Ivan Slamnig

(1930. – 2001.)

ŠESTERO LJUDI S DOBROĆUDNIM
LICIMA KOSACA

Šestero ljudi s dobroćudnim licima kosaca,
a more je toliko azurno, oni toliko smeđi,
da se čini, da su i oni, ko i barka, preliti
katranom smeđkaste gleđi,
vesla, a barka ko vodeni pauk
gmiže po blistavom skorupu mora.
Do horizonta su veslali, onda
proslijedili su dalje van
po praznom, po nebu. Ah šta će sad
šestorica zbunjenih ljudi van horizonta?
Šta da rade oni ondje?

Vesna Parun

(1922. – 2010.)

OBZORJA

Obzorja su prazna.
Ona pjevaju hvalu daljini
nijemim jezikom prostiranja.

Pod njihovim uzglavljem je brdo.
Pod njihovm uzglavljem je noć.
Ona su izvan sadašnjosti.

Kako je daljina nepomična.

Sjećanja su njezine sjenke.
Zaboravljanje je njezin sjaj.

Obzorja su o vječnost naslonjena.

Zlatko Tomičić

(1930. – 2008.)

POBJEDITELJ

Osluškujući duboki vjetar istine,
šapat nenazočne ljubavi.
Pomiren s travom na grobovima.

Sudeći tajnovito gubilište ratnika,
glasove što se umom prostiru.
Ti ideš hrabro, s križem.
Usprkos svima.

Sastavljen sa svjetlošću nad morem
Oka uprta u zvonik crn.
Na nebu.

U samotnu sjenu drveta.
U mračne stijene
bez pukotina i trava.

I u krijesove zvijezda
koje zlate tvoje ime.
Od mora do mora.

Julije Benešić

(1883. – 1957.)

MJESEČINA

Kroz prozor je neka sjena prošla,
U kutu čujem, kako nešto šušti.
Lik bješe neki, pa ga začas nema.
Zrak dršće, pun je nekih čudnih duga,
Na kojim mrtva neka glava drijema.
Po zraku eto udaranje pljušti
Od ruke, koja točno gađa
U zvono moga uha…
Već pun je mjesec, evo ponoć,
U zraki njegovoj se plavoj,
Što mijenja boje kao opal,
Sve nešto čudno spušta,
I diže, kao da ima krila.
I ćutim, kako raste duša
I prima nepoznate čudne vijesti,
Što nose ove zrake plave
Iz kraja neviđenog meni.
I ćutim, kako teče pramen
Od blijedog sjaja širom zemlje.
I kako buja potop, raste,
I kako tanji živce moje
Ko žice paučine tanke.
Pa kako plete, mrsi, nosi
Ko maglu moju plahu dušu.
I uznosi se više, šire, tanje,
Da izgubi se kao kaplja…
O, mjeseče!

Anka Petričević
(s. Marija od Presvetog Srca)

(1930. – 2023.)

ULAZIM U BESKRAJNI MIR

Ulazim u beskrajni mir,
     jer čamac je moj
     prešao granicu Smrti.

Obuhvaća me sjaj

     Tvoga Otkrivenja.

(U SJENI TRANSCENDENCIJE, Antologija hrvatskoga duhovnoga pjesništva od Matoša do danas, II., izmijenjeno i dopunjeno izdanje; Neven Jurica, Božidar Petrač, Školska knjiga d.d., Zagreb, 1999.)