Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća, kao što svi čitatelji vjerojatno dobro znaju, vodi tek nekoliko entuzijasta iz naše udruge. Posao vezan uz portal obavlja se u letu između „pravog“ posla, odnosno studija, obitelji i razno raznih drugih dužnosti koje donosi današnji užurbani život. Imati sponzora sigurno bi nam bilo od velike pomoći – mogli bi proširiti redakciju s mladim ljudima, i za njihov posao pošteno im platiti, a nas odteretiti. A kako se dolazi do donatora moglo bi se naučiti od portala ZaMirZINE.net, odnosno od novina za civilno društvo i urbanu kulturu, kako piše na naslovnici. Lista donatora portala ZaMirZINE.net spoj je hrvatskih i stranih, vladinih i nevladinih agencija - tako da redakcija i ostalo osoblje čini čak osmero ljudi. Što onda mi čekamo na Portalu HKV-a, pitat će neki? Pa, za početak, imamo problema sa činjenicom da se riječi „seksualnost“ i „urbano“ i njihove izvedenice na našem portalu pojavljuju desetak puta rjeđe nego na portalu ZaMirZINE.net.

 

 

Kao što smo izvještavali, suđenje hrvatskim generalima Ademiju i Norcu nastavljeno je prošli tjedan s novim iskazima zaštićenih svjedoka - pa smo sada imali priliku čuti kako hrvatski vojnici nisu samo žive osobe nabijali na kolac, već da su ih i palili. To je po već uvježbanoj praksi prenijela Hina, a onda i svi hrvatski mediji, i pisani i elektronički. I tako, dok se hrvatske generale sudski i medijski masakrira iz političkih razloga, iz političkih razloga kanadski pripadnici UNPROFOR-a po povratku u svoju domovinu dobili su pregršt medalja. Za potpuno izmišljenu veliku bitku [1],[2],[3], u kojoj su, hvale se oni, ubili 26 hrvatskih vojnika. Hrvatsko kulturno vijeće upitalo je s tim u svezi hrvatsko Ministarstvo koje se bavi i vanjskim poslovima da li je ičim iskazalo nezadovoljstvo zbog ovakve kanadske politike i krajnje neciviliziranih manipulacija s hrvatskom stranom.(mm)

 

 

Kao što smo već pisali danas u prilogu Falsifikat po falsifikat, na činjenicu da se Kanada odlučila dijeliti šakom i kapom medalje svojim vojnicima za nepostojeću bitku s Hrvatskoj vojskom (u kojoj je navodno ubijeno 26 hrvatskih vojnika) "Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija se je preko Veleposlanstva RH u Ottawi, još 2002. godine javno očitovalo reakcijom u kanadskim novinama «Ottawa Citizen»". Tragom ove informacije pokušali smo preko Interneta saznati nešto više o spomenutom očitovanju - naći njegov tekst - što nam nije pošlo za rukom. Čak ni na internetskim stranicama Veleposlanstva RH u Ottawi na engleskom jeziku nismo našli ništa u svezi s ovim slučajem, ali jesmo ostali iznenađeni s nekim sadržajima na samim stranicama.

 

 

U Srbiji je jučer održan prvi krug predsjedničkih izbora. Pobijedio je, očekivano, kandidat Srpske radikalne stranke (čiji je predsjednik još uvijek Vojislav Šešelj) Tomislav Nikolić sa 39,4 % glasova. Podsjećamo, Srpska radikalna stranka nastala je 1991. godine ujedinjavanjem Srpskog četničkog pokreta, na čijem je čelu bio dr. Vojislav Šešelj i najvećeg broja odbora Narodne radikalne stranke koje je predvodio Tomislav Nikolić. U drugi krug izbora ušao je i dosadašnji predsjednik Srbije, kandidat Demokratske stranke Zoran Tadić. U drugi se krug nisu uspjeli probiti kandidat Nove Srbije Velimir Ilić (kojeg je podupirao predsjednik srpske Vlade Vojislav Koštunica) s 7,9 posto glasova, kandidat (nekad Miloševićev socijalist) Milutin Mrkonjić (6,1 posto), kandidat Liberalne stranke Čeda Jovanović (5,5 posto glasova), te još četvero kandidata manjih stranaka.(djl)

