U utorak popodne, 23.lipnja 2009. pokopano je na zagrebačkom Mirogoju tijelo akademika Dalibora Brozovića, koji je ovaj svijet napustio nekoliko dana ranije. Nazočni su bili njegovi kolege jezikoslovci, ali i podosta brojni političari. Niz govora započeo je akademik Petar Šimunović, podsjećajući tko je bio Brozović (rođen 1927.) i što je učinio za hrvatsku lingvistiku u teorijskim proučavanjima jezične standardnosti, u pronicanju baltičko- slavenskih jezičnih veza, u dijalektologiji i povijesti hrvatskoga jezika. Govornici iz Zadra opisali su dugo i razbuđujuće djelovanje Dalibora Brozovića u tom gradu, esperantisti su posvjedočili Brozovićevo nagnuće prema esperantu, naglašena je uloga akademika Brozovića u vođenju Hrvatsko-bugarskoga društva, a Vladimir Šeks je iznenađujuće pribranim riječima govorio o Brozovićevoj ulozi u stvaranju hrvatske države.(H.Hitrec)

 

 

Ako bi se bilo kome od nas postavilo pitanje da bez razmišljanja nabrojimo pet ljudi čija su imena obilježila Domovinski rat, jedno od njih u većini slučajeva zasigurno bi bilo ime Janka Bobetka. Bobetko je nakon teške bolesti preminuo prije šest godina, no njegove zasluge u stvaranju samostalne Hrvatske ostat će zabilježene vječno. Riječ je o čovjeku koji je u svojim se mladim danima 1941. pridružio prvoj antifašističkoj postrojbi okupirane Europe, Prvom sisačkom partizanskom odredu u šumi Brezovica pored Siska. Sudjelovao je u Hrvatskom proljeću 1971. godine, zbog čega je onda odlukom Josipa Broza Tita izbačen iz JNA. 1992. postaje načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. No, ni sudjelovanje od prvih dana u antifašističkom pokretu, ni najviše dužnosti tijekom Domovinskog rata nisu bile dovoljne da se stožernog generala Janka Bobetka poštedi sramotne haške optužnice o "zajedničkom zločinačkom pothvatu" koja je dobrim dijelom zakuhana u Hrvatskoj. Tek je dragi Bog bio milostiv, i pozvao ga sebi prije nego što će biti potpuno izdan. (mmb)

 

 

Hrvatska samostalnost – uobličena u krilatici «ni sa Bečom, ni sa Peštom» - temeljna je političko-ideološka odrednica Stranke prava koju su 1861. g. osnovali Ante Starčević i Eugen Kvaternik. Pravaški politički program podrazumijevao je, dakle, potpunu samostalnost i neovisnost hrvatskoga naroda. (D.Dijanović)

 

 

Kad je početkom 2009. započela primjena zakona o zabrani rada nedjeljom trgovcima (u dijelu godine izvan turističke sezone), mišljenja su bila podijeljena. Mnogo je ljudi bilo oduševljeno, posebice onih čiji je obiteljski život izravno trpio zbog obveze da se nedjelja provede na radnom mjestu za u pravilu mizerna primanja. Dovoljno je o tome bilo razgovarati sa bilo kojom prodavačicom u bilo kojem dućanu s robom široke potrošnje. Sretna je bila i Crkva, koja se za donošenje spomenutog zakona svojim nezanemarivim autoritetom zalagala dugi niz godina. Jedini koji su bili nešto manje oduševljeni jest bio dio političke opozicije, uvozni lobi, i posebice, predstavnici stranih trgovačkih lanaca.(mmb,mm)

 

 

