Detalji

Objavljeno: 26. rujna 2010.

23. rujna 2010. pred prepunom velikom dvoranom nadbiskupskog sjemeništa u Splitu predstavljena je knjige dr. Nedjeljka Mihanovića "Tuđmanova baština". O knjizi su govorili prof. Mario Mimica - predsjednik splitskog ogranka Matice Hrvatske, novinar Josip Jović, autor i prof. dr. Branimir Lukšić čije izlaganje donosimo u nastavku. "Knjiga dr. Nedjeljka Mihanovića „Tuđmanova baština" (izd. Detecta Zagreb, 2010.) koju prikazujemo stavlja pred čitatelja osobu, koja je odigrala ključnu ulogu u povijesti Hrvatske krajem 20. stoljeća, dr. Franju Tuđmana. Knjiga prikazuje prvoga predsjednika Hrvatske u njegovim znanstvenim, političkim i društvenim aktivnostima, čija je ideja vodilja kroz sve te aktivnosti bila spas hrvatske domovine, njezina sloboda postignuta na načelima čovječnosti, pravednosti i demokracije. Za njega autor kaže, da je svojim jasnim, logičnim, kritičkim i misaonim horizontom dosegao takve domete, da je postao jedan od fundamentalnih i najvidovitijih povjesničara novijeg razdoblja hrvatske historiografije. No Tuđman nije samo povjesničar i politolog, nego i političar, državnik i strateg. Knjiga oslikava društvenu i političku zbilju na ovim našim prostorima tijekom i nakon burnih događaja rušenja crvenoga imperija u Europi, a napose u bivšoj Jugoslaviji, kao i stanje u Hrvatskoj za vrijeme i nakon njezina nacionalnog i ideološkog oslobođenja."

Detalji

Objavljeno: 09. rujna 2010.

Ova je „Globusova" preporuka, koju je prenijela „Slobodna Dalmacija" od 9.9.2010., najprije fizički teško ostvariva, jer u Hrvatskoj skoro nema prazne špilje, budući da su skoro sve špilje pune kostiju žrtava koje su komunisti u Drugome svjetskom ratu i poraću bez suda ubili. No mislim da poticaj za ovu preporuku treba tražiti u drugoj stvari. Crkva nekima smeta svojom kritikom društvenih zbivanja. Oni se pozivaju na odvojenost Crkve od države, pri čemu oni tu odvojenost tumače na način, da se Crkva treba povući u sakristiju, ili čak u špilju, osim kada crveni pojas crkvenih visokodostojnika naokolo ukrašava istaknute političke figure. Nepotrebno je i reći, da autori ovakvih speleoloških preporuka ne shvaćaju ni što je Crkva, ni koja je njezina uloga u društvu. Oni ne znaju, da su Crkva svi vjernici, i da su ti vjernici ujedno i članovi civilnog društva.(B.Lukšić)

Detalji

Objavljeno: 23. kolovoza 2010.

„Glas Koncila" je nedavno odvažno pokrenuo raspravu o gorućem problemu suvremene Hrvatske, o potrebi dekomunizacije hrvatskog društvenog i duhovnog prostora. Dok cijeli demokratski svijet osuđuje komunizam, komunizmom se diče vrhovi hrvatske politike. Dekomunizacija je bez sumnje jedan od najvažnijih preduvjeta za duševno iscjeljenje hrvatskoga društva i za njegovo uključenje u krug demokratskih država. Kao doprinos tome nastojanju dajemo ovdje raščlambu bijega komunista nakon pada Jugoslavije u institucije hrvatskoga društva. Mislimo, da je u ovom povijesnom trenutku hrvatske države vrlo važno identificirati, locirati i sanirati ove društvene metastaze koje su se razmiljele u Hrvatskoj kao crvi po mesu, ako hoćemo da hrvatsko društveno tkivo ozdravi. Omiljene mete u Hrvatskoj bijega bivših komunista uglavnom su slijedeće.(B.Lukšić)

Detalji

Objavljeno: 09. kolovoza 2010.

Na dan 6.kolovoza 1945. dogodio se čin do sada bez presedana u povijesti ratovanja: točno u 8 sati 15 minuta i 7 sekundi bačena je nuklearna bomba na japanski lučki grad Hirošimu koja je u 10 milijuntina sekunde sažgala više od 100.000 stanovnika, većinom civila. Za to je vrijeme okolni zrak dosegnuo temperaturu sunca. Za 10 sekundi užarena je kugla dobila promjer od 1 km, da bi se minutu kasnije ohladila i pretvorila u atomsku gljivu. Nekoliko sati nakon eksplozije atomske bombe počele su padati na zemlju tamne ljepljive kuglice radioaktivnog materijala. Za vrijeme te crne kiše temperatura je naglo pala, tako da su se žrtve smrzavale usred ljeta. One koji su preživjeli prženje i tlačni val čekali su mučnina, glavobolja, krvavi proljevi, povraćanja, otpadanje kose, leukemija i razne infekcije zbog smanjenog imuniteta organizma, kao i teške monstruoznosti i deformacije novorođene djece kroz nekoliko naraštaja.(B.Lukšić)

Detalji

Objavljeno: 27. srpnja 2010.

