Dan državnosti Republike Hrvatske

25. lipnja Dan je Državnosti Republike Hrvatske. Njegovo se značenje za Lijepu Našu najbolje može naglasiti kad se postavi u slijed događaja u stvaranju Hrvatske, tamo s početka devedesetih godina prošlog stoljeća:

Travanj i svibanj 1990. - Održani su prvi slobodni višestranački izbori u Hrvatskoj.

30. svibnja 1990. - Na temelju rezultata izbora konstituiran je Hrvatski sabor.

19. svibnja 1991. - Na referendumu kojeg je raspisao Hrvatski sabor više od 94% žitelja Hrvatske (uz izlaznost iznad 84%) izjasnilo se da žele živjeti u samostalnoj i suverenoj državi Hrvatskoj

25. lipnja 1991. - Na temelju rezultata referenduma, odnosno volje žitelja Htvatske, Hrvatski je sabor proglasio suverenu i samostalnu Republiku Hrvatsku.

Ova četiri događaja nepobitno pokazuju mnogo toga što se često nastoji zamagliti i zamutiti, jasno je iz kojih razloga. Ponajprije, logika slijeda događaja nedvosmisleno pokazuje da je stvaranje države Hrvatske bio krajnje demokratski proces i do zadnjeg detalja zakonit proces, u skladu sa svim tada vrijedećim zakonima, kako onima donešenima nakon stvaranje nove vlasti, tako i po zakonima države na izdisaju.

Bilo je i do tog 25. lipnja 1991. mnogo zločina koje su počinili velikosrbi, no tek nakon tog dana uslijedio je sveopći napad na Hrvatsku, iz Srbije i Bosne i Hercegovine, Dakle, nepobitno je da se radilo o agresiji na državu čiji je narod nedvosmisleno rekao što želi. I tu prestaje bilo kakva mogućnost govoriti o građanskom ratu.

Stoga bi i 30. svibnja, i posebice 19. svibnja trebali biti državni praznici, baš kao što je to 25. lipnja. Prvi od tih datuma je i bio državni blagdan do dolaaska koalicije i SDP-a i predvođenih Ivicom Račanom na vlast 2000. na vlast. HDZ-ove vlade nakon toga nisu poništile tu sramotnu odluku, kao što nikada nisu proglasili državnim blagdanom dan kad su Hrvati na najdemokratskiji mogući način rekli u kojoj državi žele živjeti.

No ne smijemo zaboraviti, istine i budućnosti radi, da je tog 25. lipnja 1991. 19 od 20 zastupnika SDP-a napustilo Sabornicu ne želeći glasovati za to da Hrvatska bezuvjetno postane samostalna država, tražeći da se odmah pokrene postupak udruživanja s „drugima koji to žele". Logika SDP-a na čelu s Ivicom Račanom bila je jasna, očuvati Jugoslaviju, bilo kakvu. S druge strane, velika većina hrvatskog naroda imala je samo jedan cilj i put. Samo jedan zastupnik SDP-a, gospodin Marko Vlašić Čiče iz Čare na Korčuli ostao je u Sabornici i digao ruku za Ustavnu odluku.

Dakle, ključna odluka za stvaranje neovisne i suverene države – Republike Hrvatske, Ustavna odluka o samostalnosti i suverenosti donesena je većinom glasova, a ne jednoglasno.

No, i njima usprkos, naša je Hrvatska tu. Čuvajmo je i gradimo.

Poljubi zemlju po kojoj hodaš
Jer stare rane djedova skriva
Poljubi zemlju po kojoj hodaš
Ona ti ništa, ona ti ništa nije kriva.

Ostani tu, tu je tvoja mati,
Ostani tu, još će sunce sjati.
Ostani tu, snove čuvaj samo za Nju,
Ostani tu.

Čestit 25. lipnja, veliki dan hrvatske povijesti, želi Vam Vaš Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća.

 Autor priloga kojega ponavljamo iz 2018.: Davorin Lovrić