Ivo Balentović

(1913. – 2001.)

SVIBANJSKI ČARI

U šljiviku, vrtu prava je divota,
procvalo je divno, mirišljavo cvijeće,
prirodu je krasnu pogledat milota,
u grudima srce širi se od sreće.

Laki vjetrić šeta preko cvjetnih grana
i latice bijele raznosi posvuda,
poklici se sreće ore sa svih strana,
marna pčela cvijećem mirisnim vrluda.

Mladenačka srca sad kliču od sreće,
sa starog zvonika zvona skladno zvone,
dječica se žure, k crkvi nose cvijeće
da okite oltar svibanjske Madone.

Ivan Trnski

(1819. – 1910.)

AVE VIRGO FLORENS

Zdravo, diko cvijeća,
Majko neskvrnjena,
Kraljice nebesa
Zvijezdam okrunjena!

Milosti nam puna,
Luči rajskog krijesa,
Daj pomozi svijetu
Gospe sa nebesa.

Prosta svakog grijeha,
Čista, kad i plodi,
Sveta od pravijeka
Prije neg se rodi!

Ljiljan usred trnja,
Noga t' zmiju davi,
Štono zašlim s puta
Svijetli na put pravi.

Sin ti vrijednik ne do
Niti prvog dana
Evinom grehotom
Da si okaljana.

Koju sebi obra
Da mu majkom bude,
Ne dade da na njoj
Mane joj se kude.

Nad anđelskim zborom,
Kriliš nam se čista,
Zlatna ti uz kralja
Odjeća se blista.

Milosna si majka
Nada grešna puka,
Zvijezdo si nam morska
Stradajućim luka.

Vratarka si raja,
Zdravlje bolesnika,
Nebeska nas tobom
dopanula dika!

Đuro Arnold

(1854. – 1941.)

TI SI JOŠTE…

Ti si jošte, majko Hrista,
Na toj zemlji među nama;
Zvijezdama ti kruna blista
Ko kupola Božjeg hrama.

S nje je svijetla naša staza,
Išli kroz noć ili slotu –
Mi drugoga putokaza
Ne trebamo u životu.

Samo njeg nam ne uskrati
Nikad, Hrista majko sveta –
Krajevi su zvijezda zlatnih
I našega žića meta.

Mate Meršić Miloradić

(1850. – 1928.)

MARIJI

O Marija!
Drugi neka jaču:
„Gospa svega svita.“
Moj jezik ti jači,
Za slađim ne pita:
„Mati čudnovita!“

O Marija!
Drugi neka jaču:
„Cvitno protuliće.“
Moj jezik ti jači,
A drhće od sriće:
„Grišnikom zaviće!“

O Marija!
Drugi neka jaču:
„Mat s Celja, Željezna.“
Moj jezik ti jači,
A lipše ni ne zna:
„O Mati ljubezna!“

August Harambašić

(1861. – 1911.)

POZDRAV GOSPI

Već nagiblje dan se kraju,
Već mu gine svjetla kraj;
U posljednjem sunca sjaju
Nalazi se u taj čas.

Baš zalazi sunce sjajno
I ostavlja danak taj,
I od nas se krade tajno
Već u drugi spješi kraj.

Čuj! što ono zuji milo?
Ah ta to je zvonca glas!
„Pozdrav Gospi“ zazvonilo,
Ná molitvu zove nas:

Dragi Bože, čuj me sada,
Usliši mi molbu daj!
Ne daj, da mi rod moj strada
Usreći mi zavičaj!

(DUŠA DUŠE HRVATSKE, Novija hrvatska marijanska lirika, priredili i sastavili Neven Jurica i Božidar Petrač, Crkva na kamenu, Mostar, 1988.)