Ivan Despot

(1851. – 1886.)

DJEVICI

O prečista majko-djevo,
Ružo krasna;
K tebi tužnik leti evo,
Zvijezdo jasna –

Slavljenice svih vijekova,
Majko draga,
Izabrana Evo nova,
Djevo blaga…

Pred neg Vječni nebom osu
Zvijezde jasne,
Tvog imena Slava prosu
Pjesni glasne…

Svih srdaca, svih vremena
Nado sveta;
Mati slatka, neskvrnjena
Rajskog cvijeta…

Prognaniku Veljem kada
Silnog vijeka
Vječnim miljem rajskog sklada
Poda lijeka:

Nadahnu ga: glasi svijetu
Trubljom zlatnom
Pjesan slave bijelom cvijetu
Vjekocvatnom.

Nikad slađeg glasa čula
Zemlja bijedna,
Nikad takva odpjevnula
Pjesma medna…

O prebijeli nježni lijere,
Milijuni
Slavom tvrde jedne vjere,
Vjere puni

Kliču danas: zdravo, zdravo,
Djeva djevo,
Zemlje, neba, diko slavo
Bog te pjevo!...

Men' tužniku svijeti mila,
K miru kraju,
A Hrvatsku svij pod krila,
Slatki raju!!!

Vinko Kos

(1914. – 1945.)

PIETÀ

Sada moja bol sa zdvojnošću graniči
Srušila se bijela crkva moje sreće. Na mom krilu
leži hladan onaj što ga volim tako
majka, jadna majka. Sedam oštrih
mačeva u srcu to je samo blijeda slika
moje boli. Preko moje duše prelila se tuga
beskrajna kao vječnost.
Moje srce bijeli cvijet je trešnjin
ispod mraza tuge.

Joja Ricov

(1929. – 2017.)

KRALJICE SLJEMENSKA

Ivi koji dolazi

Snuždena povorka stabala
psalam u granama

školji i vale u ovom šumu
jarboli neokaljanih lađa

njišu se vrhovi jélâ
polarno nebo zalaza

potoci
udolja
staze

rasti će i u smrti
anđeo bez drveta
(koji spava)

idemo goro — otoci
more dolazi

Kraljice Sljemenska
Majko

ZEMLJA ispraća
JUNAKA.

Stipo Barišić

(1918. – 1944.)

MOLITVA MAJCI BOLI

Sklapam slabe ruke svoje
Ko nemoćno slabo dijete
Tebe zovem sad iz doli
Znadeš Majko
Znadeš Dobra
Mene peče duša boli.

Tebi pružam bolne ruke
Otkrivam ti srce svoje
Daj mi samo pogled jedan
O utješi Majko boli
Baci na me
Oči svoje.

Zar Ti trpjet Majko možeš
Da se moje srce kida
Zar Te ganut neće boli
Od djeteta koje pati
Koje Tebe Majko ljubi
Koje Tebe Blaga voli.

Neizmjerno patim sada
U ponoru ginem boli
Tješiteljko bolnih Čista
Digni svoju ruku blagu
I obriši suze bistre
Daj da sreće jedan tračak
I u oku mome blista!

Jovan Hranilović

(1855. – 1924.)

MOLITVA GOSPI

Sveta Gospe! bijednom čovječanstvu
Ti si uvijek od pomoći bila,
Tebi se je iz doline suza
Sveđ molitva nevoljnika vila,
Da ih braniš Majko Božja sveta
U nevolji, u oluji svijeta.

Kad se majci na svijet čedo rodi,
Prva miso do tebe joj leti,
Da ga čuvaš u buri života,
Da ga prati tvoj blagoslov sveti,
Da čistoću očuva si duše,
Da mu strasti mira ne naruše.

A kad čedo ljuta shrva bolja,
Kada mu je s ovog svijeta poći,
Zove bijedna Kraljicu Angjela,
Da joj čedu bude od pomoći,
Da ga k sebi međ angjele prime,
Da se lakše utješi za njime.

Krvav Davor kad zaigra kolo,
A majka se od svog čeda dijeli,
Iste riječi sa drhtavih usta
Majka čedu, sinak majci veli:
„Čuvala te sveta Božja Mati,
Da nas opet jedno drugom vrati.“

Klone li nam u nevolji nada,
Poviju l' se na nebu oblaci,
Jedna miso na te, Gospe sveta,
I nebeski ogriju nas traci;
Kano teret da padne sa grudi,
Nova nada u srdcu se budi.

Pod zastavom s tvojom slikom svetom
A uz doziv svetog ti Imena,
U boj lete čete pravednika
I nova se stvaraju vremena,
I liječe se nevolje i rane,
Sastavljaju veze pokidane.

Oj i sada, kada demon crni
Blistavo je navuko odijelo,
Kako l' bi se bijedno čovječanstvo
Krivim bljeskom zvonkih riječi smelo,
Da što više upropasti ljudi, –
Majko Božja! u pomoć nam budi!

Daj raskrili ruke svoje svete
Povrh moje otačbine mile,
Kako l' ne bi prijevarne sirene
Hrvatskog mi roda prevarile,
Da pod plaštom prividne slobode
Dobro srdce demon mu probode.

To te mole tisuće Hrvata
Što svagdance krunicu ti mole,
Okrjepljeni blagoslovom tvojim,
Kušnji pakla da lakše odole;
I da čuvaš doma prag im sveti
Od napada paklenske aveti.

(DUŠA DUŠE HRVATSKE, Novija hrvatska marijanska lirika, priredili i sastavili Neven Jurica i Božidar Petrač, Crkva na kamenu, Mostar, 1988.)