Detalji

Objavljeno: 21. svibnja 2010.

Premda nije jedini koji se svojski trudi iskriviti povijesnu istinu o odnosima Hrvatske i Bosne i Hercegovine u prvoj polovici devedesetih godina 20. stoljeća, napori krivotvoritelja s Pantovčaka izazivaju najviše pozornost već zbog blasfemične činjenice da predsjednik jedne države uporno radi na štetu iste te države i služi se neistinama kako bi – po savjetima svojega projugoslavenskog okružja – nametnuo stereotipe o ravnoteži krivnje i "građanskim ratovima" na Balkanu, a usput ne samo neizravno optužio Hrvatsku za agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Na tribini koju organizira Hrvatsko kulturno vijeće, a na kojoj će nastupiti dr. Josip Jurčević i general Ante Rosso, bit će izneseni argumenti i dokumenti koji ruše u prah krivotvorine Ive Josipovića i njegove subverzivne falange.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 20. svibnja 2010.

Zašto više nema smjene straže, to je svaku nedjelju dalo pravu živost Markovu trgu, prenuo se iz snatrenja mlađi muškarac koji je pred neki dan svojom primjedbom o Vrdoljakovoj televizijskoj seriji u istom autobusu pokrenuo živahnu prepirku, čak bi se moglo reći narodnu skupštinu, referendum, izjašnjavanje, zauzimanje strana sveukupnih putnika. On i njegova mlada gospođa sjedili su u prvom redu opet opterećeni vrećicama i torbama, kao i deseci putnika koji su ispunili sjedeća i stajaća mjesta maloga autobusa. Čekali su polazak. Putnicima s lijeve strane otvarao se pogled na knjižaru Verbum, svećenički umirovljenički dom i još dalje krovove Gornjega grada na suprotnom brijegu. Sve je nadvisivao krov Hrvatskoga Sabora koji je po svemu potaknuo mladog muškarca kako bi tu misao, koja ga je očito mučila, glasno izrekao.(M.Međimorec)

Detalji

Objavljeno: 19. svibnja 2010.

Fra Miljenko Stojić istaknuti je predstavnik hrvatskog umjetničkog i intelektualnog milieua u Bosni i Hercegovini. Ovaj samozatajni sljedbenik sv. Franje Asiškog rođen je 1960. u Dragićini kod Međugorja. Filozofiju i teologiju studirao je u Sarajevu, Zagrebu i Jeruzalemu, a poslijediplomske studije u Rimu, stekavši enciklopedijsko obrazovanje. Zasluge je stekao kao književnik koji se ogledao u više literarnih rodova, kao pjesnik, pisac kratkih priča, romanopisac, pisac za djecu, književni kritičar, prevoditelj... Možda je najpoznatiji kao pjesnik. Do sada je objavio 6 knjiga poezije, a 2000. zagrebačka izdavačka kuća «Naklada Jurčić» izdala mu je izabrane pjesme pod naslovom «Prijatelji». Želimo skrenuti pozornost naših čitatelja na Stojićev književno-kritičarski rad. U bosansko-hercegovačkim prilikama i neprilikama djelovati kao književnik nije lagano. Biti književni kritičar još je teže. A bez stručnog, objektivnog i dobronamjernog vrednovanja književnog stvaralaštva, to će stvaralaštvo doživjeti nazadak. U tom je kontekstu Stojićevo praćenje književne produkcije vrlo važno. Do sada je objavio četiri knjige, kako sam kaže, «ogleda»: Ta vremena (1995.); Paljenje svijeće (1998.); Raspretavanje vatre (2001.) i Rijeka (2002.).(Đ.Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 17. svibnja 2010.

Javio nam se u redakciju naš vjerni i mladi čitatelj koji pod korisničkim imenom „Rus" rado sudjeluje u raspravama na našem i na nekim drugim portalima. Imao je pritužbu na rad foruma Večernjeg lista nakon što mu je ukinut korisnički pristup. Naime, na uobičajeni način kao i inače, piše nam on, u subotu je komentirao dva članka da bi ga Administrator bez obrazloženja izbrisao iz baze korisnika. Prvi komentirani članak je bio onaj o Josipoviću kao jednom od trenutno „najizvođenijih naših skladatelja", a drugi je bio izvještaj sa subotnje komemoracije u Bleiburgu. Rus («rusrus» u Večernjem listu) se u svom komentaru o iznimnom rastu popularnosti notnih tekstova Ive Josipovića, predsjednika Republike Hrvatske i jednog od ključnih osoba za osnivanje agencije zaštitu „autorskih muzičkih prava" (ZAMP), zapitao kako to da su njegovi posljednji skladateljski uspjesi uslijedili tek nakon stupanja na predsjedničku funkciju. Iz toga se vidi, zaključuje Rus, da su skladbe dobile na važnosti ne zbog kvalitete same glazbe nego zato što je skladatelj u međuvremenu postao predsjednikom Republike Hrvatske. Rus onda u nastavku komentara ocjenjuje da je dolaskom na vlast Josipović počeo pisati novu veliku simfoniju koja se zove „Nova Jugoslavija".(mm)

Detalji

Objavljeno: 17. svibnja 2010.

