Svijet paralelnih sustava, blokova i konkurentskih industrijskih ekosustava

Kada je Elon Musk prije desetak godina agresivno gurao Teslu, mnogi su bili skeptični. Skepticizam nije bio neracionalan. Logika je bila jednostavna: ako električni automobili jednom postanu ozbiljno tržište, tada će veliki tradicionalni proizvođači – Ford, Volkswagen, Toyota ili General Motors – jednostavno preuzeti industriju. Imali su kapital, tvornice, distribuciju, iskustvo i globalne brendove.

Ali dogodilo se nešto mnogo zanimljivije.

Tesla doista jest promijenila industriju. No njezini glavni konkurenti nisu postali stari automobilski divovi, barem ne još uvijek. Najveći izazivači Tesle danas su uglavnom kompanije koje su još mlađe od Tesle – kineski proizvođači poput BYD-a, XPenga, NIO-a ili Li Auta.

Električni automobili više nisu mala nišna industrija. Globalna prodaja EV vozila 2025. premašila je 21 milijun vozila. Najveće tržište daleko je Kina, zatim Europa, a potom SAD.

Dok je Tesla otvorila vrata EV revoluciji, BYD je pokazao kako izgleda industrijska ekspanzija velikih razmjera. BYD je prvi put prestigao Teslu po broju prodanih električnih vozila. To nije samo simbolična vijest. To je znak da je električni automobil iz faze tehnološke revolucije prešao u fazu globalne industrijske utakmice.

I zanimljivo je da su kineske kompanije ovdje često bile agilnije od zapadnih tradicionalnih proizvođača. Razlog je jednostavan: nisu imale teret stare paradigme. Nisu morale štititi milijarde dolara investiranih u motore s unutarnjim sagorijevanjem, servisne mreže, mjenjače i stari industrijski model.

Nedavno u Madridu, vožnja Uberom u kineskom BYD-u pretvorila se u zanimljiv razgovor s vozačem. Nije pričao o geopolitici ili subvencijama. Odmah je rekao nešto mnogo jednostavnije: 'Jako štedim jer je električni.' To je možda najvažniji razlog zašto se EV šire. Ne ideološki. Ne politički. Nego ekonomski.

Kad gorivo poskupi, kada ratovi zatvore Hormuz, kada energija postane geopolitički rizik, električni automobil prestaje biti 'zeleni luksuz'. Postaje racionalna ekonomska odluka.

Ratovi na Bliskom istoku, Hormuz, sankcije i rast cijena energije kratkoročno pomažu naftnim kompanijama. Ali dugoročno možda još više pomažu elektrifikaciji. Jer države danas ne optimiziraju samo profit. One optimiziraju sigurnost, autonomiju i otpornost sustava.

To vrijedi za energiju, čipove, umjetnu inteligenciju, satelite i električne automobile. Europa danas vrlo jasno vidi svoju energetsku ranjivost. Kina želi smanjiti ovisnost o uvozu nafte. SAD želi zadržati tehnološku dominaciju. No ova tranzicija otvara i pitanje javnih financija. U većini europskih zemalja između 45 i 60 posto cijene benzina čine porezi i trošarine. Države desetljećima grade vrlo stabilan porezni model na fosilnim gorivima.

A sada države subvencioniraju vozila koja više ne će kupovati benzin. To je golemi paradoks energetske tranzicije. Ako milijuni automobila prijeđu na električni pogon, gubitci državnih prihoda postaju vrlo ozbiljni. Zato je gotovo sigurno da sadašnji model ne će trajati beskonačno.

Električni automobili danas još uvijek uživaju porezne poticaje i subvencije jer države žele ubrzati tranziciju. Ali kada EV postane dominantan oblik prometa, države će početi tražiti nove modele oporezivanja. A tu dolazimo do još jednog velikog pitanja: odakle će doći sva ta dodatna električna energija?

Električni automobili nisu jedini izazov. Paralelno raste i potrošnja električne energije zbog AI data centara, cloud infrastrukture, toplinskih pumpi i šire elektrifikacije industrije. Svijet tako ulazi u novu eru ogromne potražnje za stabilnom električnom energijom. I upravo zato se danas sve više govori o nuklearnoj energiji, modernizaciji mreža, baterijskim sustavima, LNG-u, obnovljivim izvorima, bakru, uranu i velikim infrastrukturnim ulaganjima. Elektrifikacija nije samo pitanje automobila. Ona postaje pitanje cijelog ekonomskog modela.

Istodobno, svijet se sve više fragmentira. Kao što Kina razvija vlastite AI modele, Europa govori o tehnološkom suverenitetu, a države grade vlastite satelitske sustave, tako će se vjerojatno fragmentirati i EV svijet.

Kineski proizvođači već dominiraju velikim dijelom Azije i sve više Europe. SAD pokušava zaštititi domaću industriju tarifama i ograničenjima. Europa balansira između zaštite vlastite industrije i potrebe za jeftinijim električnim vozilima. To više nije samo tržišno natjecanje. To je novo industrijsko i geopolitičko natjecanje.

Možda je najveća lekcija cijele EV revolucije upravo ova: tehnološka revolucija ne mora završiti monopolom prvog pobjednika. Tesla je promijenila svijet automobila. Ali upravo je ta promjena otvorila vrata još agresivnijim i mlađim konkurentima, prije svega kineskim.

I zato današnji svijet sve manje izgleda kao svijet jedne dominantne tehnologije ili jednog pobjednika, a sve više kao svijet paralelnih sustava, blokova i konkurentskih industrijskih ekosustava.

dr. sc. Đuro Njavro