Rezultati lokalnih izbora održanih u nedjelju 17. svibnja 2009. najavljuju da se unutar hrvatskog biračkog tijela događaju ozbiljni pomaci. Ako bi se u dvije ili tri rečenice htio dati kratak i sažet presjek rezultata na nacionalnoj razini, zaključak bi bio da je HDZ nekako izbjegao katastrofu, pri čemu iz toga SDP nije izvukao nikakvu korist, dok su znatan iskorak učinile pojedine nezavisne liste i kandidati. Drugim riječima, iz rezultata lokalnih izbora mogu se iščitati naznake ozbiljnijih promjena sada već duže vremena ustaljenog sustava podjele izbornog «kolača» između dvije najveće političke stranke u Hrvatskoj, HDZ-a i SDP-a. No, uzroci i posljedice, a možda i opipljiva predviđanja mogućih trendova na izborima koji će tek uslijediti postaju još jasnije ako se pažljivo razmotre uzroci i posljedice većeg ili manjeg uspjeha ili neuspjeha pojedinih političkih opcija na netom održanim lokalnim izborima. Za početak, ono što se malo spominje po medijima dan iza održanih izbora je to što je odaziv na izborima bio je tek oko 50 posto, iako su izbori bili personalizirani i zbog toga barem na papiru privlačniji glasačima. No, krenimo redom.(mmb,mm)

 

 

Ove subote, saborski zastupnik i član predsjedništva HDZ-a, prof. dr. Andrija Hebrang u svojstvu izaslanika predsjednika Hrvatskog Sabora održao je na Bleiburškom polju vrlo oštar govor na temu skrivanja i prikrivanja komunističkih zločina. Činjenica da su upravo njemu predsjednik stranke Ivo Sanader i najuže HDZ-ovo vodstvo tijekom ovogodišnjeg obilježavanja obljetnice Bleiburške tragedije dali priliku reći ono što mnogi već odavno žele čuti navodi na misao kako bi prof. dr. Andrija Hebrang zapravo mogao biti HDZ-ov kandidat na predstojećim predsjedničkim izborima. A sudeći po onome što su hrvatski mediji izvijestili, Hebrang je svoju priliku u potpunosti iskoristio i izrekao ono što se već godinama očekivalo od nekog visoko pozicioniranog političara u Republici Hrvatskoj, odnosno visokog HDZ-ovog dužnosnika.(mm)

 

 

Građanska udruga Grozd (Glas roditelja za djecu) pokrenula je građansku inicijativu “Roditelji biraju” (www.udruga-grozd.hr/roditeljibiraju) kojom građani šalju elektronska pisma ministru znanosti, obrazovanja i športa dr. Draganu Primorcu i predsjedniku Vlade RH dr. Ivi Sanaderu u svezi programa zdravstvenog odgoja u hrvatskim školama. Inicijativi možete pomoći putem navedene web adrese Inicijative. Kao što se može pročitati iz popratnog pisma udruge Grozd, Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa izbacilo je zdravstveni odgoj iz škola nakon izrazito uspješno provedene eksperimentalne nastave u hrvatskim školama. Razlog izbacivanja je jasan, posljedica je pritiska na Ministarstvo i ministra od strane Foruma za slobodu odgoja. Naime, učenici su, odnosno njihovi roditelji, mogli birati između programa udruge Grozd i programa Foruma za slobodu odgoja. Program udruge Grozd izabralo je 88,72% polaznika, a onaj Foruma 11,28%. A u Hrvatskoj je, naravno, 11,28% više i jače nego 88,72%. (djl)

 

 

 

„Zahvaljujući“ današnjim medijima, svakog dana na TV-u, onako uz ručak ili kavu, uživo gledamo neke ratove. Ili Rusi nekoga napadaju ili Amerikanci … ili Izraelci. I tako, uz ručak ili kavu, gledamo kako ginu djeca, žene, starci, stotine njih…tisuće. U ime demokracije. I nikome ništa, sve je to za opću korist i mir u svijetu. I onda se tamo negdje na Blakanu u nekoj Hrvatskoj, dogodi slijedeće ... Jedan heroj na jednom mostu brani svoj grad od hordi koje se spuštaju s brda, iz šume… Brani svoj grad, narod, obitelj, svoju Domovinu. U toj borbi ubije 13 neprijatelja. Kakav heroj! (www.uhd91.com)

 

 

