Je li derogirana uloga Vijeća za hrvatski jezik ako je zadaća usklađivanja Nacionalnoga plana hrvatske jezične politike sa zakonom o sustavu strateškoga planiranja povjerena Institutu za hrvatski jezik?

Na upit što je s Nacionalnim planom hrvatske jezične politike i gdje je zastala radna inačica toga plana, glasnogovornica Ministarstva kulture i medija Renata Margaretić Urlić odgovorila je kako radna inačica prijedloga Nacionalnoga plana hrvatske jezične politike „nije nigdje zastala, niti se izgubila, nego se provode posljednje pripreme za propisani postupak javnoga savjetovanja i usvajanja“.

Po njezinim riječima Vijeće za hrvatski jezik obavilo je velik posao utvrđivanja i analize stanja u aktualnim jezičnim praksama te postavilo ciljeve i mjere za provedbu hrvatske jezične politike, a kako je riječ o vrlo opsežnom i sadržajno zahtjevnom projektu, rok za donošenje Nacionalnoga plana hrvatske jezične politike odgođen je jer se u prvobitno postavljenom roku ne bi mogli provesti svi administrativni postupci propisani za strateške dokumente.

Zakonski rok za donošenje Nacionalnoga plana hrvatske jezične politike istekao prije tri mjeseca

Kao što je javno objavljeno Vijeće za hrvatski jezik je u siječnja 2026. izradilo radnu inačicu Nacionalnoga plana hrvatske jezične politike.

Zakonski rok za donošenje toga dokumenta, koji donosi hrvatska Vlada, istekao je 15. veljače 2026., dvije godine od stupanja na snagu Zakona o hrvatskom jeziku, 15. veljače 2024.

Na upit da se u javnom prostoru sve glasnije može čuti da je Nacionalni plan „zastao“ u Institutu za hrvatski jezik, koji je dobio zadatak utvrditi Prijedlog nacionalnoga plana, Margaretić Urlić odgovorila je da, s obzirom na to da Ministarstvo kulture i medija administrativno i logistički podupire rad Vijeća, u dogovoru s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih odlučeno je da se ta zadaća usklađivanja povjeri Institutu za hrvatski jezik, koji je i sam sudjelovao u izradi Nacrta Nacionalnoga plana.

„Zadaća je povjerena Institutu upravo s ciljem da se formalno usklađivanje provede uz očuvanje svih sadržajnih elemenata koje je razradilo Vijeće“, dodala je.

Na primjedbu da je Vijeće za hrvatski jezik savjetodavno tijelo hrvatske Vlade i upit zašto su potrebni posrednici, rekla je kako je točno da između Vlade Republike Hrvatske i Vijeća kao njezina savjetodavnoga tijela nema posrednika, ali je točno i da svi strateški dokumenti koje Vlada usvaja moraju formalno i sadržajno zadovoljiti zahtjeve Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske.

Ako zakonodavac nije predvidio strateško planiranje hrvatske jezične politike, treba li raditi zaseban dokument?

Uz odgovor koji smo dobili od glasnogovornice Ministarstva kulture i medija ostaje nejasno zašto zadaću koju je postavio Zakon o hrvatskom jeziku nije obavilo do kraja Vijeće za hrvatski jezik, nego je trebalo formirati novo povjerenstvo i to u Institutu za hrvatski jezik o čijoj se ulozi prilikom donošenja Zakona o hrvatskom jeziku vodila rasprava te je prevladalo mišljenje da sjedište Vijeća ne može biti u Institutu. Jedan od razloga bio je u tome što je ravnatelj toga Instituta bio jedan od istaknutijih kritičara i protivnika inicijative Matice hrvatske za donošenje Zakona o hrvatskom jeziku.

Zakonska zadaća Vijeća za hrvatski jezik bila je utvrditi Nacionalni plan hrvatske jezične politike. Taj dokument, da tako kažemo, hijerarhijski je niži od strateškoga plana. Strateški dokumenti donose se za razdoblje od deset i više godina, a Nacionalni plan dokument je koji obuhvaća aktivnosti na pet godina i mora predvidjeti sredstva za realizaciju toga plana. Zakonom o strateškom planiranju jasno je utvrđeno kako su nacionalni planovi srednjoročni akti strateškoga planiranja od nacionalne važnosti kojima se pobliže definira provedba strateških ciljeva.

Uglavnom, ako je Vijeće za hrvatski jezik u Nacionalni plan ugradilo i strateške ciljeve, što prema svemu sudeći jest, ono je bilo najmjerodavnije razlučiti ta dva dokumenta i uskladiti sa zakonom o strateškom planiranju. Ostaje dakle nejasno zašto je taj posao povjeren Institutu za hrvatski jezik, odnosno kakve kvalifikacije ima za taj posao? Sugerira li to da je zapravo derogirana uloga Vijeća za hrvatski jezik?

Jer, ako je tako, onda nije trebalo Vijeće za hrvatski jezik kao savjetodavno tijelo hrvatske Vlade! Vraćamo li se time na trag onih jezičnih politika koje su smatrale da u pogledu hrvatskoga jezika nije potrebno ništa osim Instituta za hrvatski jezik pa je svojedobno bilo naprečac ukinuto Katičićevo povjerenstvo (Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika), što je izazvalo opću sablazan u kulturnim, napose jezikoslovnim krugovima. Kako bilo, sve što napravi povjerenstvo pri Institutu, mora doći pred Vijeće za hrvatski jezik, inače će se postaviti pitanje: kako se primjenjuje Zakon o hrvatskom jeziku!?

Marko Curać