 

 

Ivica Marijačić u uredničkom komentaru u Hrvatskom tjedniku osvrće se na slučaj Faber o kojem smo i mi opširnije pisali na portalu. U komentaru se cijeli slučaj promatra i iz šire perspektive, odnosno govori se i o stereotipima koje je su politika i mediji usadili u svijest građana Republike Hrvatske: "Jednom kad se uvedu u optjecaj snažnom političkom i medijskom kampanjom, stereotipe je doista teško rušiti koliko god bili suprotni činjenicama i istini. Producenti tih stereotipa naročito su nakon 2000. godine, na valu revolucionarnoga antituđmanovskoga i promesićevoga zanosa, svih dotadašnjih deset godina samostalne hrvatske države proglasili mrakom, Tuđmana kriminalcem i ekstremnim nacionalistom, njegove generale ubojicama i ratnim zločincima, desničare sirovinama, a branitelje lupežima i kriminalcima. Ti su pokliči pretvoreni u dogme suvremene hrvatske politike. Godine su, doduše, pokazale da nije Tuđman nego Mesić veličao ustaški režim i Antu Pavelića, da nisu tzv. Tuđmanovi generali, nego neki drugi potpisivali zapovijedi o likvidacijama i da desničari nisu sirovine i lupeži, nego da svoje žene prebijaju ugledni ljevičari i da su se najviše obogatili bivši komunistički direktori i menadžeri, ali snaga proizvedenih stereotipa i dalje je prevelika da bi im stvarnost naškodila.".

 

 

Trenutačno stanje pregovora Hrvatske s Europskom unijom nije zadovoljavajuće i ne odražava stvarna postignuća Hrvatske, ustvrdio je u četvrtak u Zagrebu glavni hrvatski pregovarač Vladimir Drobnjak. "Pregovori o pristupanju Europskoj uniji izgubili su na dinamici i mi nismo zadovoljni trenutačnom situacijom u pregovorima zbog toga što ona, gledano statistički, brojevima poglavlja koja smo otvorili i zatvorili i mjerilima koja smo formalno ispunili, ne odražava sav posao, trud i postignuća koja je Hrvatska do sada ostvarila", kazao je Drobnjak u izjavi za novinare. "Mi smo zadovoljni onim što je ostvareno do sada, ali nismo zadovoljni kako se stvari ovoga trenutka razvijaju", rekao je, komentirajući nedavnu izjavu izvjestitelja Europskog parlamenta za Hrvatsku Hannesa Swobode da je završetak pregovora s Hrvatskom do 2009. i njezin ulazak u EU 2011. sve nerealniji. Problemi koji su djelomično prije, a djelomično nakon izbora u obliku europskih pritisaka snašli premijera Sanadera i njegovu staro-novu Vladu, najbolji su indikator trenutnoga raspoloženja međunarodne zajednice spram Hrvatske. Najjasnije se to vidi iz svakodnevnih pritisaka u smislu obustave primjene ZERP-a. Nije potrebna velika mudrost da bi se zaključilo da većinu zemalja EU-je taj isti ZERP uopće i ne zanima. Jedine države kojih se njegova primjena realno izravno dotiče jesu Slovenija i Italija. No voda u ovom trenu svakako ide upravo na njihov mlin, ali iz najvjerojatnije posve drugih razloga. Ono što se u posljednjih nekoliko godina uporno, gotovo šablonski ponavlja jest jedna te ista priča, s unaprijed poznatim završetkom. Tako svakoga puta kad Hrvatska dođe u situaciju da se malo «ojuši» i krene naprijed, odnosno «dobije krila», iz Europe odmah stižu reakcije i mjere kojima se ta ista krila vrlo sustavno i ekspeditivno podrezuju.(mmb)