U zadnjoj emisiji Nedjeljom u dva Hrvatske televizije, urednika i voditelja Aleksandra Stankovića, gostovao je Josip Boljkovac, bivši ministar unutarnjih poslova Hrvatske, bivši gradonačelnik Karlovca i nositelj partizanske spomenice. Ne bismo se osvrtali na tu emisiju, budući da smo već navikli da u njoj gostuju osvjedočeni “prijatelji” Hrvatske i Hrvata, poput nedavno Lepe Brene ili Aleksandra Tijanića, ali je u toj emisiji ostvarena još jedna bezočna manipulacija o našoj povijesti, i nedavnoj i onoj malo daljoj, ovaj put u režiji Josipa Boljkovca i Aleksandra Stankovića.(djl)

 

 

Od kako je ovih dana Hrvatska biskupska konferencija (HBK) objavila poruku biskupa u kojoj vjernicima poručuju kako neposredno predstojećim lokalnim izborima u Hrvatskoj treba pristupiti savjesno i odgovorno od strane većine medija i dežurnih društvenih dušobrižnika podigla se velika prašina. Najglasnija u svojoj «zgroženosti» ponašanjem Crkve i ovoga je puta bila «Bogata udruga građana» u javnosti poznatija kao Gong. Gong u informativnim emisijama Javne televizije koje su o navedenoj temi u ponedjeljak izvijestile dobio jednaku ili veću minutažu nego sami biskupi i ono što su oni građanima poručili, kao da je autoritet Gonga i Crkve uopće primjereno stavljati u istu ravan. O dosljednosti spomenute Udruge dovoljno pak govori podatak da unatoč velikoj galami koju su digli na račun biskupa ni najmanju zabrinutost ni oni, a ni Izborna komisija na čelu s predsjednikom Vrhovnog suda Brankom Hrvatinom nisu pokazali zbog još prije više tjedna najavljenog sindikalnog prosvjeda koji bi se trebao održati baš na sam dan predizborne šutnje. Nije li to upravo najbolji primjer zlouporabe autoriteta i političke manipulacije, odnosno negacije i nepoštivanja samog smisla demokracije - jer dok jedni mogu vikati i za vrijeme izborne šutnje, drugi moraju šutjeti - uvijek.(mmb)

 

 

U svom prvom komentaru na nepravomoćnu presudu Branimiru Glavašu i ostalima optuženima premijer Ivo Sanader nije imao ništa drugo za reći nego upasti u potpunu kontradikciju unutar samo dvije rečenice. Prvo je kategorički odbio tvrdnje po kojima se izvršna vlast uplitala u sudski postupak, jer u Hrvatskoj postoji "trodioba vlasti", da bi onda u sljedećoj rečenici optužio sudsku vlast da se visinom kazne i vremenom kada je izrečena izravno miješa u lokalne izbore. A budući da se Sanader nije uhvatio tamo gdje ga ne peče, i budući smo i mi već odavno dojma kako se u slučaju Glavaš sudska vlast bavila prvenstveno politikom umjesto pravdom, možemo samo zaključiti kako je Sanader izgubio još jednu bitku u nizu. Zapravo, sve nam više postaje jasno da Sanader gotovo više i ne vlada Hrvatskom, već predstavlja samo zgodan paravan za politiku koja je započela 2000. godine. Sanader je još tu kako bi možda ponekom svome poslušniku osigurao ponegdje poneki upravni odbor, a jedinu vlast koju trenutno u stvarnosti ima je ona unutar HDZ-a. U to smo se uvjerili i sami, u inače srdačnim kontaktima s više HDZ-ovih dužnosnika na lokalnoj razini, koji se iskreno boje surađivati čak i s našim Portalom na nepolitičkim temama kako se ne bi zamjerili središnjici.(mm)

 

 

Dolaskom trećejanuarske družine na vlast 2000 g. vanjskopolitička strategija RH bitno se mijenja. Hrvatska navodno postaje moderna zemlja spremna «suočiti se s prošlošću» i pohrliti u dvore svete Europske unije. Kao nužan preduvjet prema rajskim EU dvorima poglavito se počinje naglašavati potreba «suradnje» i «dobrosusjedskih odnosa» sa Srbijom. Pa kome je to u interesu da dvije susjedne zemlje budu zavađene i neprijateljski nastrojene, pitali su se tada vladajući političari. Dosta je bilo primitivnog nacionalizma, čobanskog desničarenja i izolacionizma!, vrištale su tadašnje medijske naslovnice. Ulazak hrvatske u EU, taj najveći vanjskopolitički cilj RH (kojemu se mora podrediti i čitava unutarnja politika, bez obzira na činjenicu da bi vanjska politika trebala biti u službi unutarnje politike), iziskuje i velike napore i odricanja. I stoga je RH, da bi ušla u EU, bila i jest «spremna podnijeti svaku žrtvu». «Suočavanje s prošlošću» prva je od njih.(D.Dijanović)