U srijedu 1. travnja 2026. održan je u zagrebačkoj Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića  –  u okviru 35. svečanosti Pasionske baštine – tradicionalni susret Lirika Velikoga petka tijekom kojega su čitane izabrane pjesme 19 pjesnika – Anamarije Grabušić, Eduarda Pavlovića, Franka Stipkovića, Antonije Žarković, Zdenke Maltar, Igora Divkovića, Kristine Semenjuh, Steve Leskarca, Ankice Perak, Marije Hasanović, Željka Pavlovića, Elle Bojčetić, Marina Buovca, Marijane Petrović Mikulić, Martine Vlahov, Snježane Ključević, Miljenka Galića, Branke Mlinar i Adolfa Polegubića – sve nadahnute Kristovom mukom. Pjesme iz programa koji je uredala i vodila književnica Tuga Tarle prigodno objavljujemo u Velikom tjednu. (hkv)

MARIN BUOVAC

VELIKI PETAK

U ovom danu
ni sunce ne pita
zašto mora stati.

Drvo šuti
dok nosi težinu
koja nije njegova.
Ruke su razapete
kao da žele zagrliti
i one koji udaraju.
A riječi ‒
one posljednje ‒
ne traže pravdu,
nego pružaju oprost.
I zemlja pamti
da je Bog danas
bio slab
da bi čovjek mogao
živjeti.

MARIJANA PETROVIĆ MIKULIĆ

TVOJA MILOST

Hrđavim sam čavlima i ja zakucavala
tvoje ruke i noge na križ
a na usta stavila prst da ne govore
i ne čuje se Tvoja riječ što progoni
moju savjest iz dana u dan.

Moj ego bio je velik.
Moje su riječi ubijale.
Moja djela su bila moja.

Kroz iskru izgovorene riječi
koja dotaknu moju dušu
svi križevi života postadoše lakši
kao niti šećerne vune.

Bezvremeni otisak
u mojoj duši i tvoja milost.

MARTINA VLAHOV

TRI POSLJEDNJA DAHA

Prvi dah –
bol koja se penje uz rebra,
kao noć što guta posljednje zvijezde.

Drugi dah –
tišina nad Jeruzalemom,
teža od svih uzdaha svijeta.

Treći dah –
riječi koje paraju nebo,
kao da ga otvaraju iznutra:
„Oče… oprosti im…“
I tada,
dok se život spušta niz križ,
smrt se povlači,
ne znajući kako da se nosi
s tolikom dobrotom.
Jer On,
umirući,
nije mislio na sebe –
nego na one
koji su ga u smrt poslali.

SNJEŽANA KLJUČEVIĆ

PODNO KRIŽA

Oh Isuse, danas me tako boli pogled Tvoj
Tako je blag, a ja sam te osudila
Gledaš me s ljubavlju, a ja sam te se odrekla
Odbacila sam Tvoj Križ, a sad klečim pred njim
Tijelo Ti je puno rana i boli,
koje ti nanesoh
Iz hirova, neznanja, sebeljublja, oholosti, slabosti...
Ti me ipak pratiš očima milim
Zoveš me njima da ustanem iz prašine
Tako sam slaba Isuse, posramljena, bez snage da ustanem
Odbacih te i sad
veliku težinu osjećam na leđima
Ti mi opraštaš i voliš me
Želiš da i ja sebi oprostim i zavolim se
Tvoje kapi krvi, koje kaplju po mojem tijelu
Predragocjene su mi, od grijeha čiste me, skidaju težinu
Predajem Ti se sva
Isuse budi moja snaga
Molim te ne daj mi da se ikada više odijelim od Tebe
Pomozi mi da ne padam više pod težinom križa
Nauči me voljeti.

MILJENKO GALIĆ

STABAT MATER

(Po Carlu Dolciju XVIII st. – Visovac)

          Kako je William Blake suzu označio
                         bićem duhovnim
              poetika unamunina nuka me
                 suznim okom sagledati
            beskrajno božansko njihanje
         Za obeskrepljenje žalosti znajuć
                    iz Govora na gori
          sa žalcem boli utječem se Tebi
  u sankrosanknosti slikarskog chirooacura
                      Majko žalosna
        Koju će svi naraštaji blaženom
                           zvati
      i poradi toga što Krista si prvotno
                   Duhovno rodila
    na što smo kao na uvjet svetosti
                 Listom pozvani

BRANKA MLINAR

DAO SI NAM KLJUČE ZA USKRSNUĆE

Ti sijao si
ljubav
u sva
srca plaha.

Ti hranio si
nebom
duše
siromaha.

Ti nosio si
nadu
u sve
kute svijeta.

Ti palio si
svjetla
u tami
naših htijenja.

Ti branio si
život
križem
svog trpljenja.

I oprao nam
grijehe
darom
otkupljenja.

Ti dao si
nam
ključe
za uskrsnuće.

Divni Kriste,
iz Nazareta!

ADOLF POLEGUBIĆ

CVJETNICA

Gospodin svečano ulazi u moje selo

raduju se cvjetne livade
i ruke prepune maslinovih grančica

slava Sinu Davidovu
i riječima
koje izlaze iz Njegovih usta

danas i magarac poskakuje od radosti
noseći Gospodina na svojim leđima

uskoro
kad se svežu zvona
tuga će prekriti srca
a tama selo

jecat će starica sama u kutu trošne kuće

a Gospodin kada uskrsne
ispunit će svako srce svjetlošću

i prelomiti žalac smrti