Svibanj je prometan mjesec, mjesec uzavrelih emocija i potaknutih memorija. U dvorani "Hrvatskoga slova" je 13. svibnja bio prikazan film "Blajburška tragedija" (zajednički organizirali Hrvatsko kulturno vijeće i "Slovo") pred toliko gledatelja da jednostavno nisu mogli stati u prostor koji i nije toliko malen. O tom dokumentarnom filmu, koji je nastao u hrvatskom iseljeništvu na samom svršetku osamdesetih prošloga stoljeća, već smo pisali na internetskim stranicama HKV. Poslije projekcije govorili su prof. Josip Jurčević, Ante Beljo i Pavle Vranjican, vrlo sadržajno, vrlo upućeno i vrlo hrvatski, što unaprijed znači da ih "službeni" mediji ne će popratiti. Dan poslije, 14. svibnja u "Zlatnoj dvorani" Instituta za povijest u Opatičkoj, okrugli stol u čast prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. Govorili: akademik Dubravko Jelčić, prof. dr. Zoran Stiperski, admiral Davor Domazet-Lošo, dr. Koraljka Marušić, prof. dr. Ivo Lučić, general-pukovnik Željko Šiljeg, književnik Hrvoje Hitrec, novinar i publicist Mate Kovačević, dr. Križo Katanić, Tomislav Nurnberger i na svršetku prof. dr. Miroslav Tuđman (o hrvatskoj politici i međunarodnom poretku). Svi su govornici (ako sam kojega ispustio, neka me ispričaju) osvijetlili neveselu hrvatsku sadašnjost, progovorili o prošlosti i nastojali proniknuti u budućnost – svaki iz kuta svoje struke, svojih afiniteta i svoje strasti.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 17. svibnja 2010.

Nedjeljko Mihanović je cijenjeni hrvatski književni povjesničar, istraživač književne baštine, tekstolog, priređivač knjiga vrijednih autora, ali i svojevremeni istaknuti političar koji je obnašao jednu od najviših dužnosti u Republici Hrvatskoj, onu Predsjednika Hrvatskog Državnog Sabora. Rođen je 1930. u Sitnu Donjem pokraj Splita. Po struci je slavist i romanist. Radni vijek je proveo u HAZU, gdje je stekao zvanje znanstvenog savjetnika i upravitelja Odsjeka za književnost u Zavodu za književnost i teatrologiju. Doktorirao je 1975. disertacijom „Lirika Vladimira Nazora". Nositelj je najviših državnih odličja. Objavio je velik broj knjiga, studija, eseja, književnih kritika, razčlambi političkih zbivanja... U knjizi koju predstavljamo dr. Nedjeljko Mihanović je sabrao vlastite tekstove posvećene djelima i autorima čije je izvorište transcendentno, odnosno koji su stvarali u okrilju i nadahnuti kršćanskim istinama i vrijednostima. Kao motto knjizi preuzeo je misao Dámasa Alonsa: «Znanost o književnosti može sve više stezati obruč oko nepoznanice pjesničkog djela, ali njegova središta, nikada neće dostići. No penetraremos en el misterio».[1] (Đ. Vidmarović)

Detalji

Objavljeno: 16. svibnja 2010.

Javlja mi čitatelj Josip Baštek iz Križevaca što mu je otac prenio kad su partizani 1945. ušli u Križevce. Ukratko, smetao im je, među ostalim, arhiv grada, pa su kompletno arhivsko blago izbacili kroz prozor i konjskim zapregama odvezli na željeznički kolodvor. Nakon nekoliko dana čišćenja, sve je pretovareno u vagone koji su otišli put Slovenije, navodno, vozeći materijal "u preradu". Zgrada arhiva je potom pretvorena u "vojni ocek". Da je riječ o kulturocidu nema nikakve dvojbe. I danas će se svako složiti s time. No, kad je riječ o uništavanju ljudskih života poslije završetka Drugoga svjetskoga rata, stvari u nas stoje drukčije. Glasnogovornik komunističkog totalitarizma, Stjepan Mesić, opet je dao izjavu u kojoj opravdava komunističke zločine prethodnim ustaškim zločinima. Zločin je opravdavati zločin. Time se ne postiže trajna pomirba, ali se potiče razdor. Istina je temelj pomirbe. A istina o Bleiburgu i križnim putovima više je nego tragična i po broju ubijenih, i po načinima masovnih likvidacija, i po metodama kako su žrtve "pokapane", i po mjestima u kojima su zatrpane i po načinima na kojima su se stratišta desetljećima držala podalje od javnosti.(N.Piskač)

Detalji

Objavljeno: 16. svibnja 2010.

Zagrebačko izdanje Styrijinog glasila, «Večernji list, objavilo je 12. svibnja 2010. vijest pod naslovom: «Napadnut švedski karikaturist Lars Vilks» u kojoj stoji: «Švedski karikaturist Lars Vilks, koji je karikaturom proroka Muhameda s psećom glavom prije dvije godine razbjesnio mnoge muslimane, dobio je jučer udarac u glavu dok je držao predavanje o slobodi govora na sveučilištu Uppsala, prenosi BBC. Muškarac koji je sjedio u prvom redu prišao mu je i udario ga glavom u čelo. Vilks je pao i udario u zid, ali nije ozlijeđen. Vilksa je nakon pada oko 20 ljudi pokušalo napasti, pa je policija morala intervenirati i privesti dvoje ljudi». Drugi zagrebački tjednik, «Jutarnji list», glasilo Bode Hombacha [1] o ovome slučaju obavještava nešto drukčije. Prvo, njihov naslov glasi: «Studenti napali autora pseće karikature Muhameda», dok ispod fotografije tog događaja stoji tekst: «Gnjevni studenti prosvjeduju protiv Vilksovog predavanja». Drugo, njihov je uvod drugačiji: «Kontroverzni švedski karikaturist Lars Vilks napadnut je prilikom svog predavanja na švedskom Sveučilištu Uppsala. Gnjevni se student uspio probiti do katedre te Vilksa udariti glavom u glavu. Podsjetimo, Vilks je uvrijedio bio muslimane jer je proroka Muhameda bio nacrtao kao psa». (Đ.Vidmarović)