Aleksa Kokić

USKRSNO JUTRO

Iz malog hrama sred zelenih njiva,
što se tamo sjaji
sav bijel i čist
jutros je rano
izašao Krist.
I pošao tiho po njivama rosnim,
pomilovao rukom
makov cvijet i klas,
govorio nježno s listom stare vrbe,
topline pun
bio mu je glas.

Ranjenog kosa sa zemlje je digo,
u krvi
bio je sav,
nježna mu srca namjestio krila
i kos je sretan
odletio zdrav.

Kad su s tornja zazvonila zvona
blagoslovio je čitav kraj,
lice mu je pri tom
obasjalo blijedo
divan neki sjaj.

Vratio se zatim u hram što se vidi
nasred rosnih njiva
sav bijel i čist.
Njive i šume sjale su od sreće,
što ih je jutros rano
pohodio Krist.

Ante Jakšić

USKRSNU KAKO REČE

A toga jutra, u osvitu mladom,
dok ih je strahom mučila tjeskoba,
išle su žene zabrinute,
kradom da vide Njega u tišini groba.

I gle, pred njima kamen je odvaljen,
iz njega mir svečani tiho teče.
Anđeo malo od groba udaljen:
Uskrsnu Isus kako jednom reče.

I one pune radosti, ganuća,
utjehe, koja strah sa usta skida,
vjesnice bjehu slavnog uskrsnuća

i vraćenog ugašenog vida.
I sve su bile dirnute ljepotom,
koja je jutros sjala nad Golgotom.

Viktor Vida

ŽELJEZNI ZASTOR

Sanjao sam, da je Uskrs.
Za istim stolom sjedimo
moja majka, vremešna ženica,
sva ko u pamuku tišine,
moj otac, pognut pod teretom godina,
ja, i meni sučelice
Gospodin Nadbiskup Alojzije Stepinac,
Metropolit Hrvatske.
On nas blagoslovi.
Potom reče:
“Mi nemamo neprijatelja,
i njihovi mrtvi zajedno su s nama"
Oko nas puno uskrsnoga zraka.
On položi na stol svoje dobre ruke.
Vani pada snijeg.
Zatim gledamo bijeli stolnjak.
Ja jedem kruh i plačem.

1950.

Ivo Sokač

MOLITVA ZA VUZEM

Danas si, Jezuš, iz kmice se stal,
kmice pred Tobom bežiju,
grehi su mrtvi, vu sakoj duši
zvoni tak lepo zvoniju.

Precvele su šibe. Bol je radost
za denešnji den postala.
Zemlja je sretna. Se Te slavi:
sunce i starci i dečica mala.

Moje se boli vleču po zemlji.
O da bi se denes ja s Tobom stal!
Vubi vu meni grehe i boli,
da bi ja za Vuzem svoj znal!

Tin Kolumbić

BLAGOSLOV USKRSLOGA KRISTA

Uskrs, 2000.

Stopama predaka
noseći svoj križ
po trnju i kamenju
i mi smo hodili.
Kroz bure i oluje
ne gubeći vjeru
prkosno smo brodili.

U bespućima i mraku
izgubljene i same,
željne slobode i kruha,
tješila nas ljubav
našeg dobrog duha.

Za teških brodoloma
kad samo nebo čulo je
naš izgubljeni krik,
kao slamka spasa
svijetlio je u daljini
Kristov blagi lik.

Nakon stoljeća dugih
kao nakon teškog sna
čašu svojih muka
ispismo do dna.
Na žrtveniku domovine
u miru sada gledamo križ:
u slavi uskrsnuća blista!

Iz svjetlosti križa
na nas rosi blagoslov
uskrsnuloga Krista.

(Hrvatska uskrsna lirika od Kranjčevića do danas, antologija; Božidar Petrač, Naklada Jurčić d.o.o., Zagreb, 2001.)