Detalji

Objavljeno: 09. listopada 2007.

Iz Hrvatskog slova prenosimo urednički komentar Nenada Piskača, koji u njemu iznosi nekoliko očitih posljedica koje je politika Haaškog suda ostavila s obzirom na Domovinski rat i sliku o njemu. Iz sveg «učinjenog» zaključiti se može sljedeće: Srpske agresije nije ni bilo, na ovim se prostorima vodio građanski rat. U tom istom ratu dogodili su se neki, sudeći po izrečenim presudama, ali i reakcijama hrvatskih političara – zanemarivi zločini (čitaj Ovčara) .Hrvatska pozicija i najveći dio opozicije jasno se izjasnila da bez obzira na sramotnu presudu vukovarskim krvnicima i dalje misle provoditi pro-haašku politiku. Autor zaključuje: «Poraz prohaaške politike više je nego očit. Haag je taj poraz planirao, poticao i izvršio – o čemu svjedoče i bivši djelatnici Suda i Tužiteljstva. Pomagači u Srbiji slave. U Hrvatskoj su trenutno "ogorčeni". Haagu je preostao samo zajednički zločinački pothvat hrvatske obrane protiv srpskog agresora. Šešelj mu služi kao ukras i nadomjestak za Mladića i Karadžića, Kadijevića i Adžića, Miloševića i Ćosića, SPC i SANU – kompletnu zločinačku organizaciju koja je uz potporu tzv. međunarodne zajednice izvršila agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Haag je mirnodopska proteza svesrpske agresije pomoću koje je amnestirano preseljena u 21. stoljeće».

Detalji

Objavljeno: 09. listopada 2007.

U ljubavi i politici izgleda, sve je dopušteno. Cilj ponekad i opravdava sredstvo, ali što je previše – previše je. Uzmimo samo najeksplicitniji primjer skandala bivšeg bračnog para Pokos- Radeljak, koji svoje prljavo rublje bez imalo srama već mjesecima razvlače po svim medijima, vođeni pritom svaki svojim interesima, a pozadina svega su moć, novac i naravno – slava. Pa smo tako bili svjedoci kako je jadna Vlatka bez ičeg izbačena na ulicu, njegovom privođenju od strane policije, navodnom ne vraćanju njene garderobe što je dobilo i svoj epilog na sudu. Većina Hrvata možda i ne zna pouzdano čime se Vlatka bavi. No jedna joj se stvar ipak mora priznati – od sebe je, ničim izazvana uspjela napraviti proizvod ili kako to ona voli istaknuti «brand» koji osim malo ambalaže i hrpe tračeva ne sadrži ništa.. Njenim kredom – neka se piše pa makar i dobro, počele služiti i malo veće face u Hrvata. O kom pričamo? Koji se hrvatski političar daleko najviše od svih drugih bavi i "hrani" tračevima i malo čim drugim? Da li je potrebno posebno napominjati da je riječ o predsjedniku Mesiću, ili ste ga iz gore navedenog sami uspjeli prepoznati?  Jedan od njegovih bisera, koji bi po formi i sadržaju svakako mogao ući u top 10 svih vremena jest izjava kako je počeo dobivati anonimna pisma i prijetnje od – ni manje ni više nego Rusa, te upozorenje da pusti Zagorca na miru, jer da je on veliki hrvatski patriot. Ali i Mesić sebe smatra velikim domoljubom pa kako su ta dva domoljuba došla u «sukob interesa» i jesu li uopće? U svojim izjavama nije naveo ni od koga su poslana (jer ih navodno ima više), ni kome još točno. Predsjednik je izjavio da Bajić istražuje detalje, no istovremeno rusko veleposlanstvo o svemu tome ne zna ama baš ništa, i tvrde da im se po tom pitanju nitko nije ni obratio. Stječe se dojam da se radi o običnom predizbornom prodavanju magle, jer ne postoji nikakav konkretan dokaz koji bi potvrdio njegove tvrdnje. Tu opet dolazimo do Pokos, jer ona je jadna bar na televiziji javno pokazala Dikanove prijeteće sms poruke, a Stipe nije pokazao ništa. A očekuje da mu vjerujemo, čak je i djelovao prilično uznemireno – možda se ipak radilo o noćnoj mori?(mmb)

Detalji

Objavljeno: 09. listopada 2007.

