Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata uputio je 1. listopada javni Osvrt na presude MKSJ za zločin koji su srpske snage počinile na Ovčari u studenom 1991. Ravnatelj centra dr. Ante Nazor u tekstu komentira kako bi samo osnivanje sudova za međunarodne zločine trebalo predstavljati pozitivan civilizacijski iskorak, no presude za Ovčaru i Srebrenicu dokazuju da pravo i pravda nisu uvijek dva jednaka pojma, a pogotovo kad se tu upletu interesi «viših sila». No, arhivska građa, koju su prikupile obrane i tužiteljstva, iako sama po sebi vrlo vrijedna – nije jedini izvor i kao takva je kao i presude podložna znanstvenoj kritici. "Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata može ispuniti zadaću prikupljanja i sređivanja gradiva, dakako, surađujući na lokalnim razinama sa srodnim arhivskim i znanstvenim ustanovama, te s neposrednim sudionicima događaja. Zato i ovom prilikom sve koji posjeduju dokumente, zemljovide, fotografije, video zapise ili zanimljive predmete iz Domovinskog rata molimo da se jave u Centar". Iz Hrvatskog slova, spomenuti Osvrt na presude prenosimo u cijelosti.

 

 

Dok se hrvatski političari svakodnevno bave politikantskim podmetanjima i grčevitom borbom da zadrže svoje udobne fotelje, mimo njihovih «umnih» i «učenih» glava neopaženo prolaze stvari koje im, da se zaista brinu o državnim interesima, nikako ne bi smjele promaknuti. Svima nam već na uši izlazi dogma koju već godinama nameću hrvatski političari o ulasku u EU i NATO, kako bi se iza nje sakrili svi neriješeni problemi unutar države, koje na svojoj koži svakodnevno najbolje osjeća običan mali čovjek. No, razmotrimo li cijelu situaciju malo pobliže, ono što jedino možemo zaključiti jest – da nam se svim skupa ne piše ništa dobrog. Jer, ta ista Europa nas već godinama, a tako će biti i u dogledno vrijeme, po tom pitanju kao nekakvo ne željeno dijete (kako se nas Hrvate oduvijek i tretiralo) drži na sporednom kolosjeku i iz petnih se žila trudi baciti nam pod noge što više klipova kako bi onemogućili da do nje uopće dođemo, i kako bi pritom izgledali što je moguće smješnije i jadnije. Kakva je situacija s NATO-m? Pa pogledajmo. Iz zrakoplovne baze Zemunik u srijedu su uzletjeli MiG-ovi-21, koji su u sastavu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva prvi put sudjelovali u borbenoj operaciji u sklopu NATO-ove vježbe “Noble Midas 07“. Voditelj vježbe, brigadir Dražen Šćuri ostao je vidno zbunjen, nakon što su ga novinari upitali zašto je na karti područje leta preko hrvatskih otoka označeno Jugoslavija. Rekao je samo kako je to karta NATO-a, izrađena u Napulju za potrebe vježbe. Što reći? Može li nas više zasmetati činjenica da su izrađivači spomenute karte kronično površni i neinformirani, da ne kažemo nekako drugačije, ili to što nitko od prisutnih hrvatskih vojnika na tako nešto nije reagirao, čija je to vojska i smeta li to njih uopće?(mmb)

 

 

Slovenski premijer Janez Janša komentirao je u utorak navečer najave o primjeni hrvatskog ekološko-ribolovnog pojasa (ZERP) u Jadranu na članice Europske unije, ocijenivši da to treba gledati u sklopu predizborne kampanje u Hrvatskoj, iako bi takva primjena ugrozila kredibilitet Hrvatske u odnosu na Europsku uniju. "Ukoliko želi ostati vjerodostojna unutar europskog procesa, Hrvatska ne može primijeniti ZERP na članice Europske unije". Janša je dodao da Hrvatska ne može primijeniti ZERP na članice Europske unije na temelju obveze koju je sama dala Europskoj komisiji, odnosno da ne će poduzimati jednostrane korake u tom smislu. Razmotrimo spomenutu situaciju s pravnog aspekta. Pravo razglasiti epikontinentski pojas imaju sve obalne države svijeta prema Povelji UN iz 1982. godine (uz preduvjet da imaju dodir teritorijalnog mora i međunarodnih voda), što je RH i učinila godine 2003. potaknuta stravičnim slikama obale Galicije gdje je napukli tanker zagadio kilometre i kilometre prelijepe tamošnje obale. No s druge strane, dobro nam poznata, nazovimo je «prestrašena» hrvatska politička elita i ovog puta radi kompromis – računajući kako nas relativno dobro očuvane telijanske i slovenske flote u tom smislu mogućeg ekološkog zagađenja zapravo i ne ugrožavaju, pa zašto bi se onda «nepotrebno» dovodili u situaciju da na bilo koji način ugrozimo i usporimo pregovore ze primanje u EU. Kroz vrlo kratko vrijeme takav se način razmišljanja pokazuje potpuno pogrešnim i kratkovidnim. Jer što se dalje događa? Susjedne države u međuvremenu proglašavaju svoje epi-pojaseve, Italija harači po ribljem fondu sredinom Jadrana, a Slovenija koristi gužvu kako bi ostvarila svoje interese razgraničenja na moru!(mmb)

