesetak godina, pa se probudio u nedjelju 26. travnja 2009. mislio bi da je duboko spavao samo nekoliko dana. Jer na prvom programu Hrvatskoga radija mogao je čuti govor Stipe Mesića u Jasenovcu, koji se ni po čemu nije razlikovao od sličnih govora u olovnim komunističkim vremenima, u doba hrvatske neslobode. Dan poslije dnevne novine su, kao i u ona vremena, donijela iscrpna izvješća, «Večernji list» čak je tiskao govor u cijelosti, ne nalazeći u njemu ništa čudno – tek je upozorio na osobe na koje je drug Mesić mislio, a nije ih imenovao. «Jutarnji list» je donio naglaske iz govora, a tek je sljedeći dan komentator Butković oprezno opazio da se radilo o lošem i politički nepristojnom govoru, no kolumnu je brzo skrenuo na Sanadera i njegovo plašenje birača komunizmom. Treba dakle reći, barem na internetskim stranicama Hrvatskoga kulturnog vijeća (koje se doista pretvaraju u novi dnevni list) da se radilo o govoru koji dolazi iz dubine totalitarnoga svjetonazora jedne bjesomučne spodobe koja je do sada neobjašnjenim inženjeringom svojedobno instalirana na položaj predsjednika Republike Hrvatske – na nesreću naše domovine i na sramotu onih politički nezrelih birača koji su podlegli pogromaškoj atmosferi početkom 21. stoljeća. (H.Hitrec)

 

 

Predsjednik Stjepan Mesić u nedjelju je 26. travnja 2009. na komemoraciji povodom 64. obljetnice proboja logoraša u Jasenovcu još jednom svim građanima Hrvatske u «punom sjaju» pokazao svu jad i bijedu politike koja iza njega stoji i koju već godinama sustavno i uporno zagovara. Mesić uoči predstojećih lokalnih i predsjedničkih izbora izgleda nije želio propustiti prigodu iskoristiti svoj zadnji službeni posjet Jasenovcu u funkciji predsjednika države kako bi se još jednom «obračunao» s hrvatskom prošlošću, a sve u čast jedne propale, zločinačke ideologije. Tako se ne znamo po koji put predsjednik Republike Hrvatske na krajnje zadrti način politički obračunao sa svim nevinim žrtvama Bleiburga i Križnog puta, ali čineći to iz Jasenovca, obezvrijedio je i ponizio ujedno na najgrublji način i žrtve kojima je tamo dignut spomenik. Mesić se tako, kao da živimo u komunističkom vremenu, koristeći krilaticu iz Španjolskog građanskog rata (neće proći), pravim revolucionarnim riječnikom obrušio na one koji, po njegovim riječima «pod krinkom obračuna s komunizmom, zapravo do kraja i jednom za svagda – osobito u očima mlade generacije – kompromitiraju antifašističke borce, ali i žrtve fašizma». Na žalost, svaka je Mesićeva teza iz jasenovačkog izlaganja samoj sebi zapravo najbolja antiteza, odnosno, da bi se do prave istine došlo potrebno je tek svaku njegovu misao jednostavno – obrnuti.(mmb)

 

 

Tekuća kampanja kojom se traži besplatno visokoškolsko obrazovanje po već ustaljenom hrvatskom političkom obrascu zaobilazi sva stvarna pitanja koja se tiču problematike visokog školstva i svodi ih na ono što inspiratori te kampanje smatraju razumljivim studentskoj populaciji. Pa se tako dogodilo da se visokoškolski problem demagoški trivijalizira na zahtjev za opće besplatno obrazovanje.(S.Barišić)

 

 