Napuštanje postojećeg dvoentitetskog uređenja BiH te decentralizirana država sa državnom, srednjim i lokalnim nivoom vlasti, najvažniji su dijelovi Deklaracije o principima Ustava BiH koju su 21. rujna 2007. godine u Kreševu potpisali lideri šest BiH stranaka sa hrvatskim predznakom. U Deklaraciji se naglašava potreba uspostavljanja novog funkcionalnijeg i pravednijeg uređenja BiH prema kome ni jedan od konstitutivnih naroda neće biti privilegiran ni diskrimiran. Srednji nivo vlasti bi se prema Deklaraciji uspostavio na temelju geografskih, etničkih, ekonomskih, prometnih i drugih bitnih kriterija. Dokument o principima Ustava BiH potpisali su predsjednci HDZ-a BiH - Dragan Čović, HDZ-a 1990. - Božo Ljubić, HSP-a Đapić-dr. Jurišić - Zvonko Jurišić, HSS-a BiH - Marko Tadić, Narodne stranke Radom za boljitak - Jerko Ivanković-Lijanović te HKDU-a - Ivan Musa. Zanimljiv je i podatak da je povodom njenog potpisivanja u petak navečer na HTV Oscar C-u održana emisija, u kojoj je gostovalo svih 6 potpisnika teksta. Gosti su glede potpisivanja ponovno izrazili međusobnu suglasnost i toleranciju, te se čini da je jedino moguće sporno pitanje u cijeloj priči ono o dogovoru oko središnje razine vlasti.  Čak 95 posto gledatelja od njih oko 1000 koji su sudjelovali u telefonskoj anketi s pitanjem "Slažete li se sa sadržajem Kreševske deklaracije" odgovorilo je pozitivno tijekom emisije u studiju Mostaru. Kako se može zaključiti da su većina od anketiranih gledatelja Hrvati očito je da se u svojim razmišljanjima skoro u potpunosti s potpisanim dokumentom slažu. U nastavku tekst deklaracije donosimo u cjelosti.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 08. listopada 2007.

Milan Ivkošić u svojoj kolumni u Večernjem listu komentira stanje opće nezainteresiranosti velikog dijela hrvatske javnosti za pregovore s EU. Tu se naime, ne radi samo i isključivo o pregovaranju već i o mnogim drugim stvarima koje su usko vezane za tu tematiku, a izazivaju slabu ili nikakvu reakciju u Hrvatskoj (prisjetimo se presude vukovarskoj trojci, ili posljednje u nizu parade oko proglašenjsa ZERP-a). Postavlja se pitanje zašto je to tako? Zašto je na sramotnu presudu iz Haaga reagirao javno tako mali broj građana, a činjenica da će taj sud sada i tužiti državu Hrvatsku, širu javnost ostavlja hladnom? Vjerojatno se radi o letargiji koja je obuzela narod kao posljedica nemoći da se bilo što od toga promjeni. I to je zapravo od svih udaraca pristiglih iz Europe - onaj najgori. Zastrašujuća je pomisao da su ljudi zbog servilnosti politike koja se već duži niz godina vodi na ovim prostorima otupjeli na bogohulne i nevjerojatne zahtjeve i ustupke koji se od njih i njihove države traže. Politika i političari se mjenjaju, no ako narod nije motiviran i nema snage ni volje da se nešto promijeni tko će to učiniti? Sve dok većina ne shvati samu bit demokracije, a to je upravo mogućnost promjene onog što evidentno nije dobro, dok u svojim glavama ne napuste na žalost duboko ukorjenjeno shvaćanje i odanost jednoj stranci kroz čitav život, bez obzira kako i koliko ona svoju politiku promijenila - ne će biti dobro.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 03. listopada 2007.

