Detalji

Objavljeno: 28. veljače 2010.

Izbor savjetnika predsjednika dr. Ive Josipovića jasno ukazuje na nastavak kontinuiteta politike kakva se u Hrvatskoj provodi od 2000. g., a koja se jednostavno može opisati servilnom politikom koja ponavlja dvaput skupo plaćene pogrješke iz prošlosti gradeći u formi Zapadnog Balkana nadomjestak za razbijenu Jugoslaviju. S obzirom da su o savjetnicima Ive Josipovića mediji posljednjih dana opsežno pisali, osvrnut ćemo se ovdje samo na neke od njih koji nam se čine najzanimljivijima, posebno u kontekstu regionalnog povezivanja i dobrosusjedskih odnosa.(D. Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 28. veljače 2010.

Nije bilo supstancijalne pogrješke u tekstu predsjedničke prisege koju je urbi et orbi izgovorio Ivo Josipović na trgu sv. Marka 18. veljače 2010., mišljenje je šefice Ustavnog suda Jasne Omejec. Josipović je umjesto „Republike Hrvatske“ prisegnuo samo s „Republika“ ili „republika“. U osnovnoj školi nastavnica bi učeniku rekla – sjedni, jedan, ponovi lekciju. Ali kad je u pitanju funkcija Predsjednika Republike Hrvatske, onda nema „supstancijalnih“ problema, jer je važno da je pri potpisivanju nalivpero funkcioniralo, da su cvjetni aranžmani postavljeni, pola milijuna kuna je ipak pronađeno iz pričuvnih sredstava države, k tome supruga i kćer stajali su točno tamo gdje im je Ustavni sud odredio. Supstanca forme pobijedila je supstancu sadržaja. Bila je to „inauguracija“, odnosno ustoličenje.(N. Piskač)

Detalji

Objavljeno: 25. veljače 2010.

Kako prenosi Večernji list, u intervjuu za beogradski tjednik 'Vreme' oglasio se srbijanski predsjednik Boris Tadić izjavom da ne bi bilo dobro da Haaški sud oslobodi generala Antu Gotovinu zbog nedostatka dokaza. Dakle, general Gotovina je kriv, samo se ne smije dogoditi da ga se oslobodi zbog toga što Hrvatska ometa sudski proces ne dostavljaju Sudu sve tražene dokumente. Naravno, radi se o izmišljenim topničkim dnevnicima. Izjava sama po sebi predstavlja pritisak na Haaški sud, odnosno potpada pod 'nepoštivanje Suda', zbog čega su već bili kažnjeni neki Hrvati. Ostavimo, međutim, Haaškom sudu samom zaštititi se. Primjerice, tužbom protiv predsjednika Srbije za nepoštivanje i pritisak na rad Suda (što će pošteni i apolitični Haaški sud zasigurno odmah i učiniti, možete si misliti). Ono što nas uistinu zanima, i što je ključna stvar za Hrvatsku, je reagiranje hrvatskih vlasti, dakle Vlade i predsjednika Hrvatske, i na izrečeno o procesu protiv hrvatskih generala, ali i na druge dijelove intervjua u kojima Tadić postavlja temelje, čitaj uvjete, za odnose Hrvatske i Srbije.(djl)

Detalji

Objavljeno: 24. veljače 2010.

Na kojoj je razini hrvatski rejting trenutno u Europi, odnosno koliko se ta ista „Europa“ sustavno maćehinski i pomoću dvostrukih kriterija odnosi prema Hrvatskoj, zorno pokazuje incident koji se dogodio tijekom predsjedničke inauguracije Ive Josipovića u Zagrebu. Naime, kako se moglo pročitati iz vijesti Hine, ali i u dopisu Hrvatskog novinarskog društva tog dana, ono što je trebao biti najobičniji redovni novinarski zadatak za novinara HTV-a Gorana Rotima pretvorio se u incident u koji su umiješani Delegacija EU i povjerenik za proširenje i europsko susjedstvo Štefan Füle. Naime, Rotim je prilikom Füleovog boravka u Hrvatskoj na inauguraciji Predsjednika Republike, zakazao s njim intervju, no iz Delegacije EU unaprijed su zatražena pitanja uz obrazloženje da se "treba što bolje pripremiti". Rotim je želeći izbjeći "inscenirani intervju" dostavio razrađen popis sedam područja o kojima će biti riječ. No, nakon obavljenog razgovora, novinaru su iz Delegacije stigli "prijeteći mailovi" u kojima mu se prenosi Füleovo nezadovoljstvo načinom vođenja intervjua, zbog čega su "šef Delegacije EU Vandoren i neimenovana Füleova glasnogovornica odlučili kazniti Rotima tako što će mu zabraniti ili onemogućiti sve buduće intervjue s visokim europskim dužnosnicima"!(mmb)

Detalji

Objavljeno: 24. veljače 2010.

