Detalji

Objavljeno: 07. listopada 2009.

Više se po medijima i ne govori o samim nedjeljnim događajima, svu pažnju ljudi mediji usmjeravaju na Olivera Knezovića koji je priznao da je ubio Vedrana Puljića. Pa tako izlazi da je najvažnija stvar da je Oliver Knezović bio član Kažnjeničke bojne, da ga na ponovnu predaju nagovara general HVO-a Stanko Sopta (što je već jučer bilo demantirano, što uopće ne smeta novinara Jutarnjeg lista da objavi svoj uradak), nude se video snimke (vidjeti današnji Jutarnji list) na kojima puca policajac, a da se nigdje ne daje kronologija nedjeljnih događanja u Širokom Brijegu. Uz potpunu medijsku blokadu kojoj su izloženi Hrvati u Bosni i Hercegovini, “istinu” donose državni tj. “bošnjački”, a zapravo muslimanski mediji, a u promicanju takve “istine” zdušno im pomažu i hrvatski dnevnici, posebice Jutarnji list. Tu je medijsku blokadu donekle razbila sinoćnja emisija Otvoreno Hrvatske televizije urednice Hloverke Novak-Srzić.(djl)

Detalji

Objavljeno: 06. listopada 2009.

Može se slobodno reći kako je trakavica s pitanjem hoće li se ili ne Milan Bandić kandidirati za predsjednika Republike Hrvatske postigla prvorazredni marketinški uspjeh. "Važnost" i "napetost" sadržana u ovom pitanju kulminirala je do takvih granica da je zagrebački gradonačelnik prošli tjedan morao otvoriti dušu i priznati kako ga pet od osam građana zaustavi i pita o njegovim predsjedničkim planovima, a da je njemu najvažnije moliti Boga za zdravlje i ujutro se zdrav probuditi. Briljantno. Napetost ostaje, a da bi saznali kako će se priča završiti morat ćemo se moliti zajedno s Bandićem. Štoviše, stvara se osjećaj kako je prava šteta da se u isto vrijeme ne može biti predsjednikom i gradonačelnikom. Gdje bi nam onda bio kraj! Koliko toga Zagreb ne bi trebao izgubiti da bi Hrvatska dobila! Ili to ide nekako obrnuto?(mm)

Detalji

Objavljeno: 05. listopada 2009.

Aktualni predsjednik RH Stjepan Mesić ono malo predsjedničkog mandata što mu je još ostalo uporno koristi za provođenje političkih poteza i davanje izjava koje će Hrvatsku - barem još neko vrijeme zasigurno ostaviti podalje od Europe, i što je još gore, u opasnoj blizini Zapadnog Balkana. Danas, više nego ikada, a nakon niza godina njegove «vladavine iz sjene», može se ustvrditi da nas je upravo takva politika njega i njegovih političkih istomišljenika kojima su puna usta Europe dok istovremeno u džepu stišću fige, dovela u nezavidnu vanjskopolitičku situaciju. Nabrajati sve dvostruke poteze i politikantska blefiranja mnogih hrvatskih političara na ovome mjestu nije potrebno, uostalom, većina naših čitatelja je s istima itekako dobro upoznata. Možda se zgodno samo prisjetiti onih koji su obilježili sam početak Mesićevog predsjednikovanja, do ovih današnjih najsvježijih bisera u nizu, kojima se čitava Mesićeva politička priča zaokružuje u jasnu cjelinu. Početak je naravno vezan uz Mesićeva osobna svjedočenja u Haagu i činjenice da su dokumenti s oznakom «državna tajna» mimo procedure završili u Haagu, što bi se u svakoj demokratskoj državi zapadnoga svijeta (koje Mesić tako često spominje) javno osudilo, dok je u RH situacija posve obratna, a Mesić se svojom politikom još hvali i ponosi.(mmb)

Add a comment Add a comment         Opširnije...

Detalji

Objavljeno: 04. listopada 2009.

Da sa Slovencima i Srbima imaju puno zajedničkih točaka kada su Hrvatska u pitanju smo znali, a da nas u to uvjere još jednom potrudile su se ovog vikenda vodeće slovenske tiskovine i srbijanski predsjednik Boris Tadić. U razgovoru za Delo i Dnevnik, povodom njegova ovotjednog posjeta Ljubljani, Tadić nije skrivao kako mu se slovenska izmišljotina s načelom pravednosti jako svidjela i kako bi ju trebalo primijeniti i na razgraničenje između Hrvatske i Srbije na Dunavu. Kako je krenulo, ne bi se čudili da prepuštanje hrvatskih riječnih otoka na lijevoj strani Dunava postane još jedan od uvjeta za ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju. Sada, pitanje koje se samo po sebi nameće je kako to da smo baš toliko jadni i nikakvi da je pravičnost u našim međunarodnim odnosima zapravo sinonim za hrvatsko popuštanje? Odgovor je jednostavan - problem leži unutar kuće. Naime, u Hrvatskoj smo dozvolili da nam se i s ekrana državne televizije tumači kako su naši građani fašistoidni, kao neki dan u Otvorenom, pa što bi onda mi više htjeli.(mm)

Detalji

Objavljeno: 02. listopada 2009.