Već stanovito vrijeme cijela Hrvatska bruji zbog kapitulantske političke odluke hrvatske Vlade, da novcem hrvatskih poreskih obveznika sagradi u mjestu Srbu spomenik četnicima, koji su 26. i 27. srpnja 1941. godine zbog etničkog čišćenja i stvaranja Velike Srbije poklali nedužne hrvatske civile i njihovog svećenika kojega su živa ispekli. Zašto to Vlada radi? Da bi umilostivila svoga srpskog koalicijskog partnera, stranku SDSS, i tako uz njegovu pomoć ostala na vlasti. Da ne spomenemo sadašnjega predsjednika Republike Hrvatske koji se razdragano smiješi na zajedničkoj fotografiji sa predsjednikom Srbije, pokazujući jednu hrvatsku povijesnu dragocjenost koju su Srbi vratili od nekoliko tisuća što su ih oteli iz Hrvatski i zadržali.(B.Lukšić)

Detalji

Objavljeno: 23. lipnja 2010.

Politički sustavi se ne dijele na fašističke i antifašističke, nego na liberalne, demokratske, autoritarne, totalitarne. Budući da fašizam sadrži u sebi antikapitalistička, antisocijalistička, antikomunistička, antiliberalna, antiteistička i anticrkvena obilježja, imamo razne antifašizme, već prema tomu iz kojega se vidika fašizam kritizira. I Staljin i Roosevelt su bili antifašisti, ali je golema razlika među njima. Komunistički antifašizam je sukob dviju totalitarnih ideologija, fašizma i komunizma (iako postoje politološka mišljenja, da fašizam, za razliku od komunizma i nacizma, nije totalitarna, nego autoritarna ideologija). Kad se on deklarira antifašističkim, komunizam ne definira sebe po onome što on jest, netolerantna i totalitarna ideologija klasne borbe, nego po onome kome se on suprotstavlja. To je bila epohalna podvala Staljinove propagande tridesetih godina prošloga stoljeća, da odvrati pogled svijeta od svojih masovnih čistki i ubojstava, i da se prikaže avangardom demokracije, kako bi se stekao dojam, da onaj tko se opire Staljinu radi za Hitlera.(prof.dr.B.Lukšić)

Detalji

Objavljeno: 02. studenoga 2009.

Ugledni politolog i politički komentator iz Londona Krsto Cviić održao je nedavno predavanje u Splitu u kojemu je, među ostalim, kritizirao Katoličku crkvu u Hrvatskoj zbog „militantnog protueuropeizma“ (Slobodna Dalmacija od 30.10.2009. ). Kao Hrvat i član Katoličke crkve u Hrvatskoj htio bih se ovdje osvrnuti na ovu kritiku. Od triju stupova , starogrčkoga, rimskoga i kršćanskoga, na kojima počiva europska uljudba, eminentno mjesto zauzima kršćanska baština koja ističe jedinstvenu vrijednost i dostojanstvo ljudske osobe, bez obzira na spol,rasu,izobrazbu, nacionalnost, imovinsko stanje i dob. Na ovoj se baštini kršćanskoga personalizma i humanizma temelje ideali o neotuđivim pravima čovjeka. Ovu je evanđeosku poruku pronosila, i još uvije pronosi, u Europi i Hrvatskoj kao dijelu te Europe, Katolička crkva. Na ovoj baštini humanizma i personalizma temelje se odlike europske uljudbe, kao što su odvajanje duhovnog od svjetovnog autoriteta, vladavina prava, društveni pluralizam. Različitost u temeljnome jedinstvu tvori ono što se naziva duhovnom Europom. Ako zanemarimo i odbacujemo ovu baštinu kršćanstva, ako ne spomenemo ne samo kršćanstvo, nego ni Boga, u europskom ustavu, ili u drugom konstitutivnom pravnom aktu koji zamjenjuje ustav, na čemu se Europa može ujediniti?(B.Lukšić)

Detalji

Objavljeno: 17. kolovoza 2009.

Uoči blagdana Velike Gospe otišao sam u Gospino svetište u Sinj, da se pomolim, među ostalim, i za predsjednika Mesića, da mu Gospodin prosvijetli pamet. Svetište je bilo prepuno naroda. Molio sam:“Gospodine, ne uzmi Mesiću za zlo sve one hule koje je izrekao o Tvojoj Crkvi i križu Tvoga Sina Isusa Krista. Ti znaš , da je Mesić odgojen u komunističkoj ideologiji, da je takav bio i takav ostao, da on ne zna ni tko je Crkva , ni tko je Isus Krist. Tko je, Gospodine, ubogoga Mesića mogao podučiti, da Crkva nije samo kler, ili samo biskupi, nego da je Crkva zajednica vjernika kao naroda Božjega, i da se vjernici laici smiju i moraju baviti politikom, jer se politika bavi općim dobrom. Tko je njemu mogao kazati, da bi Tvoj Sin Isus Krist sigurno doživio mirnu starost da se samo bavio teologijom. No Tvoj Sin je oštro osudio političke i socijalne nepravde naroda i zemlje u kojima je živio, licemjerje onih na vlasti, potkupljivost onih koji bi morali pravedno suditi, pretvaranje Tvoga hrama u „razbojničku špilju“.(dr.B.Lukšić)