Informacijsko-komunikacijska revolucija neupitno je radikalno transformirala društvene i međuljudske odnose. Omogućila je bolju povezanost među ljudima, državama i kontinentima, lakši pristup informacijama, nove i efikasnije metode rada, a samim time stvorila je i pretpostavke za proces globalizacije. Uza sve svoje prednosti ona međutim donosi i mnoge negativne posljedice. Glavni akteri globalizacije – a to su neprijeporno velike multinacionalne kompanije koje su praktički postale surogat za države-nacije – kontroliraju većinu svjetskih medija, stoga je kritičko i objektivno sagledavanje svih aspekata globalizacije (posebice onih negativnih), bez obzira na često proklamiranu demokraciju koja podrazumijeva slobodu govora, u medijima vrlo rijetko.(D.Dijanović)

 

 

Prošlotjedni prosvjedi hrvatskih ratara i stočara, te teški pregovori kojisu u tijeku između ratara, hrvatske Vlade i otkupljivača ratarskih kultura (uprvom redu mlinara) dokazuju da stanje u poljoprivredi, odnosno barem u njenomvećem dijelu nije dobro. Problemi u hrvatskoj poljoprivredi postoje odavno.Treba reći da je mnogo problema naslijeđeno iz razdoblja komunizma, da mnogi odnjih, poput pitanja vlasništva poljoprivrednog zemljišta nisu riješeni (a biloje vremena nakon rata), ali su uzroci mnogih nevolja, da tako kažemo,“suvremeni”. Isto tako treba reći da ima grana poljoprivrede u kojima jesituacija mnogo bolja, usudili bismo se reći vrlo dobra u usporedbi sproizvodnjom žita, mlijeka i ulja. (djl)

 

 

Ljudi koji sebe nazivaju šišmišima, slušaju noću Treći program Hrvatskoga radija. Dragocjen je to program, koji televizijskim zabavama i krimenima usuprot – njeguje zaboravljenu intelektualnu zabavu, uzvišeniju igru duha, dostojnost i dostojanstvo uma, otkrića drugih svjetova ili iznenađujućih tumačenja ovoga svijeta u kojemu nam je živjeti. Od 1991. godine uređivao je novinar i urednik Ratimir Vince mozaičnu emisiju «Refleski i refleksije» i unutar nje rubriku «Riječ života» u kojoj su katolički teolozi tumačili nedjeljna Evanđelja, te je tako s vremenom nastala cijela antologija blistavih eseja u kojima su slušatelji upoznavali i do tada u nas uglavnom nepoznata djela kršćanskih filozofa 20. stoljeća. Dio tekstova objavljenih na Trećem programu HR-a od 1997. do 2002. tiskan je sada u knjizi «Kršćanska misao XX. stoljeća», kao i izbor iz djela pedesetak najvažnijih kršćanskih mislioca u prošlom stoljeću. Knjigu je uredio Ratimir Vince, a pogovor napisao Zdravko Gavran.(H.Hitrec)

 

 

Prosvjed dijela hrvatskih poljoprivrednika završen je nakon dogovora predstavnika poljoprivrednika s dvoje potpredsjednika hrvatske Vlade. Naoko lijepa vijest, ali samo naoko. Traktori su, istina, napustili Zagreb, prosvjednici se vraćaju svojim kućama i svojim poslovima, Vlada je odahnula. Sve je to, međutim, samo privid, samo naizgled su seljaci dobili što su tražili. Ostali su ogromni problemi, koji traju odavno, a koji su samo pogoršani situacijom u koju je hrvatska poljoprivreda, i ne samo ona, dovedena tzv. «približavanjem Europskoj Uniji i usvajanjem europskih standarda», na način na koji to čine hrvatske vlade od 2000. godine, dakle od potpisivanja Pakta o stabilizaciji i pridruživanju EU. Ovaj je put razlog prosvjeda bilo mlijeko, njegova cijena. Naime, otkupna je cijena mlijeka pala s više od 3 kune na oko 2 kune, pa su uspaničeni proizvođači mlijeka pristali u pregovorima s predstavnicima hrvatske Vlade na zaštitnu cijenu od 2 kune i 20 lipa po litri mlijeka, bojeći se da bi mogli «dobivati» za litru mlijeka i daleko manje.(djl)