 

 

Nakon prvotnih izjava o tome kako su hrvatski vojnici srpske civile ubijali nabijajući ih na kolce, koje su prije tri mjeseca bez ikakvog ograđivanja i dovođenja u pitanje istinitosti takvih navoda preplavile hrvatske medije, saga o akciji Medački džep ponovno se nastavlja. Ovoga puta mediji (ponovno – zdravo za gotovo) prenose svjedočenja zaštićenih svjedoka koji su na suđenju hrvatskim generalima ispričali kako su srpski civili (jer vojnika tamo nije bilo, a čitavo su područje držale valjda tri babe s automatima) bili mučeni i spaljivani živi, dok su zločeste «ustaše» okolo plesale indijansko kolo. Nevjerojatno. Da su Hrvati početkom devedesetih bili svjesni koliko su ustvari krvoločan narod, onako goloruki ne bi se ni preplašili četničke najezde potpomognute podrškom JNA. S druge strane, da su pak Srbi znali koliko su Hrvati bijesna čeljad, vjerojatno im nikad ne bi palo na pamet pokušati okupirati teritorij Lijepe Naše i to krajem 20.stoljeća, ali u pravoj barbarskoj maniri. Postoji ipak i jedna nelogičnost. Ako su Hrvati tako opasni i krvožedni, kako to da su priliku da to i pokažu čekali mirno, na svojem teritoriju, u svojim domovima, koje su kasnije tako «zvijerski» branili? Srbi su se u cijeloj toj priči valjda žrtvovali, i krenuli u osvajanje hrvatskog teritorija samo da pokažu ostatku svijeta kako su oni u odnosu na zločeste ustaše vrlo fin i civiliziran narod, što im je na koncu i potvrđeno u obliku donijetih presuda Haaškoga suda, koje već sad jasno pokazuju da nikakva srpska agresija na hrvatskom području devedesetih godina nije ni izvršena.(mmb)

 

 

Sedamdesetak članova sisačkoga HSP-a jučer je na izvanrednoj konferenciji za novinare prosvjedovalo zbog, kako je istaknuto, "neutemeljene i za HSP štetne odluke predsjednika HSP-a Ante Đapića o razrješenju predsjednika sisačkoga HSP-a Damira Marića i imenovanju povjerenika Željka Kardaša". Po Marićevim riječima sisački je HSP iznenadila i začudila odluka predsjednika HSP-a o raspuštanju Izvršnog odbora sisačke Podružnice HSP-a, jer su dobili povjerenika, a sami ne znaju zašto. Član Izvršnog odbora i zamjenik sisačkoga gradonačelnika Veljko Novak ocijenio je da je "odluka predsjednika HSP-a Đapića žalosna, jer sisački HSP nekoliko zadnjih godina zaredom postiže najbolje rezultate u državi, u Sisku je ravnopravan s HDZ-om i SDP-om, a s HDZ-om je na vlasti u gradu". Ustvrdio je da "nema govora da se Predsjedništvo HSP-a vodilo željom da ojača HSP u Sisku i da zbog toga smjenjuje nesposobne, neaktivne i lijene članove i čelnika sisačkoga HSP-a". Podsjetio je da je Podružnica HSP-a prije prošlih parlamentarnih izbora javno tražila da u Hrvatski sabor s tog područja idu ljudi koji će, osim interesa HSP-a, braniti i zastupati interese grada Siska". Ustvrdio je da je "zbog toga smijenjen predsjednik sisačkog HSP-a Marić, koji je to javno rekao pred Đapićem na predizbornoj konvenciji stranke u Sisku", zaključivši da je "Marića glave stajao verbalni delikt". Moglo bi se zaključiti kako predsjednik HSP-a Đapić ovakav potez ne bi mogao povući bez određene podrške izvan stranke. Na žalost, ovako nesposoban Đapić, kojeg očito interesira jedino i samo njegova osobna politička ambicija očito odgovara svima osim HSP-u i interesima građana ove države.(mmb)