28. rujna, u najgledanijoj političkoj emisiji Federalne TV «60 minuta» (BiH-Federacije), urednika Bakira Hadžiomerovića objavljen je prilog o početku rata u BiH između Bošnjaka i Hrvata. U tom prilogu novinara Damira Kaletovića izrijekom se kaže da je rat počeo 26. siječnja 1993. godine napadom Armije BiH na hrvatsko selo Dusina u zeničkoj općini kada je masakrirano 10 civila, od toga jedan Srbin koji se sklonio zajedno sa suprugom u tom selu (bila je to VII. muslimanska brdska brigada čijim drugim bataljunom je zapovijedao Šerif Patković zvani geler, danas ministar branitelja….?). Dakle, neistina-laž je da je rat počeo sredinom travnja napadom na Ahmiće. Svi novinari koji rade priloge za tu emisiju su odreda Bošnjaci-Muslimani. Ovaj članak ali i čitavu emisiju trebali bi dobro pregledati 'zagovornici' hrvatske agresije na BiH, redom: Mesić, Pusićka, Kajin, Manolić, Banac, Bilandžić, i kolumnisti tipa Denisa Kuljiša.(D.Kalafatić)

Detalji

Objavljeno: 01. listopada 2009.

Večernji list iz «pouzdanih» je izvora saznao kako je Švicarska, ali navodno i ne samo Švicarska nego i ostale zemlje Schengenskoga prostora, iz još nerazjašnjenih razloga zabranila ulazak Marku Perkoviću Thompsonu u razdoblju od tri godine. Takvu odluku potvrdio je navodno i Michele Cercone, glasnogovornik potpredsjednika Europske komisije. S druge strane, menadžer hrvatskog pjevača Zdravko Barišić izričito tvrdi kako se radi samo i jedino o Švicarskoj, u kojoj je Thompson trebao održati koncert za tamošnje Hrvate 3. listopada, a zašto je takva odluka uopće donesena istražuje i hrvatsko veleposlanstvo koje po nalogu ministra Jandrokovića pokušava razjasniti stvari. Ne radi se naravno ni o kakvoj posebnoj Jandrokovićevoj sklonosti pjevaču, jer se ministar odmah ogradio kazavši kako bi se takva «akcija» poduzela za svakog hrvatskog državljana sa sličnim problemom. Odluka švicarskih tijela nije argumentirana apsolutno ničime, osim strahom od mogućih nereda – navodno zbog tučnjave koja je u Luzernu izbila u vrijeme Markova tamošnjeg nastupa prije dvije godine, iako niti nadležna tijela niti mediji nisu jedan događaj nužno povezali s drugim. Zanimljivo je i to da je spornu zabranu navodno donio tamošnji Ured za migraciju, iako je potpuno nejasno u skladu s kojim ovlastima, osim ako je Thompson podnio zahtjev za državljanstvom ili azilom, što je naravno u sferi znanstvene fantastike. Sve ostale okolnosti koje su mogle dovesti do aktualne zabrane, vjerojatno su jasne čak i površnim pratiteljima dnevnopolitičkih zbivanja u Hrvatskoj.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 30. rujna 2009.

Nakon što su odvjetnici generala Ante Gotovine doslovno raskupusali optužnicu i zaključili svoju obranu skrativši pri tome listu svjedoka obrane na pola, haaško suđenje za zajednički zločinački pothvat ušlo je, kao završetak farse, i u predizborne vode. No, za početak, što se tiče obrane generala Gotovine treba reći kako nikakvih zabuna nema. U Zagreb je u ponedjeljak 28. rujna stigao glavni Tužitelj reciklirati iznova i opet famu o nepostojećim topničkim dnevnicima, ne bi li se ipak izmišljeno i imaginarno pretjerano granatiranje Knina prišilo političkim igrama prvom na optuženičkoj klupi. Dobro, to će proći kako će proći, ništa nas ne može zapravo uvjeriti da generalu Gotovini nije već napisana presuda. Ono oko čega se ovdje spotičemo i o čemu ćemo govoriti je način na koji se sada nastavlja suđenje. I da odmah bude potpuno jasno prije nego što nastavimo s onim što imamo za reći, za svu trojica, Gotovinu, Čermaka i Markača, stoji da nikada nisu trebali otići u Haag, jer pod ovim zemaljskim nebom za to nema i nije bilo ikakvog povoda, osim najvulgarnije politike.(mm)

Detalji

Objavljeno: 30. rujna 2009.

O krizi hrvatskih medija, koja se manifestira u galopirajućoj poplavi korupcije, žutila, senzacionalizma, neprofesionalizma i nedostatku minimuma objektivnosti, mnogo je toga već rečeno i napisano. Ta je kriza posebno vidljiva u tiskanim medijima, gdje prvenstveno mislimo na dnevne novine. Bez imalo okolišanja, odmah valja postaviti pitanje: postoje li u Hrvatskoj ijedne ozbiljne dnevne novine koje na profesionalan i nepristran način informiraju hrvatske građane o politici, gospodarstvu, kulturi i svjetskim zbivanjima, imajući pritom u vidu zaštitu nacionalnih interesa?(D.Dijanović)