Detalji

Objavljeno: 12. studenoga 2010.

Padala je dosadna jesenska kiša, ona koja kad krene kao da ne zna stati, i koja – premda veći dio dana zapravo samo sipi – kao da iz nekog nedokučivog razloga ili inata danima ne želi u potpunosti prestati padati. Ivan je upravo završio s učenjem i uključio televizor ne bi li se nakon napornog i iscrpljujućeg dana barem malko odmorio i opustio posljednjih dana poprilično napete živce. Za tjedan dana imao je dosta težak ispit na fakultetu, tako da je te dane ranog rujna 1991. uglavnom provodio uz knjigu i učenje. Uključivanje televizora s ciljem opuštanja zapravo je bilo mehaničkim činom i posljedicom dugogodišnje navike, jer mu je gledanje televizije tih dana stvaralo samo još veću nervozu pomiješanu s osjećajima tuge, nemoći i bijesa. Ivan je, naime, bio rodom iz Vukovara koji je tih dana bio izložen barbarskom i kanibalskom piru Jugoslavenske Narodne Armije (JNA) i razularenih četničkih bandi.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 10. studenoga 2010.

Javna rasprava - dobro zvuči, zar ne? No, što je to javna rasprava? Javno, na placu, mogu raspravljati kumice uz svoje štandove. Pa je to javna rasprava. Javno može raspravljati i akademska zajednica o prijedlogu triju zakona koji je se tiču, pa je to također javna rasprava. Ima li razlike između kumica i akademske zajednice? Ima. Akademska zajednica, za razliku od kumica na placu koje prodaju voće, uživa u "gorkom voću sveučilišne autonomije" i trpa u svoje džepove groteskne honorare, kako je to elokventno napisao jedan kolumnista Jutarnjeg lista. No, osim te razlike, učinci javne rasprave jednih i drugih, kumica i naše inače uvažene inteligencije su slični - nikakvi.(mm)

Detalji

Objavljeno: 09. studenoga 2010.

Jedna od najomiljenijih dogmi koju jugofili i titoisti hrvatskoga podrijetla navode u prilog Jugoslavije i Josipa Broza Tita, ona je da je Tito Ustavom iz 1974. «Hrvatskoj omogućio osamostaljenje, slobodu i neovisnost». Dakako, riječ je o još jednoj neistini. U protivnom bi nam oni koji propovijedaju tu dogmu trebali dati odgovor na pitanje kako su se od SSSR-a osamostalile primjerice Ukrajina ili Litva, koje nisu imale prava kakva je po Ustavu iz 1974. imala Hrvatska.(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 09. studenoga 2010.

Niti jedna moderna civilizirana država u 21. stoljeću, pa tako ni Hrvatska, ne može – niti bi smjela funkcionirati bez sustavno utvrđene i u praksi primjenjive zakonske regulative. No, ako se u obzir uzme činjenica kojom se brzinom pravni propisi u RH donose, odnosno mijenjaju, lako je zaključiti kako je malo koji pravni stručnjak danas siguran što i kako treba postupati i činiti u pojedinim situacijama, a o „običnim građanima" da ne pričamo. Oni valjda nisu ni bitni, mada se primjerice trenutno najaktualnija pitanja izmjena Zakona o radu i Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju najviše tiču upravo njih.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 09. studenoga 2010.

U ponedjeljak 8. studenoga održana je u Zagrebu tribina Hrvatskoga kulturnog vijeća pod naslovom «Nove agresije na hrvatski jezik». Razloga za takvu tribinu bilo je u zadnje vrijeme i previše. Kako je uvodno rekao predsjednik HKV-a Hrvoje Hitrec početkom 21. stoljeća nastupilo je razdoblje destrukcije i dekonstrukcije hrvatske države. Budući da država i nije drugo nego okvir i štit jedne kulture, razorni su napadi krenuli upravo na hrvatski kulturni identitet a stožerni njegov dio je hrvatski jezik. Premda zapisan u Ustavu RH, hrvatski jezik se relativizira i pokušava vratiti u stanje u kojemu je bio u vrijeme dviju Jugoslavija, a niječe se izravno ili posredno čak i njegova posebnost te opet oživljavaju zablude o nepostojećem srpskohrvatskom jeziku. Na tribini su nastupili dr. sc. Nataša Bašić, leksikografkinja i jezikoslovka, prof. Jasmina Nikić, stručnjakinja za govornu komunikaciju i dr. sc. Mario Grčević, docent na Hrvatskim studijima.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 08. studenoga 2010.