 

 

Iz Hrvatskog slova prenosimo razgovor s Goranom Jurišićem, voditeljem Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma, utemeljenog 2004. godine. Po struci je povjesničar i u svojim se istraživanjima komunističkih zločina, od onih najranijih, iz vremena Oktobarske revolucije 1917. godine, preko onih za Hrvatsku najvažnijih iz Drugog svjetskog rata – vodi isključivo metodama višestrukih provjera autentičnosti izjava svjedoka i dokumentacije. U razgovoru za Hrvatsko slovo Jurišić iznosi probleme koje je centar imao pri samom osnivanju, svoja razmišljanja o postojećim razlikama između uvjetno rečeno antifašizma oslobodilačkih snaga koje su rušile fašizam (primjerice Amerike) i antifašizma-komunizma na našim prostorima kojem je glavni zadatak bio uspostava totalitarističkog poretka s komunističkom partijom na čelu. Također ističe činjenicu da su se po tom pitanju stvari u današnjoj Hrvatskoj promijenile samo kozmetički: «Komunisti su se za tranziciju jako dobro pripremili, zadržavši sve poluge vlasti, i pozicije u medijima, tajnoj službi i slično. U Hrvatskoj gotovo i nema važnijeg položaja na kojemu je vlast do sada obnašala osoba koja nikada nije bila komunist, oko kojeg se dalje raspoređuju bivši suradnici OZNE ili UDBE».

 

 

Pedesetak vukovarskih stradalnika Domovinskog rata - majki i rodbine žrtava ubijenih na Ovčari 1991. godine, krenulo je jutros iz Vukovara autobusom za Zagreb, odakle će zrakoplovom otputovati u Haag gdje će održati prosvjedni skup protiv presude "vukovarskoj trojki". Put Haaga vukovarski stradalnici krenuli su s platoa na Ovčari, nedaleko od masovne grobnice iz koje je 1997. godine ekshumirano 200 žrtva srpske agresije na Vukovar ubijenih 20. studenoga 1991. godine, dva dana nakon što su u Vukovar ušli pripadnici bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi. U spomen na žrtve Ovčare, sudionici puta zapalili su svijeće kod mjesta masovne grobnice te se pomolili, predvođeni gvardijanom Franjevačkog samostana u Vukovaru fra Zlatkom Špeharom. Očekuje se kako će se prosvjedu u Haagu, čiji su organizatori Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata i Hrvatsko žrtvoslovno društvo, priključiti i Hrvati koji žive i rade u Nizozemskoj i susjednim zemljama. U 15 sati izaslanstvo prosvjednika, u kojem će biti predsjednik vukovarske Predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Slavko Jurić, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovonog društva Zvonimir Šeparović i gvardijan vukovarski fra Zlatko Špehar, uručit će glavnom tajniku Međunarodnog kaznenog suda u Haagu Hansu Holthuisu apel Hrvatskoga žrtvoslovnog društva Haaškom sudu. U nastavku, donosimo ekskluzivno tekst spomenutog apela.(mmb)

 

 

