Theodore R. Golubić (1928. – 1998.)
kipar, dizajner, izumitelj

Tijekom prošloga stoljeća u Sjevernoj Americi bilo je više hrvatskih umjetnika. S nekima od njih hrvatska je javnost dobro upoznata, a neke rijetko, ako ikada, susrećemo u javnim sredstvima priopćavanja, pa i u publikacijama o iseljeništvu. Izgleda da nisu bili zanimljivi jer su radili svoj posao, bili tihi i nenametljivi. S jednim od njih ovdje ću vas upoznati. Nek se (do)zna ne samo da je hrvatskoga roda nego da je bio vrstan, uspješan i poznat umjetnik.

Obiteljski korijeni

Theodore Roy Golubić rođen je 9. prosinca 1928. u gradiću Lorainu, Ohio. Roditelji su mu bili iz Međimurja. Otac Ivan (1890. – 1965.) iz Kotoribe, a majka Jola (Ilonka) Šafar (1889. – 1982.) iz Donje Dubrave. Vjenčali su se u Lorainu i imali dvojicu sinova, Emila (12. travnja 1926. ― umro u predgrađu Houstona, Teksas, 13. prosinca 2010.) i Theodora (Božidara), koji je postao uspješan umjetnik.

Ivan Golubić i Jelena Šafar, kao i veći broj Hrvata, pristigli su u Lorain početkom prošloga stoljeća, kad je u tom gradiću naglo rasla metalna industrija i potom otvorena Fordova tvornica automobila. Za nekoliko desetljeća tu je nastala oveća hrvatska kolonija, sa svojom župnom crkvom te kulturnim i potpornim udrugama. I danas se tamo okupljaju Hrvati, uglavnom potomci doseljenika, u Američko-hrvatskom klubu (American Croatian Club) koji je ove (2023.) godine proslavio 100. obljetnicu utemeljenja.

Zanimljivo je upozoriti, u ovoj maloj hrvatskoj zajednici rođena su dvojica poznatih umjetnika, Matthew Yuricich (1923. – 2012.), dobitnik prestižnoga Oscara, o kojem sam već objavio prilog na Portalu HKV-a, i pet godina mlađi Božidar Golubić s kojim ću vas ovdje upoznati.

Školovanje

Pučku i potom srednju školu Golubić je završio (1947.) u rodnom gradu. Sveučilišni studij otpočeo je (1948.) na Ohio State University (Columbus) ali je prešao na Sveučilište Miami (Miami University) u Oxfordu, Ohio, i tu je 1951. postigao bakalaureat iz likovnih umjetnosti (slikarstvo). Bilo je to vrijeme Korejskoga rata i mladi ljudi trebali su poći u vojsku. Tako je i Theodore odslužio vojni rok od dvije godine, postigao čin narednika i potom otišao (krajem 1953.) u New York usavršavati svoj umjetničke talente kod poznatih umjetnika Ivana Olinskoga i Jona Corbina u Art Students' League. Nakon nekoliko mjeseci, u siječnju 1954., dobio je stipendiju Sveučilišta Syracuse (Syracuse University) i otpočeo poslijediplomske studije kod Ivana Meštrovića. U rujnu 1955. s Meštrovićem je prešao na sveučilište Notre Dame, u državi Indiani, i tu je, pod mentorstvom slavnoga Meštra postigao (1957.) diplomu magistra kiparstva (Master of Fine Arts in Sculpture).

Profesionalni hod

I nakon postignuća poslijediplomske diplome nastavio je, kao profesionalni umjetnik, asistirati Meštroviću do 1960. godine. Od 1960. do 1965. godine radio je u South Bendu, Indiana, u gradskom Uredu za urbanističko planiranje. Poslije toga, bio je dvije godine savjetnik za dizajn i obradu kamena u Rock of Ages Corporation (poznata tvrtka za vađenje i završnu obradu granita) u državi Vermont. Godine 1969. bio je instruktor na Državnom sveučilištu Missouri (Missouri State University) u Warrensburgu; 1970. i 1971. instruktor je kod Ceha kipara San Diega (San Diego Sculptors Guild); 1971. – 1972. bio je gost umjetnik u Muzeju i umjetničkom centru u Roswellu, New Mexico, a od 1972. do 1996. radio je za tvrtku Motorola Semiconductor u Phoenixu, Arizona. Vrijedno je zabilježiti da je Golubić bio nekoliko puta i „Gostujući učitelj” na ABC TV programu Umjetnička škola u eteru (Art School of the Air) u kojem je gledatelje podučavao kiparskom umijeću i u njima budio znatiželju i ljubav prema umjetnosti.

Osim kiparstva, Golubić je spojio znanost s umjetnošću i dobio pet američkih tehnoloških patenata. Igrom svjetlosti, sjene i skulpture pridonio je razvoju četverodimenzionalne umjetnosti.

Ivan Meštrović i Ted Golubić (oko 1958., studio Notre Dame)

Brojna djela diljem Amerike 

Theodore Golubić radio je u različitim materijalima (bronca, gips, bakar, mramor, granit, vapnenac, drvo, žbuka...) i ostavio brojna djela diljem Amerike: portreti, skulpture, reljefi, crteži... Teme su mu bile raznovrsne, ali ponajviše vjerske, katoličke, i zato se velik broj njegovih djela nalazi u crkvama. Od radova na sekularne teme spomenut ćemo samo neka: Karijatida (Zima), Don Kihot, Europa, Slobodni duh, Heliotrimorf, Lipatska sluškinja, Pegaz, Penelopa, Sfinga, Sunčev kamen, razni portreti i biste, uključujući i portret Ivana Meštrovića. Iz popisa njegovih radova koje se može naći na međumrežju vidi se da je izradio oko četrdeset djela na religijske teme. Neka su od njih: Adam i Eva, Madona i Dijete, Madona (glava), Rođenje Isusovo, Madona u Egiptu, Uznesenje, Krist Dječak, Sv. Ivan Krstitelj, Propovijed na gori, Krist s anđelima, Anđeo Gabrijel, Anđeli u žalosti, Veronikin rubac, Raspeće, Polaganje u grob, Uskrsnuće, Sv. Josip, Sv. Franjo, Sv. Patrik, Sv. Pavao, Sv. Petar... Pripadao je Društvu liturgijskih umjetnika u Americi.

Nadalje, po modelu Ivana Meštrovića, izradio je likove kardinala Stepinca i kardinala Mindszentyja koji su urezani u monumentalni spomenik u Key Westu, Florida.

Obitelj i hrvatsko zajedništvo u Americi

I nakon rastanka s Meštrovića (1960.), Golubić je ostao dio hrvatskoga zajedništva u Americi. Među ostalim, bio je član Hrvatske akademije Amerike. Također, o njemu i njegovim uspjesima izvještavale su hrvatske publikacije u Americi i u iseljeništvu općenito.

Theodore R. Golubić oženio je (1958.) Rose Andrinu Ieraci i u braku im se rodilo četvero djece, trojica sinova i kći.

Umro je Phoenixu, Arizona, 29. studenoga 1998. godine, a njegovi zemni ostatci položeni su u groblju Svetoga Križa, Avondale, nedaleko od Phoenixa.

dr. Ante Čuvalo

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.