Dočekali smo, ali s punom i začepljenom školjkom! Samoproglašena „čvrsta točka“ djelomično silazi s političke scene. Na njoj je neometano čučala puna dva mandata zahvaljujući političkim promašajima HDZ-a, jedinstvu jugobolnih manjina i medijima. Na isti način izabran je i novi predsjednik Josipović, zato zbog Mesićeva odlaska nema razloga slavlju, jer stvar treba odčepiti. Mesić je na mjesto predsjednika došao u vrijeme kad je Hrvatska bila regionalna sila, kad se uspješno odupirala protuhrvatskoj haaškoj politici, kad se uspješno odupirala dužničkom ropstvu, kad se pozicionirala kao srednjoeuropska i mediteranska država, kad su Hrvati bili Hrvati, kad smo imali polupredsjednički sustav i Hrvatski državni sabor, kad su se gradile sveze domovinske i iseljene Hrvatske, kad se vodila aktivna politika prema Bosni i Hercegovini, kad su Hrvati iz BiH bili strateški interes, kad se strancima nije prodavalo važne resurse poput banaka, medija, Plive, Ine, turističkih kapaciteta itd., kad smo imali respektabilnu vojsku, kad je Hrvatska živjela od svojega rada, kad su odnosi države i većinske Katoličke crkve bili na visokoj razini, kad je Hrvatska u SAD-u imala strateškog partnera, kad su se podizali spomenici hrvatskim žrtvama velikosrpske agresije i kad je četnik bio četnik. Preuzeo je Hrvatsku kao samosvjesni subjekt slobode.(N.Piskač)

Detalji

Objavljeno: 23. veljače 2010.

I dok je novoizabrani predsjednik Ivo Josipović nakon svoje predsjedničke inauguracije pomalo razočarano komentirao nedolazak srbijanskog predsjednika Borisa Tadića na njegovu svečanost riječima „Srbija je odbila pruženu ruku“, Srbija i dalje očekivano nastavlja s politikom tjeranja vode na vlastiti mlin. Konkretno, traži od Haaga da zabrani RH da Oluju slavi kao Dan pobjede. Kako piše Večernji list, koordinator pravnog tima Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu Saša Obradović izjavio je u ponedjeljak za B92 da hrvatski pravni zastupnik Andreja Metelko-Zgombić nije predložila povlačenje tužbe kojom Hrvatska pred ovim sudom tereti Srbiju za genocid. Njihovo razočaranje može se smatrati i donekle opravdanim, s obzirom da je novoizabrani hrvatski predsjednik i prije formalnog preuzimanja dužnosti u više navrata najavio kako "ne vidi razlog da se nastavi s tužbom za genocid ako bi Beograd prihvatio pregovore o nestalim osobama, suđenjima za ratne zločine i vraćanju kulturnog blaga koje je nestalo tokom rata".(mmb)

Detalji

Objavljeno: 22. veljače 2010.

Već sam upozoravao kako se tendenciozno krate ili krivotvore mnogi službeni i Ustavom štićeni nazivi. Danas o još jednoj pojavi. Naime, u Ustavu je zapisano da je naslov hrvatske himne «Lijepa naša domovino», a ne samo «Lijepa naša». Ispuštanje domovine postalo je praksom. I ne samo iz naslova himne, nego i na drugoj, manje simboličnoj razini. Ispuštamo domovinu na mnogo načina. Razina rasprave o Zakonu o prebivalištu u Hrvatskom saboru bila je više nego bijedna, a usporedbe i metafore koje su se čule iz oporbenih redova (poglavito) više nego primitivne. Kao primjerice da dvije četkice za zube ne mogu stajati na istom mjestu. Zanimljivo je da se takvi biseri sviđaju medijima, pa ih usrdno prenose, što onda govori i o njima. Nego, pravo je pitanje – a gdje se to u vrhovnim pravnim aktima naše države uopće spominje prebivalište? Nigdje. A ne spominje se jer je to komunistička floskula kojom se ograničava sloboda kretanja i pojačava nadzor nad osobom, znači demokraciji strana kategorija. Postojalo je u komunizmu i prebijalište – to su bile «milicijske stanice».(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 22. veljače 2010.

Pred neki dan, u dvadeset sati u dvorani „Cinestar kina“ u „Kaptol centru“, kao jedini gledatelj, odgledao sam domaći ratni film „Crnci“. Iako sam u kino došao s izvjesnim oprezom pogledati film, kojega su mediji reklamirali kao priču (scenarij) oslonjenu na slučaj „Garaža“ iz Osijeka, na kraju projekcije bio sam iznenađen što je zločin, u pozadini guste i slojevite atmosfere filma, bio tek naznačen i najvećim dijelom oslobođen nacionalnog i političkog značenja. Film se uzdigao do općeg i usredotočio na dvojbe, krivnju i savjest svojih junaka. U lepezi likova sva lica su bila, kroz škrtost govora i bogatstvo filmskog jezika, glumački sjajno profilirana. Pohvala ide ponajprije dvojici redatelja/scenarista Juriću i Deviću, ali valja nabrojiti i svakog pojedinog glumca: Ivu Gregurovića, Rakana Rushaidata, Krešimira Mikića, Nikšu Butijera, Franju Dijaka, Emira Hadžihafizbegovića kao i majstorsku kameru i montažu. Najdojmljiviji je ritam filma koji tvore kratke sekvence dolazaka, odlazaka, prolazaka likova gonjenih unutarnjim nemirom, naglašavaju ga zvukovi koraka teških vojničkih čizama u neodređenom prostoru koji bi mogao biti škola ili upravna zgrada nekog pogona pretvorenog u sjedište male specijalne vojne postrojbe. Jednako je vizuelno bogato i napetošću bremenito lutanje male postrojbe šumom.(M.Međimorec)