Gojko Borić u Hrvatskom listu analizira vrlo zabrinjavajuće stanje koje vlada hrvatskim medijskim prostorom te posljedice koje ono povlači za sobom. Naime, autor s pravom konstatira kako se novinarstvo srozalo na niske grane čime se dovodi u pitanje kredibilitet sredstava javnog informiranja. «Ono što najviše zbunjuje u hrvatskim tiskovinama može se nazvati «epidemijom zabluda». Netko ubaci u politički diskurs neistine i, što je možda još gore, poluistine koje onda većina novinara ponavlja, a da ih nitko ne pokušava ukloniti kako bi nestale iz ozbiljnoga štiva. Ovdje ćemo nabrojiti samo neke zablude koje su našle «pravo građanstva« u hrvatskim publikacijama premda ih nije teško opovrgnuti kao laži i poluistine. 1.) Jugoslavija je mogla opstati da su na to pristali republički moćnici 2.) Hrvatska je mogla izbjeći rat da je to htjelo tadašnje vodstvo pod predsjednikom Tuđmanom 3.) Pretvorba je bila najveća pljačka u povijesti Hrvatske 4.) U Hrvatskoj su počinjena zlodjela kao i u ostalim bivšim republikama propale Jugoslavije 5.) Europa je stvorena na antifašizmu, a Europska unija je 'raj na zemlji'."(zdk)

Detalji

Objavljeno: 08. listopada 2007.

Prvo je na jednom internet portalu, a nakon toga i na javnoj televiziji objavljena desetminutna snimka u kojoj bivša ratna tajnica Tihomira Oreškovića – Fatima Skula, optužuje potpredsjednika Sabora Darka Milinovića da je 1991. godine u Gospiću Oreškoviću pomagao odvoziti mrtve Srbe. « Ja jesam na snimci i ona je autentična, no to je sve montaža i bila sam prisiljena dati tu izjavu zbog prijetnje smrću mojoj djeci i meni» – rekla je F. Skula. Kako ona tvrdi maskirani su je muškarci odvezli u nepoznatu kuću i prisilili je da dade takav iskaz. No, ona je tada dala izjavu koju su sročili i smislili nepoznati ljudi koju su je odveli. “Danas su me čak nazvali iz jedne stranke i ponudili mi svoju zaštitu. Držim da su ovo sve predizborne spletke i stoga sam kategorički odbila. Vjerujem hrvatskoj državi i državnim institucijama da sam zaštićena i da mi ne prijeti nikakva opasnost”, rekla je Fatima Skula. Temeljem ovih navoda nameću se brojna pitanja. Gotovo je nevjerojatno da se u jednoj civiliziranoj, demokratskoj državi u 21. stoljeću na javnoj televiziji izreknu ovakve stvari, koje involviraju ni manje ni više nego potpredsjednika Sabora RH, a da sad već nakon tri dana niti jedna državna institucija nije reagirala? Gdje je u cijeloj priči policija, gdje je pravosuđe, zar nitko od njih ne planira istražiti pozadinu ove priče? Postavlja se pitanje tko su ti ljudi o kojima Skula priča, za koga rade, zašto je do sad šutjela i ako je sve to skupa istina, tko stoji iza svega? Kakva je ovo država, koja na ovakva i slična pitanja nema potrebe tražiti odgovore, već u tom smislu podsjeća na američki Divlji zapad iz 19. stoljeća?! (mmb)

Detalji

Objavljeno: 08. listopada 2007.

Detalji

Objavljeno: 06. listopada 2007.

Iz Glasa Koncila prenosimo osvrt Ivana Miklenića na stanje u kojem mnoge hrvatske žrtve pale u Domovinskom ratu, a i u prijašnjim ratovima, izgledaju uzaludnima. "Kako odgovorni u Hrvatskoj mogu očekivati da će netko izvan Hrvatske poštivati hrvatske žrtve - pogotovo kad se to kosi s legitimnim političkim interesima velikih sila i njihovih partnera - kad sama službena Hrvatska i njezini utjecajni faktori ne cijene hrvatske žrtve? Zar nije Hrvatska dosad sasvim jasno pred čitavom svjetskom javnošću očitovala svoju nedosljednost i neprincipijelnost svojim odnosom prema hrvatskim žrtvama u drugome svjetskom ratu, poraću i komunizmu? Zar Hrvatska ne pokazuje svoj neprincipijelni stav prema hrvatskim žrtvama u velikosrpskoj agresiji, prema svojim legitimnim vojnim akcijama, prema braniteljima? Zar su hrvatski političari toliko naivni ili toliko podložni skrivenim centrima moći da nisu svjesni da politikom više od 5-godišnjeg odlaganja procesuiranja vodećih ljudi bivše JNA na najgori način vrijeđaju istinu i dostojanstvo hrvatskih žrtava?" Odgovorimo ovdje na zadnje pitanje - hrvatski političari nisu toliko naivni.