Studenti zagrebačkog Filozofskog fakulteta okupljeni u Nezavisnu inicijativu za pravo na besplatno obrazovanje ovog su ponedjeljka započeli s blokiranjem nastave i to će činiti sve dok se potpuno ne ukinu školarine za sve oblike visokog obrazovanja. Njihovi su zahtjevi naravno opravdani jer školarine čija visina iz godine u godinu kontinuirano (za razliku od prosječnih plaća i hrvatskog standarda) rastu. Ti su iznosi već sada stavka koja itekako opterećuje kućni budžet njihovih obitelji, prisiljenih uzimati zajmove, koji se za razliku od studentskih kredita u većini razvijenih zemalja otplaćuju uz gotovo lihvarske kamate. Naravno, u tim istim zemljama koje volimo uzimati kao uzor, sveučilišna diploma također predstavlja svojevrsnu kartu ili ulaznicu za takozvani «bolji život». Život koji podrazumijeva dobro ili vrlo dobro plaćen posao, koji logikom stvari omogućuje zadovoljavanje svih drugih, barem egzistencijalnih potreba. U Hrvatskoj tako nije. U Hrvatskoj diploma još uvijek ne znači da se mjesecima nakon dobivanja iste mladi ljudi (osim ako se ne radi o sretnicima čije su profesije uvijek tražene) ne će naći u situaciji «obijanja» raznoraznih natječaja, od kojih je veliki dio njih ionako tek formalno raspisan, a ako nakon niza ponižavajućih odbijenica posao i dobiju, plaća često nije adekvatna stupnju naobrazbe i ne omogućava baš ništa više od pukog preživljavanja, kako se u narodu voli reći «od prvog do prvog». No bez obzira na apsolutnu opravdanost zahtjeva studenata za besplatnim obrazovanjem, ti isti zahtjevi su istodobno naravno i nemogući. A zašto je tome tako?(mmb)

 

 

Izglednom mogućnošću prihvaćanja «kompromisnog prijedloga» koji je ministrima vanjskih poslova Hrvatske i Slovenije Gordanu Jandrokoviću i Samuelu Žbogaru, tijekom niza sastanaka održanih u srijedu u Bruxellesu predstavio europski povjerenik za proširenje Olli Rehn, još jednom se zorno demonstriralo da za Hrvatsku, barem dok je vodi sadašnja politička «elita» ne vrijede isti zakoni i pravila koja vrijede za ostale zemlje civiliziranoga svijeta. Sada već gotovo desetogodišnja «vladavina» određenih političkih struktura u Hrvatskoj svjetskim je moćnicima jasno dala do znanja po kojem principu funkcionira – tražite i dati će vam se. Hrvatski su političari (ako uopće zaslužuju da ih se tako zove) do sada pristali na sve ustupke odnosno ucjene pridošle iz EU, kako bi se na bilo koji način i kroz bilo koju rupu u istu ugurali i to je kratko i jasno jedina dosljednost koju su pokazali tijekom svojih mandata. Stoga, nikoga ne bi previše trebala čuditi činjenica, kako je politička «elita» i ovoga puta pristala na većinu slovenskih «dobrosusjedkih» prijedloga.(mmb)

 

 

Već nekoliko dana svjedoci smo studentskog štrajka na zagrebačkome Filozofskome fakultetu. Štrajk se do sada odvijao isključivo na Filozofskome fakultetu, ali prema najavama proširiti će se i na Fakultet političkih znanosti i druge fakultete diljem Hrvatske. Sam štrajk započeo je opstrukcijom ispita iz engleskog jezika, nakon čega su studenti prekinuli nastavu, okupirali fakultet te organizirali edukativne aktivnosti i predavanja. Studentski zahtjevi odnose se na besplatno školovanje, a potporu u tome dobili su i od svojih profesora. Prema izjavama vođa ove studentske pobune od zahtjeva se neće odstupiti.(D.Dijanović)

 

 

Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija u ponedjeljak je promijenilo preporuku hrvatskim državljanima za putovanje u Veliku Britaniju i sada im savjetuje oprez zbog mogućih terorističkih napada u toj zemlji. Vijest je to koja zapravo u bilo kojoj državi čija se vlast  prvenstveno brine oko vlastitih nacionalnih interesa, i ne bi smjela iznenađivati. No, budući da smo mi Hrvati od svake vlasti nakon 3. siječnja 2000. samo doživljavali poniženja u svezi vanjskopolitičkih poteza, ova vijest izaziva zadovoljstvo, a kod onih optimističnijih čak i budi nešto, što bi se u slučaju još ovakvih poteza moglo nazvati i nadom. (djl)