Ne stišavaju se reakcije na posjet srbijanskoga predsjednika Borisa Tadića Vukovaru. U Zagrebu je postojao, ne znam postoji li još, dućan ili omanja galerija pod nazivom "Čudo hrvatske naive". Pod isti naslov mogu se svrstati mnoge reakcije na Tadića i njegovu ispriku, čak iz pera kolumnista za koje bi bilo teško reći da su inače naivni, no valjda su podlegli trenutku općega licemjerja što je pratilo rečeni posjet, ili su ih vlasnici listova (listom stranci) uputili kako treba komentirati, u skladu s njihovim ciljevima na jugoistoku Europe. Bilo je i komentatora koji nisu pristali na tu igru, poput Tihomira Dujmovića u "Večernjem listu". Da nakon Vukovara nije najavljen i posjet Borisa Tadića Zagrebu, ne bih se sada upuštao u tu priču koja ostavlja gorak okus u ustima, ali je službeni posjet najavljen i mora se reći ono što je ostalo u zraku – a ostalo je sve.(H.Hitrec)

Detalji

Objavljeno: 08. studenoga 2010.

Velika je vjerojatnost da ne postoji niti jedan simbol iz novije hrvatske povijesti koji posljednjih desetak godina nije izvrgnut ruglu, a još je veća vjerojatnost da ne postoji niti jedan velikan novije hrvatske povijesti kojega protuhrvatsko novinarstvo – sastavljeno redom od jugofila, kriptokomunista, orjunaša, EU-ropskih kvaziliberala i stranih plaćenika – nije provuklo po blatu. Takav udruženi medijski zločinački pothvat – poznato je to svim ozbiljnijim promatračima - ima sasvim jasne i precizne ciljeve: 1. općenito sotonizirati Domovinski rat 2. kompromitirati «Bljesak» i «Oluju» kao ključne vojno-redarstvene operacije Domovinskog rata koje su zadale – čini se ipak ne i konačan – udarac jugoslavenskoj i velikosrpskoj koncepciji, financiranoj i podržavanoj od svjetskih centara moći (prvenstveno onih u Londonu i Parizu) 3. probuditi kod Hrvata ponovni osjećaj sluganstva i manje vrijednosti (sjetimo se da je Tuđman kao vrsni povjesničar u svojim govorima često oštro istupao upravo protiv ovih navika i smatrao ih ključnim razlozima zašto tisuću godina nismo imali vlastitu državu) 4. zagovarati najprije simetriju krivnje za rat, a kasnije – a to već danas imamo na djelu – putem potenciranja hrvatskih zločina – koji su, zapravo, minorni u usporedbi sa srpskima - stvarati opći dojam kako su Hrvati i nešto veći krivci za rat 5. psihološki slomiti i pasivizirati hrvatsko stanovništvo 6. stvoriti pretpostavke za neojugoslavenske integracije (Zapadni Balkan odnosno Jugosferu).(D.Dijanović)

Detalji

Objavljeno: 04. studenoga 2010.

Zadnjih dana listopada vijest iz Rima: Papa dolazi u Hrvatsku. Sva je prilika da će donijeti sa sobom svetačku aureolu za Stepinca. Nego, vrli naši mediji govore da će to biti četvrti posjet jednoga pape Hrvatskoj, a to nije točno. Bit će to šesti posjet, ili možda peti ako se računaju samo koraci pape po tlu (Hrvatske). Da je papa Aleksandar III. došao u Zadar 1177. opće je poznato, a na svu sreću imao je i suvremenog izvjestitelja , naime kardinala Bosona. Taj je u pravom novinarskim stilu detaljno opisao kako je Aleksandar dojahao do Sv. Stošije na mazgi, i to bijeloj, kako ga je narod pozdravljao na hrvatskome jeziku (piše Boson, doduše, na " slavenskom" ali je jasno da u Zadru nisu živjeli, uz Romane, ni Srbi ni Bugari ni Rusi), štoviše narod je pjevao hvalospjeve na svome, dakle hrvatskom jeziku. Papa je ostao u Zadru četiri dana, znači dva dana dulje nego što će Benedikt XVI. ostati u Zagrebu. Vrlo je zanimljiva priča o spomen-ploči na taj posjet, a ispričao ju je Ivica Mlivončić u knjizi "Pape i Hrvati".(H.Hitrec)