Ni vrit ni mimo pametnjakovići

Članci toga, nazovimo ga tako, jugozazivajućeg tipa pojavljuju se gotovo redovito u Večernjem listu, a nerijetko je riječ o inačici istog članka neznatno promijenjenoj. Tako stoje stvari i s člankom o kojem će ovdje biti riječi. Radi se o više puta recikliranoj pričici o tomu kako je Faruk Hadžibegić, sarajevski nogometaš iz devedesetih prošlog stoljeća, jednom prilikom izjavio kako se Jugoslavija ne bi raspala da je on postigao gol prilikom izvođenja jedanaesteraca protiv Argentine na Svjetskom prvenstvu i Italiji 1990. Igralo se četvrtfinale i dobričina Faruk je uvjeren kako bi Jugoslavija – da je prošla dalje – opstala i kao država jer bi, eto, nogomet ujedinio posvađane narode. Evo te izjave: ''Da sam dao gol, uvjeren sam da bismo prošli u polufinale, i ne zvuči pretenciozno, ali mislim da kasnije ne bi došlo do rata.'' Pa dodaje u pozi mudraca: ''Kada vidimo što se danas događa u svijetu, očito je da se ništa nije naučilo iz povijesti i da se nije naučila lekcija iz bivše Jugoslavije. To je dokaz da političari žele rat, a ne narod." Tako, eto, zbori ''nepretenciozni'' Faruk.

Zanimljivo je da ovakve prostodušne izjave obično daju jugoslavenski orijentirani Bošnjaci kao žele potvrditi stereotip o njima nastao tijekom trajanja bivše države. Nije tu Hadžibegić iznimka, slično govori i Enes Bešlagić, slično je govorio pokojni Halid Bešlić i mnogi drugi. Jugoslavenski orijentirani Hrvati iz BiH (npr. Miljenko Jergović, Viktor Ivančić, Oliver Frljić i sl.), imaju ponešto drukčiji repertoar i vokabular, sračunat na što ubojitije i efektnije prokazivanje i ocrnjivanje hrvatskog nacionalizma, što je za njih svako hrvatstvo poimano izvan jugoslavenskog konteksta. Srba što se tiče, oni su jugoslavenstvo oduvijek shvaćali kao koncept proširene Srbije, države u kojoj će oni voditi glavnu riječ, a ostali će biti tolerirani dok ih se preko mosta jugoslavenstva prevodi ka srpstvu. Stoga vrijedi pripomenuti da svaki suvremeni ''spašavatelj'' Jugoslavije radi u korist ''srpskoga sveta''.

U Hrvatskoj takvih ima napretek, od ocvalih estradnih posvuduša poput Severine ili Alke Vuice do političara možemovaca i kulturnjaka potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku. Međutim, postoji između njih i nacionalno svjesnih Hrvata i jedna skupina, kolokvijalno rečeno, ni vrit ni mimo. Oni uglavnom slijede modne trendove, a u situacijama gdje se traži rezolutan stav prave se nevješti. No, umjesto da taj soj naširoko opisujem, navest ću jedan primjer iz kojeg će, nadam se, biti razvidno o kakvoj je vrsti ljudi riječ. PR stručnjak Krešimir Macan pokrenuo je podcast Špica s Macanom u kojem se bavi uglavnom političkim temama. Ovih dana ugostio je dva sugovornika: Večarnjakova novinara Tomislava Krasneca i srpskog političara Nenada Čanka. Ne ću sada o političkim mudrolijama podcastera ni njegovih gostiju, nego o jednom znakovitom detalju. Prepotentni Čanak, koji u svakom izrazu hrvatske nacionalne svijesti vidi ustaštvo, u jednom trenutku priča kako su Tuđman i Milošević dogovarali Oluju te kako je Franjo pitao Miloševića što će sa Srbima iz tzv. Krajine, a Milošević mu, tvrdi Čanak, odgovara neka ih pokolje, protjera ili nabije na kolac, njega se to ne tiče jer su to Tuđmanovi građani.

Sluša Čankove sočne konfabulacije Macan i ne trza, ni da bi osmijeh ublažio. Ne zvuči mu disonantno ni ta tipično srpska papazjanija s progonom, klanjem i na kolac nabijanjem, pa ni kada Čanak prisnaži da mu je sve to ispričao svjedok iz prve ruke Stipe Mesić, Macanu ništa sumnjivo nije, ta zna se valjda da su Oluju planirali Milošević, Tuđman i Mesić lično! Ne znam od kakvog materijala treba biti sazdan čovjek da mirno, šupački odšuti takvu gomilu neistina i gadosti nabačenih na najslavniju vojnu pobjedu svoga naroda, uistinu ne znam, ali znam da je taj materijal žute boje i da nije zlato! Ako nam, ne daj Bože, država kad propadne, glave joj ne će doći zaluđeni jugovići jer ih ipak nema u dovoljno velikom broju, nego upravo ovi ni vrit ni mimo pametnjakovići.

Naravno, pripomoći će i Večernji list koji će, siguran sam, i dogodine objaviti članak o čovjeku koji je umalo spasio Jugoslaviju.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik