Antun Branko Šimić

(1898. – 1925.)

BOG MOGA DJETINJSTVA

Odlomak: Posvudnost

On bješe svuda i u svakom času
u prostoru, u vremenu

Ja živjeh u njem
i nikad nikud ne mogah izići
iz njega, izvan njega

Ni samom mišlju ne mogah mu na kraj stići:
dokle god je miso dopirala, on je bio uvijek dalje,
                                                                    dublje
bez kraja na svakoj strani.

Viktor Vida

(1913. - 1960.)

ZOV

Neki put nas zovu anđeli:
mi se oglušimo na tajanstven zov
Ali kad smo sami, kroz pukotinu noći
sjetimo se, prepoznavši glas,
da su sveti anđeli
u krug života sašli
i tamnim rubom kruga dozivali nas

Gustav Krklec

(1899. - 1977.)

SREBRNA CESTA

I.

Ja ne znam tko si? Čuj me, dobri druže,
kad padne veče ponad tvoga krova
kroz mrak se javi ćuk i hukne sova,
a oblaci kao jata ptica kruže
nad tornjevima sela i gradova —

izađi u noć … idi … Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti
otvorit oči lopoči na vodi.

Izađi … idi … Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom, kud te srce vodi.

II.

Ti znadeš i sam, da svjetove nosiš
u samom sebi, i da na dnu duše
sja jato zvijezda, ponori se ruše
i — ako hoćeš — oluji prkosiš
olujom, koja u tvom bȉlu huji.

Izađi u noć. Pjevat će slavuji
u crnom grmlju. Žuborit će vrutak.
Nad glavom će ti bijela zvijezda sjati.

I ako hoćeš, ti ćeš za trenutak
vidjeti Boga, što te cestom prati.

III.

Ne vjeruj noći, čovjeku, ni buri
što kida greben tvoje volje. Gazi
na putu zmiju, guštera na stazi,
i budi putnik, što se žuri
dalekom stepom zelenoj oazi.

Izađi u noć … idi … Divlje ruže
opijat će te putem. Trn će cvasti,
otvorit oči lopoči na vodi.

Izađi druže … Srebrn plašt će pasti
dalekom cestom, kud te srce vodi!

Dora Pfanova

(1897. - 1989.)

BOŽE, PRIJATELJU MOJ

Bože, prijatelju moj i savjetnik mojih čina,
saučesnik misli,
koji si blizu mene uvijek bio,

posteljicu nadkrilio
anđeoskim mirom,
a kasnije čvrsto i junačko
srce meni dao,

Daj da opet kročimo zajedno
Uz tvoju mirnu ruku
postaću mirna opet,

I proći ćemo svijetom, ti i ja.

Vinko Nikolić

(1912. - 1997.)

ZAHALNICA U VEČERNJIM TIŠINAMA

Prosula se glazba, svijetla u tišinu:
Večernji je vjetar na krilima nosi.
U dušu je moju unijela milinu,
Pa se oko moje tajnom suzom rosi …

Tebi hvala, Bože, za kap blage sreće.
i za mrve mira, što si mi ga dao!
Utjeha se ove zaboravit neće:
Digao si mene, kad sam posve pao!

Hvala Ti za blagost u prednoći ove;
Za ljepotu boja, modrih u tišini!
Hvala i za patnje, što će doći nove!
Neka Ti je slava, Bože, na visini!

(U SJENI TRANSCENDENCIJE, Antologija hrvatskoga duhovnoga pjesništva od Matoša do danas, II., izmijenjeno i dopunjeno izdanje; Neven Jurica, Božidar Petrač, Školska knjiga d.d., Zagreb, 1999.)