Već smo donjeli prvi, a sad donosimo i drugi dio članka Gojka Borića iz Hrvatskog lista, u kojem se osvrće na katastrofalnu razinu i način medijskog izvještavanja u Hrvatskoj. Autor piše o potrebi kreiranja nekog oblika Hrvatskog dnevnika koji bi svakodnevno reagirao na kojekakva podmetanja i poluistine koje vladaju hrvatskim medijskim prostorom. U nastavku teksta može se pročitati i detaljnije obrazloženje i pozadina nekih od laži koje se najviše ponavljaju te postoji realna opasnost da zbog nedostatka reakcije i demantija, s vremenom postanu «istina».U prethodnom članku navedeno je prvih pet, a sada one koje zauzimaju sljedećih pet pozicija prema učestalosti njihova spominjanja: «6. Izmišljotine o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 7. Hrvatska se osamostalila na temeljima ZAVNOH-a i jugoslavenskoga ustava iz 1974. 8. Poklič za detuđmanizacijom 9. Tuđman je «dogovorio rat» s Miloševićem, i radio na 'podjeli Bosne' 10. Tuđman «međunarodno izolirao Hrvatsku» i dopustio 'veliku pljačku u pretvorbi"».

 

 

O problematici vlasti u Osijeku kao i o modelima financijske konstrukcije tamošnje športske dvorane već smo pisali. Prisjetimo se, razlika između modela koji je predložio Đapić u suradnji s Vladom RH, i modela koji je predlagao HDSSB je u «zanemarivih» 400 milijuna kuna. Čelnici HDSSB-a optužili su danas premijera Ivu Sanadera i Vladu da "pokušavaju prikriti financijski inženjering oko izgradnje nastavno-športske dvorane u Osijeku, ali i u drugim gradovima", te da su "upleteni u jednu od najvećih pljački od uspostave samostalne Hrvatske". Predsjednik HDSSB-a Vladimir Šišljagić je na konferenciji za novinare u Saboru ustvrdio da Vlada uporno odbija HDSSB-ov model izgradnje osječke dvorane i inzistira na "Đapićevu" modelu javno-privatnog partnerstva (JPP) Jučer je u Vladi održan i treći jalovi sastanak o toj temi, na kojem se ministar financija Ivan Šuker ponašao kao 'pijani milijarder' i nije dopustio da Grad Osijek potpiše jeftiniji ugovor, iako se ni on, ni potpredsjednik Vlade Damir Polančec, ni premijer Sanader nikad nisu izjasnili zašto", rekao je Šišljagić. Premijera i članove Vlade optužio je da "uporno guraju model koji omogućuje pljačku", te da su, nakon pokušaja izgradnje dvorana izravnom pogodbom i predlaganja pa povlačenja prijedloga posebnog zakona, "pronašli gdje se može 'maznuti' lova i krenuli s JPP-om". Bez obzira tko je u pravu, hrvatski bi politički lideri konačno trebali shvatiti da se u situacijama poput ove, gdje se radi o nekoliko stotoina milijuna kuna koje će po svom džepu najbolje osjetiti hrvatski porezni obveznici, ne mogu i ne smiju oglušivati na pitanja koja im javnost s pravom postavlja. Ili mogu, sve do izbora. (mmb)

 

 

Iz Hrvatskog slova prenosimo urednički komentar Nenada Piskača, koji u njemu iznosi nekoliko očitih posljedica koje je politika Haaškog suda ostavila s obzirom na Domovinski rat i sliku o njemu. Iz sveg «učinjenog» zaključiti se može sljedeće: Srpske agresije nije ni bilo, na ovim se prostorima vodio građanski rat. U tom istom ratu dogodili su se neki, sudeći po izrečenim presudama, ali i reakcijama hrvatskih političara – zanemarivi zločini (čitaj Ovčara) .Hrvatska pozicija i najveći dio opozicije jasno se izjasnila da bez obzira na sramotnu presudu vukovarskim krvnicima i dalje misle provoditi pro-haašku politiku. Autor zaključuje: «Poraz prohaaške politike više je nego očit. Haag je taj poraz planirao, poticao i izvršio – o čemu svjedoče i bivši djelatnici Suda i Tužiteljstva. Pomagači u Srbiji slave. U Hrvatskoj su trenutno "ogorčeni". Haagu je preostao samo zajednički zločinački pothvat hrvatske obrane protiv srpskog agresora. Šešelj mu služi kao ukras i nadomjestak za Mladića i Karadžića, Kadijevića i Adžića, Miloševića i Ćosića, SPC i SANU – kompletnu zločinačku organizaciju koja je uz potporu tzv. međunarodne zajednice izvršila agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Haag je mirnodopska proteza svesrpske agresije pomoću koje je amnestirano preseljena u 21. stoljeće».